Prošlog smo se vikenda, usprkos vrućinama, zaputili u Štrigovu u Međimurju i posjetili Terbotz, jednu od tamošnjih najpoznatijih gastro adresa, ali i restoran koji je 2019. godine odnio visoko drugo mjesto u kategoriji tradicionalnih restorana u izboru Dobri restorani.
Terbotz Međimurci najčešće biraju za različita slavlja pa nas je iznenadilo kada nam je osoblje telefonski obznanilo kako rezervacija u subotu za ručak nije potrebna jer mjesta ima. Možda su svi na moru, pomislili smo. No kada smo stigli u restoran, taman u vrijeme između ručka i večere, gosti su počeli popunjavati mjesta na terasi, dok su unutrašnji stolovi kroz cijelo vrijeme našeg boravka ostali prazni. Nije nas začudilo s obzirom na prekrasan pogled na međimurske brege u kojem možete uživati dok uzimate zalogaj njihova mesa z tiblice ili međimurske gibanice.
IZDAŠNE PORCIJE
Kako smo pri prošlom posjetu isprobali nekoliko klasika, ovog puta odlučili smo se za potpuno druga jela. Moramo ipak dodati kako je prava šteta što se meni, barem koliko smo mi primijetili, od prošle godine nije značajno promijenio. Terbotz je, naime, smješten u dijelu Međimurja koje je iznimno bogato najrazličitijim sezonskim plodovima od kojih bi se mogla stvarati divna ljetna jela.
No, od ponuđenog, ovog smo puta za predjelo odabrali juhu od gljiva (27 kn) i trgance s vrhnjem i slaninama (45 kn), za glavna jela trganu junetinu (110 kn), paniranu punjenu puretinu (115 kn) i sirne vangaloce (65 kn), dok smo za desert odabrali kukuruznu zlevku (30 kn) i štrukle (40 kn). Uz to, naručili smo i miješanu salatu (25 kn) te popili dva gemišta (10 kn za čašu).
Za početak, juha od gljiva bila je gusta, kremasta, intenzivnog okusa i rekli bismo da nije zgusnuta brašnom, što je često slučaj u domaćim restoranima različitih profila. Porcija je bila izdašna, ali sama juha nije bila previše zasitna pa nam je ostalo dovoljno mjesta za uživanje u glavnim jelima. Trganci s vrhnjem bili su dobro napravljeni, tanki i lagani, nisu bili prekuhani i lijepo se osjetila aroma međimurskih slanina, dok smo u umaku primijetili razdvajanje masnoće, no to nam nije pretjerano zasmetalo.
Glavna jela, baš kao i pri našem posljednjem posjetu, bila su više nego obilna. Trgana junetina, koja je ujedno bila najslabije jelo ovog ručka, poslužena je u kombinaciji s vrlo dobrim šiškrlinima, svojevrsnom međimurskom inačicom njoka, te tankim rezancima od povrća. Meso je bilo korektno, no ništa više od toga, nedostajalo mu je uzbuđenja i zaigranosti, pa i koji začin više.
Hrskava panirana puretina "Železna Gora" punjena vratinom poslužena je uz kremasti pire krumpir, a ono što nam se posebno svidjelo jest činjenica da su klasičnim krušnim mrvicama dodane i mljevene bučine koštice (kojih je bilo i u svim drugim jelima) što je cijelom jelu dalo dodatan orašasti element i odmaknulo ga od klasičnog, pomalo dosadnog pohanca kakav se može pojesti bilo gdje.
Sirni vangaloci bili su najljepše iznenađenje i zapravo je vrlo pohvalno da restoran ovog tipa na meniju drži i vegetarijanska jela. Svilenkasto domaće tijesto punjeno dobro začinjenom smjesom od svježeg sira i blitve bilo je posluženo na laganom pireu od mrkve i na kraju ručka smo zaključili kako je na težak, sparni ljetni dan ovo jelo idealan odabir u Terbotzu.
SITI I ZADOVOLJNI
Na početku ručka nadobudno smo naručili i štrukle sa sirom, koje se čeka nešto dulje pa svakako osoblju svoje želje napomenite već pri narudžbi predjela i glavnih jela, no na kraju, uz sjajnu, još vruću, prozračnu zlevanku s umakom od bobičastog voća koja se topila u ustima, zapravo su bili suvišni. Iako su bili dobro pripremljeni, učinilo nam se da sir prije slaganja nije dovoljno ocijeđen pa su štrukli ostali vodenasti. No, tijesto je bilo lijepo razvučeno, tanko i lagano.
Ovog puta smo, nažalost, preskočili njihov domaći kruh koji nas je prošlog puta apsolutno oduševio, ali smo iz restorana svejedno izašli siti i zadovoljni, a nismo potrošili cijelo bogatstvo. Ovaj ručak, naime, platili smo manje od 500 kuna, što je itekako dobra vrijednost za novac ako u cijenu, uz sve navedeno, uračunate i fantastičan pogled te više nego ljubazno, ali nimalo nametljivo osoblje. Stoga, ako se uskoro zaputite u Međimurje u potrazi za dobrom bocom vina ili jednako dobrim provodom na Mađerkinu bregu, a putem ogladnite, Terbotz bi svakako trebao biti jedan od vaših prvih odabira za ručak ili večeru u ovom dijelu zemlje.