Farabuto je na talijanskom slengu, koji se u Puli puno koristi, netko tko stvara frku, ne drži se konvencija, normi, nego brije po svome. Fakin. Što je, po našemu, u startu dobra referenca o pristupu kuhanju u nekom restoranu. Farabuto je na pulskoj sceni već duži niz godina, a posebno cijenimo to što je otvoren cijele godine. To govori da je okrenut domaćoj publici koju je kod nas puno teže na dnevnoj bazi zadovoljiti nego turiste koji su u prolazu (tako je to u hrvatskoj verziji turizma, nažalost). Sam restoran potpuno je izvan svih turističkih puteva, smješten u stambenom kvartu pa se prilikom dolaska prvo možete upitati jeste li zalutali.
Niste, terasa u hladu borova zaista je smještena u prizemlju jedne stambene zgrade koja baš jako baca na osamdesete. Restoran je opuštenog, bistronomskog uređenja, a platnene zavjese i hladovina pozivaju nas da sjednemo na terasu, iako je vani stravično vruće. Opušteni pristup otkriva i relativno kratki jelovnik s naglaskom na riblja jela, koji je jednostavno isprintan na jednom A4 papiru. To nam govori i da se jelovnik mijenja prema trenutnoj lokalnoj i sezonskoj ponudi, što je još jedan plus za ovakvo mjesto. Unutra smo uočili vitrinu s ribom, ali sve jasno odaje da se ovdje ne kuha sasvim klasično, iako naglasak jest na morskome. Kako je kuhinja donekle otvorena, odmah smo snimili domaće kruščiće spremne za pećnicu koji će svakako biti jedna od svijetlih točaka ovog ručka.
Vinska lista također je kratka, uglavnom bazirana na Istri uz par izleta do Međimurja i Slavonije, vrlo pristojnih cijena. Malo nezadovoljni što nema niti jednog lokalnog pjenušca na čaše, odmah prelazimo na laganu Benvenuti malvaziju (37 eur). Krećemo s pjatom hladnih morskih predjela (31 eur za 2 osobe) i hladnom juhom od rajčice sa brusketom (7 eur). Dok pazimo da se ne prejedemo izvrsnog maslinovog ulja i pogačica, koje su nam vruće poslužene za početak, na stol stiže velika i zanimljiva plata hladnih morskih predjela: hobotnica carpaccio, jako dobar savor, morski pas, pašteta od ugora (izvrsno!), palamida na brusketi, kisele papričice s inćunom i sipa u crnilu.
Pozdravljamo suhe bruskete od njihovih krušćića, koje sada dolaze u recikliranoj verziji, iako bi nam bolje sjele svježe, tople, ravno iz peći. No, možda onda ne bi ostalo mjesta za ostatak ručka. Svejedno, ova plata nam se čini kao izvrsna kombinacija za naručiti uz čašu vina i grickati.
Od hladne juhe od rajčica možda smo više očekivali neku svježinu gazpacha, pa nas je pomalo iznenadilo kad je došla: doslovno hladna juha od rajčica: rajčice su bile ukuhane, pa je izostala ona svježina od koje smo očekivali da nas spasi na vruć dan. Chilli brusketa (bez nekog jasnijeg čili kicka) je je bila zgodan dodatak, ali smo i tu očekivali više okusa.
Glavna jela koja smo naručili, a bili su to domaći rezanci s miješanim školjkama (25eur), brodet od folpi i sipa s pečenom palentom (25 eur) te janjetina u padeli s krumpirom (28eur), prilično smo dugo čekali. S obzirom da su uz nas bila zauzeta možda dva stola, zaključili smo da je sat i pol nakon dolaska vrijeme u kojem su glavna jela već trebala biti na stolu. Da nam je bar netko pokušao uvaliti još jednu butelju vina za to vrijeme, lako bismo se dali nagovoriti! Ali, na neko vrijeme, kao da su zaboravili na nas. Razumijemo ljeto, i vrućinu, i ‘lako ćemo‘ raspoloženje, ali ovo nam se ipak učinilo malo preopušteno prema gostima.
Pred nas je prvo stigla vrlo sočna i šarena miješana velika salata za koju smo odmah zaključili da je stigla pravo s pulskog merkata. Šugo s folpima i sipom bio je baš klasični istarski domaći šugo s mnoštvom okusa i iznimno mekanim plodovima mora, kojemu također malo svježine ne bi škodilo u ovoj ljetnoj varijanti, ali sa zapečenom palentom činio je vrlo zadovoljavajuće jelo.
Janjetina iz padele uspjela je nekako imati okus klasične janjetine sa žara, ali sačuvane sočnosti, a posebno nam se svidio tanko narezani i zapečeni krumpir. Domaće tagliatele u klasičnoj buzari donijele su kaneštrele koje su potpuno uspjeli oprati od pijeska (što je razlog da ih se često izbjegava u restoranima), dagnje i koju brbavicu, pokoju cherry rajčicu, a poseban kick jelu dalo je malo čilija, za koji su nas u kuhinji pitali želimo li ga uopće. Pravi primjer dobre ljetne cucine povere!
Na kraju nas je posebno oduševila domaća torta od mrkve sa skutom (cimet, med, i pinjoli), koja je bila toliko sočna i ukusna da nam je bilo žao što nemamo mjesta za barem 2 komada, a svidjela nam se i efektna škrinja s Aroma sladoledima iz koje odabereš okus koji želiš. S obzirom da su ovi artisan sladoledi veganski i imaju manje šećera, možda neće zadovoljiti one navikle na klasične sladolede, jednostavno su puno laganiji. Ne zaboravimo također sto bodova za to što poslužuju sorbetto, desert/piće koje bi, rekosmo, trebao imati baš svaki restoran na moru.
Sve u svemu, u Farabutu se kuha pošteno i srčano, ponekad bismo možda da su neki okusi nježniji ili suptilniji, lakši, imajući na umu kataklizmične ljetne okolnosti. Također, malo više zainteresiranosti osoblja za goste ne bi bilo naodmet. No, ukupno, sjajno je da Pula ima ovakvo jedno mjesto gdje se cijele godine može uživati u sezonskom i poštenom kuhanju, gdje se koriste i manje razvikane namirnice u nekom vlastitom funky aranžmanu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....