Postoje restorani koje posjetimo jednom, uživamo u obroku, ali im se više ne vratimo iz ovog ili onog razloga. A postoji i Vinodol, mjesto kojem se vraćamo poput starih prijatelja, uvijek s osmijehom, uvijek s radošću. Smješten u samom središtu Zagreba, u Teslinoj ulici, Vinodol već desetljećima drži svoj status omiljenog okupljališta svih onih koji na tanjuru traže više od pukog obroka.
A čim zakoračimo unutra, jasno je - ovaj restoran zna svoj posao. Prostran, ali topao. Velik, ali ne otuđen. Podijeljen u nekoliko ambijentalnih cjelina, Vinodol uspijeva zadržati onu rijetku kvalitetu - osjećaj doma. Kao da ste na velikom obiteljskom ručku, gdje se sve konobare oslovljava imenom, gdje vas se sjeti i gdje se stvarno brinu da vam bude lijepo. Osoblje je, bez ikakve zadrške, jedno od najljubaznijih u gradu - diskretni, brzi, nasmijani, nenametljivi, ali prisutni u svakom trenu kad zatreba. Nije floskula kad kažemo da cijeli prostor diše jednom simpatičnom, prijateljskom energijom.
I upravo smo u takvoj atmosferi, smješteni na otvorenoj terasi na Teslinoj, započeli našu večeru; paštetom od pačje jetre sa želeom od muškata i domaćom pogačom (13 €). Pašteta je nevjerojatno kremasta, bez i trunke suvišnih začina koji bi zamaglili okus pačje jetre. Žele od muškata igra ulogu laganog, svježeg protuutega - osvježava, zaokružuje. Pogača topla, mirisna, s koricom koja puca pod prstima - idealna za brisanje tanjura do posljednje kapi, a trebat će vam, jer ovdje služe i najbolje hrvatske maslinjake.
Nastavili smo s dva topla predjela; soparnikom (9 €) i hrskavim raviolima nadjevenim janjetinom s grillanim mladim graškom i kremom od graška (21 €). Ah, soparnik! Tanka, gotovo prozirna kora i blaga blitva čine ga laganim, gotovo zen-zalogajem. Nimalo napadan, a itekako dojmljiv. Ravioli su bili predjelo večeri. Hrskavi omotač, punjenje koje pršti janjetinom, i ta krema od graška - slatka, baršunasta, savršeno pogođena. Da ste samo ovo naručili, bilo bi vrijedno dolaska.
Za glavna jela, odlučili smo se za mesnu i riblju varijantu pa smo uzeli pečenu teletinu s krumpirušom i đuvečom (24 €) te file pastrve s koricom od lješnjaka uz kremu od graška, sotirane artičoke i beurre blanc umak (22 €).
Kad je teletina u pitanju, prvo primijetite miris. Onaj topli, domaći miris koji podsjeća na bakin nedjeljni ručak. Teletina je savršeno pečena, meso se odvaja samo od sebe, a umak od maslaca i pečenja je izrazito bogat. Krumpiruša je prava mala senzacija - kremasta iznutra, hrskava izvana, i uz đuveč koji donosi notu svježine, ovo jelo je zaista kompletno. Posebno cijenimo što su na tanjuru i lean komadi teletine, i oni zapečeni "krajički" koji donose eksploziju okusa.
Što se filea tiče, isprva nas je zbunila losos pastrva - očekivali smo klasičnu, nježnu riječnu ribu. No, čim smo zagrizli, prestali smo brojati vrste. Riba je meka, topla, a hrskava korica od lješnjaka donosi savršen kontrast teksturi. Beurre blanc je jedan od najboljih koje smo probali, svilena konzistencija i precizno dozirana kiselost. Artičoke nisu bile dominantne okusom (često je to slučaj s ovom namirnicom), ali njihova čvrsta tekstura upotpunjuje doživljaj cijelog jela.
Večeru smo završili torticom od limuna i mente s rabarbarom i jagodama (7,50 €) te torticom od badema, jabuka i tonke (7,50 €). Obje izvrsni deserti, ova s limunom za one koji vole manje slatko, a ova od badema za sve one koji guštaju u marcipanu i karamelastim okusima. Podloga od zobi i meda kod prve tortice je chewy, taman da zagriz potraje, a panna cotta na vrhu - jednostavna, mliječna, i toliko nenametljiva da upravo zato sve povezuje, pa umak od rabarbare i jagode baš dolazi do izražaja.
Hrskavo lisnato tijesto tortice od badema lagano podsjeća na baklavu, ali bez ljepljivosti. Bademi na dnu nalik su frangipaneu, a krema od tonke i jabuke je divno svilenkasta, podsjeća na karamel, a tonka se dosta dobro osjeti.
Jedna od najvećih vrijednosti Vinodola leži upravo u njegovoj raznolikosti - ovo je restoran u kojem će svatko pronaći nešto za sebe. Bilo da ste raspoloženi za klasična, gotovo sentimentalna jela poput sarme, punjenih paprika ili pašticade, ili pak tragate za nečim laganijim i modernijim - poput fine ribe s twistom ili domaće tjestenine s potpisom. Jelovnik ne pati od viška ambicija, ali ni od dosade i rekli bismo da je Vinodol jedan od onih restorana gdje sve štima (ili se barem vraški trude da sve tako izgleda!) - od ulaska do zadnjeg zalogaja. Preporučujemo ga svakome tko želi okusiti što znači dobra hrvatska kuhinja s modernim štihom. Vinodol nije mjesto spektakla, nego sigurnosti. Ovdje znate da ćete dobro jesti, da ćete se dobro osjećati, i da ćete se vratiti. I to, u ugostiteljskoj industriji, znači sve.
Komentari
2