Vruća nedjelja usred ljeta odvela nas je na Savicu, u Makamanu, restoran iza kojega stoje dvojica prijatelja, Matija Petrović i Mario Kljaić, dok kuhinju vodi chef Mauro Renje, koji je javnosti poznat po pojavljivanju u prvoj sezoni Hell’s Kitchena. Njihova namjera nije bila napraviti nešto što već postoji na svakom koraku, nego u dijelu grada gdje restoranske adrese nisu uvijek prva asocijacija stvoriti prostor i jelovnik koji će se razlikovati od uobičajene ponude,.
Prvo što smo primijetili jest da, umjesto tipične kvartovske estetike, prostor odiše skandinavskom jednostavnošću. Bež tonovi, minimalistički namještaj i miran ambijent djeluju opuštajuće. U trenucima kada je ulica praktički prazna, bez prolaznika, ovdje se osjeti onaj opušteni život.
Još pri dolasku zapažamo koliko su posvećeni detaljima. Rakije su poslužene u rashlađenim čašicama, što možda djeluje kao mala stvar, no za ljubitelje ovog pića značajan je znak pažnje prema iskustvu konzumiranja.
Meni je kratak i dnevno promjenjiv, s devet jela fokusiranih na svježe, sezonske i lokalne namirnice. Jasno je da se ovdje ne igra na količinu već na kvalitetu i održivost, što je uvijek poželjno. S obzirom na to da smo došli dan prije njihovog godišnjeg odmora, bilo je zanimljivo kušati što ljeto donosi u ovoj kuhinji te pritom saznajemo da će se meni na jesen vjerojatno proširiti i dodatno obogatiti.
Kremasta juha od kukuruza (4 €) bila je odličan početak. Topla, gusta i pažljivo začinjena, nije željela biti prekomplicirana već upravo onakva kakva treba biti, utješna i ukusna. Takav početak daje naslutiti da se ne radi o avanturama za avanturama, već o hrani koja se želi približiti gostu i dati mu osjećaj doma. Iako smo naručili samo jednu juhu, osoblje ju je bez pitanja poslužilo u dvije zdjelice, očito shvativši da je želimo podijeliti uz još jedno predjelo - pažnja koju posebno cijenimo.
Rižoto Makamana s biftekom (13,90 €) bio je lagan i osvježavajući, što u vrućim danima ima smisla. Riža je kuhana do savršenstva, ali umak je bio nešto rijeđi nego što smo očekivali. Iako smo navikli na pun okus mesnih rižota, ova opcija je puno laganija i prihvatljivija za vruće ljetne dane. Očito da kuhinja i dalje traži balans između ljetne lakoće i punine okusa. Ipak, nije bilo razloga za nezadovoljstvo, više je to bila primjedba na detalj.
Filet pagara s mladim krumpirom i pak choijem (12 €) bio je možda najbolji spoj tog dana. Bez obzira na podrijetlo ribe, bila je očito svježa, dobro začinjena i pečena do sočnosti. Mladi krumpir prati je s diskretnom jednostavnošću, dok je pak choi neočekivani dodatak, koji nije pisao na meniju, a koji je donio potrebnu svježinu i teksturalni kontrast. Sve to skupa nije pretenciozno, ali je djelovalo promišljeno.
Janjetina (14 €), iako sporo kuhana i mekana, bila je za nas malo teža opcija, osobito u kombinaciji s pire krumpirom. Masnoća je dominirala, pa je to jelo zahtijevalo nešto više energije da se “svari”, što ljetni dani obično ne prate. Možda bi poneki lagani umak ili povrtni dodatak podigao cijelu priču.
Pileći arancini na cezar salati (11 €) bili su nam ovaj ručak najslabija karika - salata je bila svježa i pravilno začinjena, no arancini su bili za nijansu prepečeni. Za jelo koje bi trebalo biti hrskavo izvana i mekano iznutra, malo nas je razočaralo. No to samo pokazuje da kuhinja koja većinom odlično odrađuje posao još uvijek ima prostora za doradu.
Iako su porcije bile više nego zasitne, nadali smo se kako ćemo u Makamani probati i desert, koji nije bio na meniju. Konobar nam je preporučio tiramisu koji je, naknadno smo shvatili, bio na račun kuće, a koji je bio pun pogodak - klasični sastojci i dobro izbalansirani okusi donijeli su završni šlag na ovaj gastro izlet.
Sve u svemu, radi se o restoranu koji nastoji ponuditi iskrenu i kvalitetnu hranu, u okruženju koje nije opterećeno prevelikim ambicijama, pravo je iznenađenje kada je u pitanju kvartovski restoran. Posebno je važno istaknuti kako je omjer cijene i kvalitete zaista izvrstan.
U ovom dijelu grada, gdje kvalitetnih restorana nema mnogo, Makamana odaje dojam mjesta koje se može dalje razvijati i koje vrijedi pratiti. Ambijent je svakako jedno od njezinih većih aduta, a kuhinja traži još malo finese i hrabrosti da pomakne stvari na višu razinu. Za sada je to odlična opcija za one koji žele dobro pojesti u restoranu koji u tradicionalnu kuhinju pokušava uvesti moderan twist.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....