Danas smo ručali u restoranu El Toro u Šubićevoj. Ponovno se vraćaju inicijalnoj ideji da služe jela sa štihom Latinske Amerike koja možete dijeliti; što je dobro jer je ta početna faza bila i konceptualno najčišća.
Ručak započnite hladnom salmorejo juhom koju ovdje rade od cherry rajčica, maslinovog ulja i mente. Tradicionalno se radi o andaluzijskoj juhi, a pravi se od rajčica, kruha, češnjaka, maslinovog ulja i octa, a nerijetko se jede s tvrdo kuhanim jajima ili šunkom. Vrlo je slična izgledom i okusom gazpachu, ali salmorejo je kremastija juha i jedan od sastojaka je kruh kojeg u gazpachu nema. U El Toru ima lijepu blijedo crvenkastu, gotovo narančastu boju, kakvu i treba imati, kremasta je i bogatog okusa. Košta 45 kuna.
Apsolutno najbolje jelo koje smo danas probali je veliki otvoreni beef taco obilno nadjeven mariniranim biftekom, salsom pico de gallo, kremom od pečenih paprika, kremom od korijandra i pečenim ricotta sirom. Biftek je imao jedru, živu crvenkastu boju u sredini, pečen medium rare. Salsa pico de gallo s rajčica, limete, malo ljute papričice, luka i korijandera osvježila je gotovo putrast okus mesa. Već smo se dosta puta uvjerili da Mihelj doista umije napraviti nevjerojatno slasne tacose, a prije ih je običavao raditi isključivo s kukuruznim tortiljama. Klasika je da se tortilja pravi od kukuruznog brašna, uz dodatak soli, vruće vode i otopljene svinjske masti. Puristi će dodati kako promjer tortilje ne smije prelaziti 12 centimetara (inače poznata kao tortilja broj 10) te mora biti jako fleksibilna. U ovom tacosu, Mihelj koristi varijantu pizza tijesta koja glumi tortilju. Tako dobiva daleko veće mogućnosti za kombiniranje sastojaka jer je tijesto izdržljivije i neće se raspasti u ruci. Taco uživa kultni status u Latinskoj Americi pa je logično da ga imaju na karti i to nekoliko vrsta kao što je i potrebno da imaju barem jedan mesni kao poveznica s nazivom restorana (El Toro). Košta 85 kuna.
Mihelj nam je otkrio kako je na putovanju u Madrid otkrio restoran Latasia - Casa de Comidas koji je vrlo blizak njegovom konceptu koji želi provesti u El Toru. Vizualno šarena razigrana hrana, jednostavna za dijeljenje i različite kombinacije namirnica s dobrim okusima koji ostavljaju dojam prepoznatljivog comfort fooda. Uglavnom, svaki element na tacosu je bio dovoljno raznolik i prepoznatljiv da harmonizira cijelo jelo.
Ako ste od slatkog, naručite baskijski cheesecake. Dostojno je zamijenio kultni desert s kokosom koji je na El Torovoj karti bio pet godina. Velika šnita kolača prepuna je bogate kreme koju ne možete prestati jesti. Mihelj nam je otkrio kako će dodatnu podršku glede deserata pružiti Robert Hromalić. Kod baskijskog cheesecake važno je da nakon pečenja bude "živ", sredina mora ostati bolno kremasta da ga praktički cijelog možete jesti žlicom, a prije posluživanja potrebno ga je dobro ohladiti. Ovaj desert nema biskvita i ta kremoznost dobiva se jer zapravo pečete kombinaciju jaja, šećera, brašna i slatkog vrhnja s prstohvatom soli. Svakako se radi o jako dobroj izvedbi.