Pri pomisli na gablec u centru grada, prije nešto više od godinu dana na pamet su nam padala klasična mjesta i jela poput salata ponedjeljkom, variva srijedom i prženih lignji petkom. Onda je Ivana Bekavac otvorila svoj Kut u Varšavskoj i zagrebački gablec dobio je sasvim novo značenje. Uz veliku pomoć mladog chefa Grge Bačelića, Bekavac je gostima predstavila sva pobrojana jela, ali u potpuno izokrenutom ruhu, s novim slojevima okusa, zgodnom prezentacijom, više nego zasitnim porcijama i vrlo pristupačnim cijenama. Osim gableca, Ivana Bekavac zagrebačkoj je publici predstavila i novi koncept poslovanja pa je tako od samog početka najavila kako rezervacija u Kutu nema, kako restoran radi sve dok ima hrane te kako su svakoga dana na meniju dva do tri jela, od kojih je jedno vegetarijansko ili vegansko. Gotovanima se, naravno, taj koncept nije svidio upravo zbog činjenice da je hrana kakvu pripremaju Bekavac i Bačelić instantno osvojila Zagrepčane pa tako pojedina jela često nestaju prije nego ti isti uspiju pobjeći s posla. No, goste Kuta to je i štošta naučilo; poštovanju prema jelima koja se ovdje kuhaju, vremenu i onima koji dolaze iza njih. Pretjeranog zadržavanja u Kutu tako nema, u jelima se uživa na maloj, simpatičnoj terasi i brzinski, otprilike koliko traje i sam gablec, bez dugih razgovora uz čašu ili dvije više. Ali se ovdje baš uvijek jede dobro.
Kada smo na sunčanu srijedu početkom rujna stigli u Kut, sva mjesta bila su gotovo popunjena, a pametno posloženi tanjuri nisu prestajali izlaziti iz kuhinje. Na meniju je bilo povrtno varivo, orzoto sa svinjetinom i morski pas, a kako su nam sve tri opcije zvučale dobro, na kraju smo ih sve odlučili i isprobati.
Varivo s tikvicama, rajčicom, mrkvom i kukuruzom (45 kn) bilo je najveće iznenađenje ručka i okusima i teksturama nadmašilo čak i druga dva prilično raskošna jela. Povrće je bilo skuhano taman toliko da se još uvijek osjeti tekstura i sav okus, sama juha bila je gusta i kremasta, a ječam i sjemenke suncokreta više nego dobar dodatak, taman da zasiti. Varivo je došlo u kombinaciji s hrskavim kruhom zapečenim na maslacu i aromatiziranim češnjakom. Dovoljno slasnim da si na licu mjesta obećamo kako ćemo idući put svakako tražiti krišku više.
Iako smo na prvu očekivali kako će orzoto sa svinjetinom (58 kn) biti nešto jači, nježan okus i velika količina sporo kuhane svinjetine u kremastom orzotu zapravo je sjajno odgovarala toplom danu, a mliječna krema i kockice nektarine stvorile su dobar, osvježavajuć kontrast.
Morski pas u prženom tijestu (62 kn) stigao je u kombinaciji s pravim ljetnim umakom nalik šalši, ali uz dodatak patlidžana, kremastom domaćom majonezom od začinskog bilja i hrskavim mahunama na salatu koje su dobro osvježile cijelo jelo. Svaka komponenta na tanjuru imala je svoju ulogu pa, iako morski pas dolazi i u drugim kombinacijama, vrlo je lako shvatiti zašto su upravo varijacije ovog jela među najtraženijima u Kutu.
Iako smo već prilično siti bili nakon prvog jela, sva tri tanjura na kraju smo, zalogaj po zalogaj, u potpunosti ispraznili. Odlične kombinacije sezonskih namirnica, spoj različitih tekstura koje tvore smislenu cjelinu, slast koja tjera na samo još jedan zalogaj i činjenica da ovdje nismo pojeli baš niti jedno loše, pa čak niti prosječno jelo, razlozi su zbog kojeg će nam Kut, pri spomenu na dobar ručak u gradu, baš uvijek na pamet pasti među prvima.
Ivana Bekavac tako je u svemu potpuno opravdala lanjsku nagradu “Andrej Barbieri” koju Dobri restorani dodjeljuju za mladog chefa u usponu.
Na kraju, valja spomenuti kako u Kutu uz ručak možete naručiti i domaći sok od bazge, zagorski hugo i craft pivo, a srijedom iznimno nude i slastice Ivane Čuljak iz Neka jedu kolače.