Možda najbolji razlog za odlazak u Esplanadin Le Bistro je kremasti rižoto s kremom od pečenih rajčica i komorača, kozicama i uljem od bosiljka. Košta 115 kuna i čak da uz to uzmete samo čašu vina, vi gotovo sigurno napuštate restoran sretni. Njihov rižoto je jedan od najboljih u gradu, na stol dolazi “još živ”, prekrasno kremast s ludom aromom ljetnih pečenih rajčica i nježnim kozicama kojih ne nedostaje, a na vrhu je grilani, slasni rep kozice koji se u trenu pretvara u desert koliko je sladak.
Toplinski udar koji nas je posljednjih dana osudio na zavlačenje u klimatizirane prostore i preživljavanje na vodi i salatama još lakše se podnosi u lijepo ohlađenom i ostakljenom interijeru bistroa najljepšeg zagrebačkog hotela. Posjetili smo ih dva puta u samo nekoliko dana kako bismo se još jednom osladili tim rižotom jer je doista toliko dobar. Iako je bilo strašno vruće, Le Bistro je bio skoro pun usred tjedna. Usluga je kontinuirano jako dobra, to je ondje odavna standard i,naravno, jedan od velikih aduta ovog mjesta.
Od hladnih predjela kušali smo kombinaciju tune, algi, soka od krastavaca i domaće mente te ragu od sipe na kremi od dimljene pečene paprike s usoljenim maslinama i motarom (155 kuna). Iako tuna zvuči obećavajuće na papiru, ostavila nas je pomalo ravnodušnima. Tuna je bila sočna i vizualno lijepo prezentirana, ali cijeloj kombinaciji ipak je nedostajalo malo karaktera, čak i ako se igra na kartu svježine i minimalizma u okusima, što pogotovo prija u vrućim danima.
Ragu od sipe priča ipak jednu konkretniju i bogatiju priču. Nemojte očekivati klasično jelo u smanjenom obimu, već potpuno novu izvedbu dobro poznatog jela. Trakice sipe sjajno se slažu s dimljenom pečenom paprikom u kojoj kao da je uhvaćena sva vrelina ljeta. Malo, ali moćno jelo s kojim je lijepo započeti ručak ili večeru.
Oba glavna riblja jela su jako dobra. Isprobali smo, dakle, lagano pečenog gofa s karameliziranim mladim zeljem i demi-glaceom od kostiju i gljiva (225 kuna) i file dimljenog romba obučenog u listove kelja na veloutéu od bijelog graha i korijandara (235 kuna). Što se tiče deserta, kušali smo klasični topli čokoladni kolač sa svježim jagodama i kremom od vanilije i mente (65 kuna) koji je bio neodoljivo tekuć u jezgri, što se savršeno spajalo s kremom.
Le Bistro nudi i dnevni meni od tri slijeda po preporuci chefa kuhinje uz čašu vina kuće te kavu ili čaj i košta 215 kuna. Za ovakvu vrstu kuhinje i jela koje tim Le Bistroa kreira to je doista izvrsna vrijednost za novac, ali prije narudžbe pitajte nude li ga još uvijek tog dana jer se rasproda. Osim toga, imaju doista iznimnu kartu pića i jako dobra vina kuće.
Ovo je jedini pravi bistro francuskog tipa u gradu koji toliko dugo egzistira na sceni istovremeno održavajući konstantnu kvalitetu. U Zagrebu nema mnogo opcija za doista dobar doručak, a Le Bistro i na tom polju prednjači već godinama pa ako ne znate gdje pojesti slasna jaja Benedict, trebali biste ih kušati ovdje - služe ih na briocheu od maslaca. Iako nam je ovog puta bilo pretoplo za mesna jela, ako se uželimo dobrog tatarskog bifteka, uvijek dolazimo baš ovdje. Jednako je i sa štruklima, mnogi mogu eksperimentirati u pripremi, ali jedno je sigurno - baš nigdje nisu toliko dobri kao u Esplanadi.