Splitska konobica Villa Spiza jedno je od prokušanih mjesta na kojima se nikad dosad nismo razočarali. Zato nas je oduševila vijest da nakon sedam dugih mjeseci stanke, što zbog godišnjeg, što zbog lockdowna napokon otvaraju svoja vrata. Nije samo dobra spiza ono zbog čega nam je ovo mjesto drago, nego su to i ugodan, pomalo otkačeni ambijent i isto takvo osoblje zbog kojih imate osjećaj da ste došli kod dobrih prijatelja na druženje. Taj dojam pojačava i rukom ispisani jelovnik koji se svakodnevno mijenja pa nikad ne znate što je za ručak ili večeru, ali znate da ćete naći nešto po svom guštu.
U ovoj modernoj konobi tako možete uživati u dobrim domaćim punjenim paprikama, latežini (brizlama) i telećoj jetrici, ali i super friškim ozbiljnim škampima i školjkama na buzaru. Jedno je ovo od rijetkih mjesta na kojem će vam na meniju pisati je li riba iz uzgoja, a bez srama nude i frigane muzgavce i lignjune bez potrebe da vam ih prodaju pod domaću jadransku lignju. Bude tu ovisno o sezoni i sardela, gavuna, lokardi i palamida, što vam ostavlja prostora za ukusan, a jeftin riblji ručak. Prilozi su također sezonski pa ćete u zimu uz krumpir-salatu dobiti pire od mezo biži ili blitvu, a kasnije ćete uživati u fažoletima, tikvicama i svemu što splitski pazar nudi u toplijim mjesecima.
Od predjela, uz već standardne slane ili marinirane inćune ili pršut, možete naići i na pečene balančane (patlidžane) i mladi domaći kozji sir ili paštetu od kozica i ribe za koju smo se i mi odlučili već prvog dana otvorenja. Da nismo jedini koji su jedva dočekali druženje s "vilenjacima", kako se u zafrkanciji nazivaju, svjedočilo je nekoliko popunjenih stolova, što stalnim gostima, što turistima koji su odavno otkrili ovu konobu zavučenu u zakučaste uličice Dioklecijanove palače. Razlog je tome zasigurno i činjenica da je prije koju godinu i slavni Rick Stein ovdje uživao u paštafažolu na brujet, a i Andrew Zimmern u sklopu svoje emisije Bizarre Foods.
Pašteta od kozica i ribe stigla je u pratnji popečenog kuha, maslina i suhih pomica. Jednostavno i ukusno predjelo, fino balansirano dovodi u napast da navalite i uništite uživanje u glavnom jelu pa je preporuka da podijelite porciju na dvoje.
Kao što je već red da se čovjek počasti kad ima razloga za slavlje, a u ovom je slučaju to svakako bio kraj lockdowna za Villu Spizu, za glavno jelo odlučili smo se na škampe na buzaru i školjke na bijelo. Pravi svježi škampi okrenuti kako treba, s malo šalše od poma, kuhani taman koliko treba s čvrstim i ukusnim mesom, jelo je zbog kojeg vas nije briga hoće li šalša i sokovi iz škampa poprskati vašu omiljenu haljinu ili košulju. Dagnje su došle u XXL veličini, a u kratkom čavrljanju sa šeficom Ivanom Gamulin, kćerkom legendarnog splitskog chefa i bonkulovića Nikole Gamulina Game, doznajemo da nisu iz uzgoja, nego s kamena negdje u blizini Drvenika. Prepune mesa i okusa, ovo naoko jednostavno jelo zapravo u sebi sadrži sve elemente koje neko jelo čine iznimnim.
Cijene se u Villa Spizi kreću između 50 i 70 kuna za predjelo, a najskuplje jelo na meniju bili su škampi za koje ćete izdvojiti 150 kuna, što je odlična vrijednost za novac.
Vinska karta nije prevelika, ali će zadovoljiti većinu posjetitelja - naglasak je na dalmatinskim sortama pa možete uživati u dobrom Rukatcu Antičevića (ujedno i kućno vino - za čašu ćete izdvojiti 20 kn, a butelja je 110 kuna), Bogdanuši i Ploškom Plavcu Ive Carića, dok je butelja Pošipa Nerica samo 220 kn.
Materia prima, odnosno izuzetna namirnica, poštovanje te namirnice uz najjednostavniju moguću obradu razlog je zbog kojeg ćemo se i nakon posjeta nekim odličnim fine dining restoranima, uvijek radije vraćati u Villa Spizu.
Hrana: 9/10
Ambijent: 9/10
Usluga: 9/10
Vrijednost za novac: 9/10