Zagrebački Theatrium by Filho prilično je popularan restoran u centru grada. Tijekom niza posjeta, kvaliteta izvedbe restorana pokazala je značajne oscilacije. Prošloga tjedna rezervirali smo stol preko njihove web stranice, nekoliko dana unaprijed.
Čim smo stigli u restoran, dočekala nas je konobarica na samome ulazu i uzela naše kapute. Restoran je toga dana bio većinom prazan pa nam je dodijeljen stol u ostakljenom dijelu s pogledom na kuhinju. Simpatična konobarica donijela nam je menije i veliku vinsku kartu koja je jako impresivna. Sam jelovnik sastoji se od nekoliko toplih i hladnih predjela, dvije juhe, velikog broja glavnih jela i nekoliko deserata.
Naručili smo dva hladna i jedno toplo predjelo, uz koje smo naručili čaše Jakopićeva Sauvignona i Podveršičeve Ribolle (11 €). Jakopićev Sauvignon ipak nisu imali pa su nam donijeli Korakov (8 €), koji smo prihvatili. Međutim, umjesto da nas je upitala želimo li zamjensko vino, konobarica je samoinicijativno donijela butelju Korakova, kojeg nije ni predstavila.
Prije predjela, poslužen je pozdrav iz kuhinje: kruh s maslacem i prahom od vrganja. Kruh je bio poprilično loš, gotovo sirov u sredini. Uz to bio je potpuno bezukusan, a aroma vrganja u maslacu bila je zanemariva.
Dodatno, došlo je do koordinacijskog propusta između kuhinje i servisa. Čim smo počeli mazati maslac na kruh, stigla su predjela. Očito loša komunikacija između kuhinje i servisa rezultirala je time da smo, dok je konobarica držala tanjure s predjelom u rukama, morali pomicati posudice s maslacem i kruh sa strane stola. Bili smo primorani prestati jesti kruh s maslacem kako nam se predjela ne bi hladila.
Gnud – oprostite na nespretnom izrazu, ali ipak je riječ o jednom gnudu - od kozje skute (20 €), poslužen kao jedna okruglica u umaku od pečene rajčice s hrskavcem od kozjeg sira, pokazao se, nažalost, promašenim u samoj osnovi. Umak od rajčice na kojem je gnud serviran bio je bazičan i prilično bezličan. Sama okruglica bila je neobične teksture, iako s nježnim punjenjem od kozje skute. Međutim, hrskavac od sira koji je pratio jelo, osim što je djelovao kao suvišan element, bio je neugodno suh, odavao je dojam starosti i bio je posve bezukusan.
Škamp na sirovo (19 €), jelo koje uključuje gel od škampa, Bloody Mary, umak od maline, hibiskus i dragoljub, djelovalo je prilično konfuzno. Iako je tartar od škampa sam po sebi bio vrlo ukusan, kao i ostale pojedinačne komponente, cjelokupni doživljaj pokvarila je gotovo nepodnošljiva ljutina. Budući da je neuobičajeno da element poput Bloody Mary bude toliko intenzivno ljut, čini se da je kuhinji "pobjeglo" malo više ljutine nego što je planirano. U suprotnom, ako je jelo namjerno zamišljeno s takvom razinom pikantnosti, goste bi na to svakako trebalo unaprijed upozoriti. Dodatni minus bila je činjenica da nam konobarica nije znala objasniti koji sastojci doprinose takvoj ljutini, što ukazuje na nedovoljnu informiranost osoblja o jelima koja poslužuju.
Burrata i šparoge (16 €) bilo je najmanje problematično predjelo, iako je izostala inovativnost u pripremi samoga jela. Na tanjuru je položena burata po kojoj su posute narezane jagode i uzgojene šparoge. Cijelo jelo zaliveno je većom količinom aceta tradizionale i maslinovim uljem s bosiljkom. Aceta je bilo toliko da smo slabo osjetili ostale komponente jela.
Nakon potpunog promašaja predjela odlučili smo se za dva glavna jela. Juhe smo preskočili.
Sirloin steak (29 €) na kremi od graška, s pečenim bukovačama, mladim lukom u muštardi, coulisom od paprike i umakom od crnog papra bio je pravilno medium rare ispečen. Krema od graška spojena sa sočnim sokovima mesa i coulisom od paprike je komplementirala samom okususu mesa. Iako, nismo vidjeli u jelu ni traga pečenim bukovačama, a navedene su kao jedan od sastojaka. Mladi luk u muštardi bio je fin, a umak od papra sve je lijepo povezao. Uz steak smo pili moćan Ivanićev crni pinot Dvije Ruže (8 €).
Šiš ćevapi od tune (26 €) bili su posluženi uz bao bun s umakom od hrena, mladim lukom i kajmakom. Prije svega, kao i kod prethodnoga jela, izostalo je nešto s popisa sastojaka. Kajmak nije bio chili, već sasvim običan i k tome bez karaktera. Prisutnost chili kajmaka mogla bi poboljšati dojam jela. Sami ćevapi od tune bili su ukusni, iako malo premasni. Bao bun bio je blago slatkast i umak od hrena poslužen u njemu bio je nježan, samo što nismo vidjeli povezanost sa šiš ćevapima.
Probali smo i dva deserta, usprkos prethodnim promašajima iz kuhinje.
Tiramisu (9 €) daleko je najbolje jelo koje smo te večeri probali u Theatriumu. Vrlo je originalan, s kremom od mascarponea i whiskeya, nježnim ganacheom od čokolade, odličnim sladoledom od kave i domaćim, hrskavim piškotama.
Mille Feuille od jagode (9 €) s kremom od vanilije i sladoledom od jagode također je vrlo dobar desert. Hrskav, s lijepom kremom od vanilije, svježim jagodama i blago kiselkastim sladoledom od jagoda bio je baš dobar.
Theatrium pokazuje značajne nedostatke u kuhinji, servisu i ambijentu. Kuhinja je neskladna, neka jela su ili ekstremno začinjena ili im kronično fali okusa. Uz to, ono što je nedopustivo za restoran koji toliko naplaćuje svoja jela jest njihov kruh, koji je bio sirov u sredini.
Servis zapinje na mnogim stvarima, jela se gostima ne objašnjavaju, pozdrav iz kuhinje dolazi isto kada i predjela. Ono što nismo spomenuli jest da su konstantno uzimali bokal vode s našega stola pa smo se morali ustajati kako bismo si točili vodu, jer konobari nisu primjećivali da smo je popili.
Ambijent je vrlo moderan i šarmantan, no glazba je suviše glasna i neprimjerena za ovakav restoran.
S obzirom na cjenovni rang i ambicije koje Theatrium by Filho nedvojbeno gaji, uočene oscilacije u pripremi jela i propusti u servisu predstavljaju ozbiljan problem. Za restoran koji teži visokom standardu, takva razina nekonzistentnosti, od fundamentalnih elemenata poput kruha do kompleksnosti pojedinih tanjura, jednostavno nije prihvatljiva. Možda bi fokus na sažetiji jelovnik, gdje bi svako jelo moglo dobiti punu pažnju i biti dovedeno do perfekcije, bio razboritiji pristup od opsežne ponude koja očito pati od varijacija u izvedbi.
U Theatriumu nas je te večeri dočekala greška za greškom, što nam je žao, jer chefa Horvata nismo uopće vidjeli u restoranu pa je to sigurno i jedan od razloga zašto smo doživjeli tako neugodne situacije. Ovakav Theatrium ne možemo preporučiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....