Upravo smo preporuku za ovo mjesto dobili i mi pa s autoceste za Zagreb na radni dan usred tjedna skrenuli u Varaždin Breg. Tamo nas je dočekao restoran na brijegu, s pogledom na vinograd i domaćom atmosferom.
Pri ulasku u restoran, uz koji se nalazi i vila Donata, ljubazno osoblje odmah se pobrinulo da se osjećamo kao kod kuće, bez pretjerane nametljivosti i s pokojom simpatičnom dosjetkom. Restoran je za vrijeme našeg posjeta bio dopola popunjen, pa se tako za dugačkim stolom odvijalo obiteljsko okupljanje dok su se za drugim stolom vodili ozbiljni poslovni razgovori. Publika je ovdje, dakle, raznovrsna.
Jelovnik u Zlatnim Goricama nije raskošan, za svaki slijed nude tek nekoliko opcija, a mi smo se za predjelo, između plate, carpaccia, piletine i gusje jetre, odlučili za carpaccio od juneće pisanice na salati od rikole sa slanim sirom i emulzijom od gorušice i bučinog ulja s bučinim košticama (75 kn). Predjelo su nam podijelili na dva tanjura, ali i pola porcije bilo je više nego dovoljno za jednu osobu. No, ovo jelo bilo je prilično slano pa ga nismo uspjeli dovršiti. Umjesto feta sira, naime, za bolju ravnotežu okusa, ovdje bismo radije dodali komadiće nekog blažeg domaćeg sira ili čak mozzarelle te tako više istaknuli okus samog mesa koji se, od jake, slane emulzije i slanog sira, na tanjuru gotovo u potpunosti izgubio.
Prije glavnog jela isprobali smo i juhu od koprive (33 kn) koja je bila bogatog mirisa i okusa koprive te je jedna porcija za dvoje također bila dovoljna. Uz predjela u Zlatnim Goricama poslužili su nam i sjajan domaći kruh - kukuruzni te s bučinim sjemenkama.
Za glavno jelo odabrali smo njoke od krumpira i heljdina brašna s teletinom, bukovačama i zelenim paprom (95 kn) te teleći kare obložen gusjom jetrom u umaku od meda i papra (130 kn) s trgancima. Njoki su bili dobro napravljeni i topili su se u ustima, a teletina je bila narezana na komadiće, na što nas je osoblje unaprijed upozorilo, ali meso nije bilo presušeno. No, gusti umak od gljiva nije bio nikakva posebnog okusa, a bukovače smo u tanjuru pronašli tek u tragovima.
U drugom jelu, telećem kareu s gusjom jetrom, meso je bilo dobro ispečeno, u umaku se osjetila slatkoća meda, ali je također bio prilično blag, kao da je izašao iz istog lonca kao onaj s gljivama te je tek malo dorađen. Trganci s kosanom masti (28 kn) bili su dobro napravljeni.
Isprobali smo i jabučnu savijaču (32 kn) koja dolazi u kombinaciji s umakom od šumskog voća i, iako je štrudla bila pomalo suha i preslatka, inače nepotreban umak ovdje je klasičan desert svojom kiselinom podigao na razinu više.
Kada smo odlazili iz restorana, na prostranoj terasi počela se skupljati slavljenička ekipa pa smo iskoristili priliku i zavirili u dvorište. Krasan pogled, sjenice i ležaljke za odmor nakon ručka bili bi baš lijepa točka na i da se u Zlatnim Goricama malo više potrude oko balansiranja okusa i u meni uvedu više tradicionalnih domaćih jela pripremljenih od lokalnih namirnica kakva smo ovdje na prvu i očekivali.