Kad vam se u Istri jede divljač, ovo je mjesto koje morate posjetiti, iako ni s ostatkom ponude ne zaostaju

Već sam dolazak u konobu Morgan (koja je ustvari i luksuzni hotel) predstavlja uzbuđenje. Primičete se tom brdu i baš je poseban doživljaj. Ne odmaže što je na samom skretanju za Morgane i vinarija Veralda, pogled puca na vinograde i Buje, a kad dođete na vrh, niste sigurni je li to napušteno selo zaista mjesto na kojem trebate biti. Vrlo lako ćete otkloniti sumnje ako se malo bolje osvrnete oko sebe i pogledom pronađete sređeno dvorište puno ukrasnog grmlja i drveća, kao i sijaset Michelinovih plaketa zakucanih pri samom ulazu.

Privatna Arhiva/

Dan na koji posjećujemo restoran Morgan, u vrijeme ručka, jedan je od onih usred toplinskog vala. Vani je bliže 40 nego 30, ali mi smo od onih koji moraju ručati prije nego što zađe sunce. Iako smo generalno fanovi terasa, malo strepimo hoćemo li preživjeti ovaj ručak na njihovoj, bez obzira na spektakularan pogled. No, vrlo brzo postaje jasno da vjetar na terasi Morganovih ne ćarlija, nego baš puše, radi čega ipak ostajemo vani. Vjetar nam je tijekom ručka odnio i vodu, i jelovnik i čašu vina, ali nismo mu zamjerili (čaša se nije razbila, a vino smo dotočili). Dao je poseban pečat tom danu.

Privatna Arhiva/

Brzo i lako se dogovaramo oko uvodnog pjenušca, pitanje je bilo samo hoće li Veraldin pjenušac biti rose ili blanc de noir (6 €). Do kraja ručka držimo se ustvari Veralde, iako vinska karta lijepo pokriva odabrane vinare Istre, Plešivicu, kao i nešto Francuske. Vrlo precizan i jasan odabir. No, iznimno cijenimo forsiranje susjeda i najbližeg vinara što je logično i jedino normalno, a susjed srećom, ima vrhunske stvari.

Kako su s nama djeca, ne preskačemo goveđu juhu (5 €), koja je inače i vrlo dobar indikator ostatka ručka, ali naručujemo i sezonski velouté (7 €) koji nam predstavljaju kao križanca između gazpacha i juhe od rajčica, osvježavajuće prirode. I zaista, sam velouté je prekrasne teksture i okusa rajčica, s komadićima krastavaca i paprike, ali nije hladan da bi ga zvali gazpachom. Kako god, nama je lijepo otvorio ručak. Goveđa juha bila je sjajna, koncentrirana, s mini raviolima punjenima mesom, a u juhu je možda upalo i nešto divljači, fazan kakvi možda. Sjajan početak.

Za predjela biramo ono po čemu su u Morganu poznati: sezonske raviole koji izgledom nalikuju pijetlovoj krijesti, a i punjeni su mesom pijetla (15 €) te foie gras s muškatom i medom (25 €). Iako su na prvi pogled djelovali kao da su plastični (roza je ipak neobična boja hrane), i punjenje i umak od pijetla u kojem su došli prštali su okusima. Isto se može reći za foie gras s pečenom breskvom u umaku od meda i muškata, topila se u ustima, a uz preporučenu Veraldinu Ambru bila je perfect match (možda bi desertno vino bolje pasalo, no bilo je rano za to).

Privatna Arhiva/

Iako znamo da se u Morgana dolazi radi divljači, nismo mogli otići u tom smjeru, trebalo nam je nešto lakše, pa smo naručili janjeće kotlete (30 €), za koje su nam odmah rekli da su više peka nego kotleti, i šugo od pečene kokoši s paštom (16 €), za koje smo uspjeli dobiti bezglutensku paštu bez puno objašnjavanja. Konobari su cijelo vrijeme bili diskretni, informirani o hrani i vinima koja nude, a i spremno su skakali svaki put kad je vjetar prevrnuo nešto na stolu. Janjetinu smo zaista dobili kao da je ispod peke, komadi mesa uz krumpir, čista klasika. Pečena kokoš sa šugom možda se malo čudno spojila s bezglutenskim penama, vjerojatno bi bolje išli neki špageti koji bi bolje upili umak.

Privatna Arhiva/

Privatna Arhiva/

Na kraju su nas pomeli desertima, koji su imali štih domaće kuhinje i, bez obzira na taj klasični moment, dodir svježine i originalnosti. Uzeli smo semifreddo od smokava, krostatu od lješnjaka, kruške i skute te klasični lava cake (svi po 7 €).

Privatna Arhiva/

Kod Morgana se podrazumijeva da idete ako želite jesti divljač i pretežito mesna jela. Ono što nam se čini sasvim fer i ispravno jest da na jelovniku nema uopće ribljih jela, nema petljanja. Vegetarijanci će za sebe ipak naći nešto sezonskih opcija, što pozdravljamo. Možda je malo zbunjujući taj spoj fine dininga i konobe, jer su i servis i okruženje, i prezentacija većine jela u fine dining stilu, dok su pak neka jela čista klasika, i izgledom i okusom. To doduše stvara opuštenu i nepretencioznu atmosferu, u kojoj uz fantastičan pogled na okolicu jednostavno morate uživati. Čak i kad je vani 40. Na brdu uvijek puše.