Međimurska kuhinja poznata je po bogatim porcijama, često zaboravljenim tradicionalnim receptima sjeverozapadne Hrvatske: grah z bučinim uljem, raznovrsni štrukli, gibanica i jela na bazi mlinaca i patke uz neizostavnu hajdinu kašu. Tradicionalno se oslanjala na jednostavne, ali kvalitetne namirnice iz poljodjelstva međimurskoga kraja. Kuhinja, često nazivana "sirotinjskom", danas je postala tražen restoranski žanr, a u Zagrebu je svoj dom pronašla u restoranu Tajer.
Restoran Tajer u Zvonimirovoj ulici dijeli se na dvije različite cjeline: unutarnji dio kao kombinacija elegantnog i rustikalnog stila te prostranog zimskog vrta koji pruža obilje prirodnog svjetla sa živim zelenim stropom od viseće vegetacije.
Jelovnik restorana Tajer vjeran je međimurskoj tradiciji, no donosi i moderne interpretacije koje poštuju okuse i izvornu inspiraciju. Fokus je, prije svega, na mesnim specijalitetima pripremljenima na tradicionalan način, uz dodatak originalnih lokalnih recepata. Glavna jela koja čine srž ponude uključuju domaću patku s ražnja s mlincima, jasno izdvojeno centralno jelo međimurske kuhinje, i domaću piletinu te međimurski odrezak u umaku od kiselog vrhnja s ručno rađenim trgancima i lungića omotanog špekom u umaku od vrganja.
Za predjelo smo odabrali parfe od pačje jetre s domaćim džemom od limuna i tostiranim kruhom. Jelo dolazi na drvenoj dasci s tri bogata komada paštete na kruhu, lagano posuto krupnom soli i ukrašeno rikolom. Parfe je imao izražen, ali fino zaokružen okus jetrice, bez gorčine koja se zna provući kod ovakvih jela. Slatkoća i blaga kiselost limunova džema dobro su balansirali jačinu paštete i dali svježinu svakom zalogaju. Pristup jednostavan, ali tehnički korektno izveden.
Kao drugo predjelo naručeni su međimurski šiškrlini s parmezanom, cherry rajčicama i acetom balsamicom, domaća tjestenina koja vizualno i teksturom podsjeća na istarske pljukance. Tjestenina je bila al dente, a kombinacija talijanskih sastojaka poput parmezana i balzamičnog octa dala je jelu moderniji karakter. Iako je jelo vrlo ukusno i dojmljivo servirano, s hrskavim listićima parmezana na vrhu, više se približava mediteranskom štihu nego tradicionalnoj međimurskoj kuhinji. Ne smeta, ali nije za one koji traže čistu regiju na tanjuru.
Za glavno jelo odabrali smo juneće obraze u umaku od povrća, crnog vina i klekovih boba, uz pire od krumpira sa začinskim biljem i tvrdim sirom. Meso je bilo upravo onakvo kakvo očekujemo od dugog kuhanja mekano, podatno i prepuno okusa. Umak bogat i snažan, ali nimalo napadan, dok je pire svojom blagošću i začinskim notama ublažio žestinu umaka i zaokružio cijelu priču. Ovo je jelo zasluženo ponijelo titulu favorita ručka.
Patka s ražnja, nažalost, bila je nešto manje uspješna. Premda su mlinci bili odlični, sočni, lijepo upili umak i nisu se raspali u kašu, sama patka nije ispunila očekivanja. Previše suha i žilava, ostavila je dojam promašaja, to više što je riječ o specijalitetu od kojeg se očekuje upravo suprotno.
Kako bismo popravili dojam, naručili smo i pohanog piceka s krumpir salatom obogaćenom bučinim uljem i nismo pogriješili. Hrskava korica, meso sočno, bez viška masnoće, sve kako treba. Krumpir salata, uz nezaobilazno bučino ulje, odlično je pratila piceka i potvrdila zašto je ova kombinacija vječni klasik.
Od salata smo probali i zelje s bučinim uljem. Nažalost, pokazalo se previše tvrdo, bez potrebnog "odstajanja" koje bi ga omekšalo i učinilo ugodnijim za jelo te ostavilo pomalo "sirov" dojam.
Za kraj obroka stigla je štrudla od jabuka i cimeta u ručno rađenom vučenom tijestu, poslužena na toplom umaku od vanilije. Tijesto je bilo tanko, elastično i fino hrskavo izvana, a nadjev bogat jabukama s primjetnom notom cimeta. Umak od vanilije, poslužen u obilnoj količini, dao je jelu kremastu i blagu slatkoću koja je zaokružila ukupni dojam. Štrudla je bila korektna izvedba klasičnog deserta, ništa pretjerano inovativno, ali siguran izbor za one koji žele tradicionalni završetak obroka. Uz desert smo naručili čašu muškata iz podruma međimurskih vinara.
Restoran Tajer nudi dobar presjek međimurske kuhinje s ponekim modernim elementima, u ugodnom i promišljeno uređenom prostoru. Većina jela je korektno izvedena, a posebno se ističu pohani picek, šiškrlini i juneći obrazi.
Međutim, uz nekoliko tehnički slabijih trenutaka kao što je presuha patka, dodatnu sjenu baca i predugo trajanje obroka. Iako restoran u trenutku posjeta nije bio prepun, na jela se čekalo znatno dulje nego što bi se očekivalo, a cijeli ručak je potrajao više od dva sata.
Cijene su na gornjoj granici za kategoriju "domaće kuhinje" (cijena navedenog ručka 120 eura), pa ako se pogodi na slabije jelo, kao u našem slučaju s patkom, dojam lako sklizne u smjeru preskupog domaćeg ručka. Ukratko, Tajer ima potencijal, ali uz precizniju izvedbu i bržu uslugu dojam bi bio znatno bolji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....