Kada ti pravi Dalmatinac, Splićanin k tome, ali ipak ispod glasa, da ga netko drugi ne čuje, u prolazu hrabro izgovori da kod DeListeša moraš naručiti punjene paprike jer su bolje ‘od materinih‘ (da, dobro ste pročitali), onda znaš da si na pravom mjestu.
Ova super mini konobica smještena u ulici Obrov kraj splitske Peškarije sadrži dva mala stola, lijevo i desno od ulaza i dva velika stola unutra koja dijelite s drugim gostima. I to je to. Ostatak prostora je kuhinjica otvorenog tipa gdje ćete za ‘špaherom‘ zateći uvijek nasmijanog i dobro raspoloženog vlasnika Zdravka Listeša ili tetu Mirjanu, a ‘ricavog‘ Marka Jurčevića, Zdravkovu desnu ruku, vidjet ćete u letu između ta četiri stola. Ali, za dobru zezanciju ipak će zastati na čas kraj vas i ispaliti neku ‘uvredu‘ na svoj ili vaš račun. Tome će se odmah pridružiti i kuhinja i pokoji gost sa susjednog stola.
‘Baze‘ vam tu dolaze same od sebe jer je atmosfera potpuno opuštena, domaća, kao da si se pridružio nekom tulumu u kojem svi svakoga znaju, iako se vide prvi i vjerojatno zadnji put. Ako se niste skloni uključiti, možete samo sjediti i promatrati to malo ‘kazalište u konobici‘.
Menu se u DeListešu svaki dan ispisuje rukom i sadrži uglavnom maksimalno desetak jela dobre stare spize kakve su kuhale mame i bake. To znači da možete birati između šnicela u toću, gulaša s njokima, frigadure od ribe, srdelama na brujet, artičokama s bobom kad im je sezona ili u ljetnim mjesecima spomenutim punjenim paprikama.
Mjesto ćete u DeListešu dobiti teško jer je u turističkoj sezoni konstantna gužva, ali se isplati čekati da se koje oslobodi. Jer kod Zdravka ne jedu samo stranci koji su otkrili njegovu domaću spizu, već i veliki dio kolega ugostitelja, što je već preporuka sama po sebi.
Jasno je da smo se, s nevelikog ultrasezonskog menija, odlučili za punjene paprike s pireom, ječam s kozicama i frigaduru u kojoj smo dobili kozice, trljice i moliće. Susjedi za stolom bila su nam dva mlađa Talijana s juga, vjerojatno iz okolice Pescare, ali očito pravi bonkulovići. Zaključili smo to po količini hrane koju su naručili, te njihovim licima i komentarima dok su zadovoljno na tanjure stavljali još hrane. Da su više nego zadovoljni, bilo je očito kada su pitali radi li DeListeš i sutra (bio je blagdan Velike Gospe).
Iako je konobica mala, porcije su ovdje obilate, pa su nam za stol stigle dvije ogromne punjene paprike s obilato pirea i šuga, frigadura je sadržavala tri, četiri molića i isto tolko trljica, povrh toga još finu količinu kozica i salatu od krumpira i fažoleta, a i orzo s kozicama se slobodno mogao podijeliti na dvoje.
Umjesto opisa punjenih paprika (za koje bismo mogli reći da su bile savršeno sočne, meso rahlo, umjesto riže našlo se tu samo pokoje zrno ječma), dodat ćemo samo komentar znanca koji se tu zatekao i kušao paprike: ‘Nisu bolje od materinih, ali su ka njene‘.
Frigadura je bila savršeno hrskava, a kozice s ječmom neka verzija tečnijeg orzota. Okusno gledano, gastronomski spektakl, orzo prepun okusa, kozice taman al dente i iz Jadrana. Pinkicu pikantne s malo šuga od poma, a možda je samo nedostajalo mrvicu soli što smo dodali i onda je jelo bilo to. Frigadura napravljena savršeno.
Kada se sve zbroji na kraju. Delisteš je opaljeno malo mjesto koje čuva najbolje tradicije Dalmacije – šteta je što je svega par mjesta ostalo tim običajima vjerno. Apsolutna preporuka, pogotovo ako ste i vi bonkulović sklon lokalnim štosevima i pričama.