Superpopularno mjesto već dulje od 10 godina je Barrafina. Prvi Barrafinin lokal otvorio se 2007. u Sohou u Dean´s Streetu, a danas ih imaju pet. Ovdje vam sustav rezervacija neće pomoći jer ga nema već 15 godina, pa se pripremite na čekanje (bar u ovom lokalu u Dean´s Streetu, ostale lokacije imaju mogućnost rezervacije), bio vikend ili radni dan, visoke potpetice ostavite kod kuće (barem tu večer). Nemojte se kladiti s ostatkom društva da nećete čekati jer ćete izgubiti okladu, a to nikad nije jeftin sport, barem kad ste u Londonu.
Princip je sljedeći: kad se pojavite pred vratima, konobar izlazi pred vas i obavještava vas da je sve puno, i da morate čekati (u našem slučaju sat i pol). Ako pristajete, prvo čekate ispred restorana, a iza vas se formira red frikova jednako ludih kao i vi koji će čekati više od sata na večeru u Barrafini. Zatim vas pozivaju na šank gdje možete naručiti čašu (ili bocu) vina i male tapase dok čekate na mjesto za kuhinjskim šankom.
Ovdje umjesto glazbe slušate žamor ljudi koji slave život i neprestano se kuckaju čašama. Ovog puta imali smo neviđenu sreću pa smo na svoje mjesto čekali samo 55 minuta. Sjedate za stol, bacate pogled na jelovnik i ponovno ste u problemu jer nemate pojma što naručiti od svih divota koje nude.
Prva pomoć u tom slučaju su božanstveni kroketi (croquetas), male pržene okruglice čija je baza bešamel, a ovdje još uz dodatak pršuta. Ako ste ikad zakoračili na ulice Madrida, San Sebastiana ili jeli na nekom štandu glasovite tržnice La Boqueria, vrlo vjerojatno ste se predozirali tim malim čudima. Mi smo se odlučili podijeliti tortillu punjenu kozicama i piquillo paprikom. U tom trenu potpuno zaboravljate da sjedite na zapravo neudobnim visokim stolcima i samo želite da vam konstantno ponavljaju ovu narudžbu.
Zatim smo uzeli jelo fideua. Ovo španjolsko šarenilo najsličnije je paèlji osim što umjesto riže sadrži kratku tjesteninu fideo. Vjeruje se da je ovaj španjolski klasik nastao 1930. godine u gradu Gandia, na jednom od brojnih lokalnih ribarskih brodova. Obično se servira u tavi u kojoj se pripremao, baš kao u Barrafini, a ovdje je porcija dovoljna za dvoje. Možda nepotrebno, ali za glavno jelo nismo odoljeli njihovom odresku i bio je vrlo ukusan. Za desert smo uzeli njihov Santiago tart.
Cijene su slične kao u Palomaru, porcija croquetasa (2 komada) stoji 8 funti, tortilla oko 12 funti (postoje tri vrste, preporuka za tortilju s kozicama i papričicom), fideua 26 funti, a odrezak 34. Za one koji ne mogu posjetiti Barrafinu, mogu nabaviti izvrsnu knjigu recepata prve chefice Nieves Barragan Mohacho, a dostupna je na Amazonu. Mi smo je kupili davnih dana i većina stranica ima masne otiske od čestog korištenja.