Konoba Nono jedno je od onih gotovo općih mjesta koja vam padaju na pamet u sjevernoj Istri kada stigne vrijeme gladi i razmišljate što je na tom dijelu vrijedno posjete. U ovom kutku sjevernog dijela Istre ne nedostaje opcija, ali nakon ugodnog iskustva od neki dan, konoba Nono svakako će nam biti visoko na listi.
Opće je poznata stvar da su istarske konobe već dugo pouzdana mjesta za dobar obrok koji je najčešće i dobra vrijednost za novac, pa se možda postavlja i pitanje po čemu se razlikuju jedna od druge. S vremenom, svaka od njih izgradila je i neki prepoznatljivi dio svoje ponude, bilo to okruženje, uređenje, proplamsaji kreativnosti ili neki dio jelovnika u kojem su posebno dobri.
Konoba Nono na prilaznoj cesti Umagu, za početak, ima jako ugodno, pomalo atipično uređenje. Prostor je kombinacija starinske kuće rustikalnog uređenja s vrlo zanimljivim detaljima, a ta pomaknutost u uređenju nastavlja se na poluzatvorenu terasu, kao i onu vanjsku. Boce za rakiju koje su postale akvarij, hrpa manjih i većih modela vespe, motora i bičikleta u raznim izvedbama posvuda su, horda šešira zakucanih za strop, sve skupa daje štih ugodne pomaknutosti i razigranosti. Posebno cijenimo ne tako minijaturan šumarak koji čini zasjenu za parkiralište i u bližoj budućnosti postat će možda i ključni moment odabira restorana. Kada nakon finog ručka sjednete u auto koji nije užaren, ta lokacija automatski dobiva dodatnih milijun bodova. U dvorištu se nalazi i mini muzej Vespi koji su očito nečija zabavna opsesija, kao i mini farma sa životinjama, ali smo ih na konto nesnosne vrućine ipak zaobišli.
Ljubazna konobarica nas je, na našu veliku radost, pri dolasku odmah uspjela ubaciti u natkrivenu terasu jer je vanjska, iako natkrivena, djelovalo pogibeljno (svi koji su na njoj bili tijekom ručka ipak su preživjeli). Tako je počela naša ugodna interakcija s osobljem koja je potrajala tijekom cijelog ručka, i učinila naš boravak tamo iznimno ugodnim, imajući na umu da smo imali i djecu i osobu koja ne smije jesti gluten. Snašli su se sa svime.
Za početak su nas ponudili vrlo korektnim lokalnim pjenušcem od malvazije (Fiore Campo, 4 € čaša), koji nam je nasušno trebao čim smo došli, a cijenimo i to što vodu poslužuju u bokalima. Na maloj, ali konkretnoj listi predjela pokušali smo naći ona manje klasična, a zbog bezglutenske osobe u društvu nažalost smo se klonili tjestenina jer uvijek dijelimo sva jela. Tartar od škampi i kozica (16 €) i tuna u sezamu na kremi od kukuruza (14 €) djelovali su nam lagano za početak. Uz neprikosnovenu svježinu kozica i škampa ipak nam je nedostajalo malo citrusa da ih bar donekle stisnu, teksture radi, iako su sirove tikvice i gel od naranče poslužene uz njih davale nešto svježine koja je balansirala žestinu i slatkoću sirovog. Tuna tataki sa sezamom i kojom kapi soja sosa pokušaj su igre s internacionalnim pristupom sirovoj ribi što je ispalo korektno, ali i nekako nepotrebno u ovakvom okruženju.
U Konobi Nono ustvari briljiraju s klasicima, iako je pristup posluživanju vrlo moderan i svjež: gostima se služi nekoliko vrsta domaćeg kruha, zgodni pozdravi iz kuhinje u vidu korneta s namazom od rikole ili sušenih poma, široka selekcija različitih istarskih maslinovih ulja, octova i aceta, a sam servis na vrlo je visokoj razini. Tradicionalno ne znači i zastarjelo, tako da smo u jelovniku našli cijelu sekciju jela od povrća, često zanemarenog u istarskim konobama, a u jelima s domaćom tjesteninom provlače se zanimljiviji sastojci, poput pljukanaca s biftekom, porilukom i bukovačama, raviola s pršutom, rukolom i radičem, ili zelenih rezanaca s pistacijom i kozicama.
Naši klasični škampi na buzaru (36 € za 400 g) bili su savršeno svježi, ukusni i majstorski pripremljeni na crveno, a ramstek s kremom od batata (25 €) kao bezglutenska varijanta dokazao nam je da se u Nonotu jednako dobro snalaze s mesom kao s ribom. Skoro smo na kraju propustili probati fuže sa žgvacetom od kokoši i junetine koje smo namijenili djeci, što bi se pokazalo tragičnom greškom: ne sjećamo se kad smo jeli tako dobar "šugo". Ukusno, sočno i moćno, a ne prenapadno, sa savršeno skuhanim fužima pokazalo je da ovo jelo može iznenaditi i nakon što ste ga jeli mnogo puta. Oko nas jelo se ozbiljne ribe, hlapova i fiorentina, cijele obitelji oko velikih stolova, tako da je atmosfera bila izvrsna iako smo svi puhali i mahali da bismo se rashladili.
Vinska lista nas je ugodno iznenadila cijenama (selekcija svih bitnih istarskih vina bila je na mjestu, a većina mladih malvazija po 26 eura, dok su se odležana vrtjela oko 45 eura), a ni deserti nisu podbacili ponudom i izvedbom. Konobarica ni okom nije trepnula kada smo je zamolili da jedan od deserata modificira, dok je s drugog stola pak netko veselo sugerirao da za kraj uzmemo sorbetto, što je na naš završetak obroka zakucalo točku na i.
U onobi Nono jednostavno se osjećate dobro, kuhinja vrlo dobro zna što radi, namirnice su vrhunske, kreativnost se lagano uvlači u sve dijelove jelovnika, osoblje je susretljivo i barata svim informacijama i, ništa manje bitno, cijene su vrlo pristojne. Stoga, kada ste u okolici Umaga, rezervirajte Nono na vrijeme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....