Zagrebačkih restorana sa svježom ribom nije mnogo, a još je manje onih koji su za ručak konstantno puni. Ponistra na Remetinečkoj cesti jedna je od tih gostionica, koja je gotovo svaki dan puna u vrijeme ručka - riječ je, naime, o restoranu u kakvom se većinom odvijaju poslovni ručkovi.
Više od deset godina Ponistra je među Zagrepčanima poznata po ponudi prvoklasne svježe ribe, ali i po mnogim malim predjelima od morskih plodova.
U Ponistru smo došli oko 14 sati, prethodno rezervirajući stol, što se pokazalo nužnim. Ušavši u restoran, u prvoj prostoriji vidjeli smo kuhara koji na otvorenoj vatri iznad gradela sprema ribu, a svi stolovi u toj su prostoriji bili zauzeti. Konobar koji nas je dočekao odveo nas je do našega stola, u stražnjem dijelu restorana.
Čim smo sjeli, zatražili smo jelovnik, što ovdje očito nije česta praksa jer nas je naš domaćin pomalo čudno pogledao. Redoviti gosti očito s punim povjerenjem naručuju svoja jela u izravnom dogovoru s konobarom. Dok smo proučavali ponudu jela, naručili smo otvoreno vino kuće - Buhačevu graševinu 2024 (19 €). Uz graševinu je u ponudi vina kuće bila i Pilatova Malvazija, a od tridesetak buteljiranih vina gotovo nijedno se ne toči na čaše. Cijene butelja inače su vrlo korektne, prihvatljivije nego u većini sličnih restorana.
Za stol smo odmah dobili i dvije porcije domaćeg kruha ispod peke (2,8 €) te kućno, ali vrlo ukusno maslinovo ulje.
Na nevelikom jelovniku, uz predjela i ribu na žaru, nude se i specijaliteti kuće poput gregade brudeta, te rižoti i tjestenine. Na popisu mesnih jela samo su tri, a osim bifteka, janjetina na ražnju i teletina pod pekom pripremaju se po prethodnoj narudžbi. Posebno je pohvalno to da, ako im toga dana stignu u restoran, nude i srdele na gradelama.
Budući da smo htjeli jesti ribu sa žara, konobar nas je pozvao da sami iz vitrine odaberemo što ćemo jesti. Toga dana u ponudi bio je veliki zubatac, nekoliko lijepih škarpina, brancina, velikih fileta gofa i kovač. Odlučili smo se za veći file gofa (oko 700 grama).
Po preporuci konobara uzeli smo nekoliko predjela: kozice na rikuli (17 €), salatu od hobotnice (17 €) i srdele u crvenoj marinadi (9,7 €). Čekavši predjela, umakali smo zaista fini kruh, pečen pod pekom, kakav se nekoć radio, u maslinovo ulje. Restoran se počeo prazniti – očito ljudi u Ponistru dolaze ranije na ručak, tako da ako želite dobiti potpunu pažnju osoblja, bolje je doći na kasniji ručak.
Predjela su ubrzo stigla te su došla poslužena zajedno na većem tanjuru. Kozice na rikuli, marinirane u, čini nam se, sojinom umaku, bile su svježe. Međutim, zbog prirodne slanoće i nježnosti jadranskih kozica, marinada je, pomalo agresivno, nadvladala okus kozica. Salata od hobotnice bila je fina, izdašna, bez krumpira kao punila, lijepo začinjena. Hobotnica je bila termički dobro obrađena, meka i slasna. Najukusnije predjelo ipak su bile srdele u savoru, jako slasne, a umak je bio izvrstan.
Uz gofa, koji je stigao za petnaestak minuta, naručili smo blitvu s krumpirom i, što nam se učinilo vrlo neobičnim za riblju gostionicu, porciju divljih šparoga. Gof je bio savršeno ispečen na ognjištu, mirisao je na more, bio je iznimno mesnat i sočan. Jedina, manja zamjerka jest što mu je korica bila blago presoljena – sol nam je krckala pod zubima. Usprkos blagoj presoljenosti, odrezak je bio gotovo perfektan, teško da može biti bolje pečen od načina na koji ga peku u Ponistri.
Blitva s krumpirima (3,3 €) vrlo nam se svidjela. Čvrsta, kuhana al dente, zadržala je prirodne karakteristike blitve, dok krumpira nije bilo puno, što je pohvalno jer nije nadjačao okus blitve. Jedino je falilo malo soli, što je čudno s obzirom da neka jela imaju i višak soli. Porcija šparoga (15 €), iako lijepo pripremljena, bila je pomalo bezukusna. Šparoge su blanširane i poslužene s vrlo malo maslinovog ulja te, poput blitve, nedovoljno posoljene.
Iskusni konobar, nenametljiv i ljubazan, rekao nam je da imaju i domaće kolače pa smo i njih kušali. Rožata (4 €) ugodno nas je iznenadila. Bila je vrlo kremasta i mekana, ali je zadržala postojanost i čvrstoću. Preljev od karamela isto je bio baš slastan, ne suviše sladak, što je čest problem preljeva od karamela. Jedino nam se šlag učinio nepotrebnim – iako vrlo dobro pripremljen, desertu nije dodao ništa. Pita od jabuka, badema i grožđica (4 €) bila je izvrsna, hrskave korice i slasnog, sočnog nadjeva.
Sva jela koja smo u Ponistri jeli bila su više nego dobra – ništa inovativno, ali upravo ono što se od takvog restorana očekuje. Sastojci su svježi, riba je majstorski pripremljena, a ambijent opušten i prijateljski. Neke bi elemente restorana možda ipak trebalo obnoviti. Kruh i maslinovo ulje su domaći, te vrlo dobri, a klasični deserti su za svaku pohvalu. No, kuhinja Ponistre ima problema sa začinjavanjem jela. Kozice su bile presoljene, kao i korica gofa, dok je šparogama i blitvi falilo soli.
Činjenica jest da je Ponistra za vrijeme ručka bila dupkom puna, što pokazuje da su ljudi, ili barem firme u kojima su zaposleni, spremni platiti svježu ribu. Cijene u Ponistri nisu zanemarive, posebice predjela, koja nisu baš velika. No, usprkos sitnicama, restoran dobro funkcionira. Rezervacija je za Ponistru svakako potrebna, osim ako ne dolazite na kasniji ručak. Mi smo iz restorana izašli zadovoljni te bismo se rado vratili. Ali neke stvari bi svakako valjalo promijeniti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....