Kada smo prvi put čuli za porečki Fogo by Bekal, još uvijek relativno novi projekt chefova Tvrtka Šakote i Marka Turkovića, koji su otvorili u suradnji s hotelskim lancem Valamar, bili smo prilično skeptični. Najviše nas je mučila činjenica što će chefovi takvog kalibra, s više nego uspješnim restoranima u Zagrebu, u kojima slijede neke nove, drugačije filozofije, oslanjaju se na mikrosezonu i vatru, inovativni su i stvaraju nove koncepte, sada u lokalu smještenom uz more, umornim i gladnim kupačima i turistima nuditi pizze, tjestenine i jela s roštilja. Nismo, stoga, ovdje očekivali doživjeti baš nikakav spektakl i u Fogo smo se zaputili ponajviše iz znatiželje.
Restoran je za vrijeme našeg dolaska, na jedan četvrtak krajem lipnja, oko 20 sati, bio uglavnom prazan, s tek jednim zauzetim stolom. Kasnije se ipak popunilo još nekoliko stolova, a gosti su bili kako domaći ljudi, tako i turisti. Velik prostor, pomalo generički uređen, ali čist i jednostavan, zapravo je ono što i očekujemo od klasičnog restorana na plaži. U kuhinji smo odmah ugledali chefove Turkovića i Darka Basaru, inače Šakotinog sous chefa u Navu.
Sjeli smo na jedan od praznih stolova na terasi i ugodno, simpatično osoblje odmah nam je donijelo meni te nas ponudilo pićem. Večera je mogla početi.
Za početak smo odabrali dimljeni pomidor (12 €), zatim fettucine bolognese s boškarinom (18 €), odojak s čipsom od kože i umakom od pečenja (24 €), a kada smo na meniju ugledali ćevape, nismo odoljeli da ne naručimo i njih (19 €). Uz to, naručili smo još i šopsku salatu (8 €) i panna cottu od pečenog sijena s miso karamelom (10 €). I dok smo pregledavali meni, od tuna tostade, fuža sa svježim tartufima, preko janjetine u karameli od sirutke i rib eye odreska u umaku od papra, pa sve do nekoliko vrsta pizze, cijela ideja ovog mjesta činila nam se još neobičnijom.
No, već s dimljenim pomidorom, koji je poslužen s uljem od bosiljka i pita kruhom, shvatili smo da nas ovdje čeka sve samo ne obično iskustvo. Rajčica je, čak i krajem lipnja, kada sezona tek polako kreće, bila slatka, kisela i slana u isto vrijeme, ulje je cijeli tanjur lijepo zaokružilo, a pita kruh, koji je izgledao kao balončić, bio je odličan. Lagan, prozračan, na stol je stigao još topao i, iako smo znali da nas čeka još nekoliko jela, s guštom smo pojeli sve do zadnje mrvice. Kvaliteta kruha i tijesta ovdje općenito nije nas previše iznenadila s obzirom na to da Šakota stoji i iza zagrebačke pekarnice i bistroa Salo, gdje nude ponajbolji kiseli kruh u gradu.
Iako nam se rajčica prilično svidjela, bolognese od boškarina bio je pravo prvo veliko iznenađenje ove večere. Tjestenina je bila skuhana točno na mjeru, a meso se topilo u ustima. Umak je bio ljepljiv, slatkasto kiselkast, negdje u pozadini osjetilo se vino i sve na ovom tanjuru bilo je u balansu. Bolognese umak u restoranima je i inače dobar test, jer često ispadne da kod kuće možemo pripremiti bolji, ali ovaj je bio tri razine iznad najboljeg koji smo do sada skuhali i isprobali, bilo u restoranu, bilo kod kuće.
Porcije u Fogu su inače prilično velike pa su rajčica i tjestenina već same po sebi dovoljne da zasite gladnu osobu. Mi smo se stoga već ovdje našli u malom problemu, jer čekali su nas još i odojak i ćevapi. Chef Turković u jednom nam je trenutku i sam komentirao kako je hrana koju kuhaju ovdje takva da se od nje pošteno možeš najesti.
Odojak u umaku od pečenja došao je u totalno novom formatu. Meso se topilo u ustima, a hrskava kožica bila je čarolija koju ne znamo kako su izveli, ali svidjela nam se. Nimalo teška i masna, hrskala je pod zubima i nismo htjeli da je ponestane. Umak je bio gust i bogat i na kraju smo ga skupljali lepinjom koja nam je servirana uz ćevape. A ćevapi su tek bili priča za sebe. Rade ih od junetine i završavaju u demi glace umaku od boškarina pa poslužuju uz tri domaća priloga – zeleni ajvar, kajmak i ukiseljeni luk. Mi smo uz glavna jela naručili još i šopsku salatu, koja dolazi u formi sitno sjeckanog fermentiranog povrća utopljenog u emulziji od feta sira. Bila je sjajna. Feta sir, umjesto kojeg se u restoranima često poslužuju i različite zamjene, u ovom je slučaju bio lijepo kremast i lagan, nije pokrio druge elemente, a povrće je ostalo hrskavo i svježe. Lijepo osvježenje.
Ćevapi su bili mekani, istovremeno dovoljno rahli i sočni, lepinja je, baš kao i pita kruh, bila odlična i lijepo natopljena, a iako je zeleni ajvar bio ukusan i baš lijepo začinjen, posebno nam se svidio kajmak koji rade sami. Tako kremastog i punog okusa na lepinju iz Foga mazali bismo ga svakog dana za doručak. Ukiseljeni luk bio je u redu, ali zapravo, pored druga dva dodatka, pomalo je pao u drugi plan.
Iako smo bili već prilično siti i sa žaljenjem gledali posljednje komadiće lepinje koje jednostavno više nismo imali gdje staviti, odlučili smo isprobati i barem jedan desert. Panna cotta od sijena s miso karamelom na prvu nam se učinila kao pomalo teška opcija, posebice za ljetni dan na moru, ali pokazalo se da smo bili u krivu. Bila je dovoljno hladna da nas digne nakon zasitne večere, jednostavna, ali finog šmeka i ne preslatka. Ponovili bismo je, ali bismo ovoj kombinaciji, primjerice, dodali i neko osvježavajuće voće u jednako jednostavnoj formi, čisto da još malo osvježi kraj večere.
Uz jela, pili smo i pjenušavi, lagani, svježi Meinklangov Epic i Damjanićevu malvaziju. Dobro je dodati kako u Fogu poslužuju prirodna i biodinamička vina, od čega se velik dio može naručiti na čaše, a cijene se kreću od 7 do 9 eura. Osoblje je dobro upućeno u svaku etiketu pa, ako i smatrate da ne razumijete dovoljno, rado će vam pomoći pri odabiru.
Fogo nas je, dakle, prije svega pošteno iznenadio. Od restorana uz gusto ispunjenu plažu svakako nismo očekivali da ćemo ovdje pojesti jednu od najboljih restoranskih tjestenina uopće, a još manje ćevape s kajmakom koje ćemo zasigurno još dugo pamtiti. Šakota, Turković, Basara i svi njihovi suradnici ovdje rade nešto totalno drugačije, vrijedno pažnje i intenzivna promocija koja je u smjeru ovog malog, na prvu skromnog, ali toliko važnog restorana u posljednje vrijeme išla svakako je opravdana. Voljeli bismo da je ovakvih mjesta na našoj obali više. Stoga, ako se ovog ljeta nađete u Poreču, svratite u Fogo i dopustite si da iznenadi i vas.
Komentari
6