Restoran smješten u samom srcu vinograda Međimurja nudi ono što domaći gosti traže sve češće: kvalitetnu hranu, smisleno posložene tanjure i ambijent koji opušta bez pretencioznosti. I, što je posebno važno, korektan omjer cijene i onoga što se nudi.
Početak ručka bio je vrlo obećavajući. Pladanj hladnih nareska (17 €) odmah je postavio ton. Meso iz tiblice, domaća salama, goveđi jezik, sir turoš i ukiseljeno povrće; sve to bilo je kvalitetno pripremljeno i pažljivo posloženo, bez suvišnih dodataka. Djeluje poznato, ali nije dosadno. Uz to, naručili smo i namaz od guščje jetre s džemom od ljubičastog luka (20 €) koji je pokazao dobru ravnotežu: jetra kremasta i bogata, a luk taman dovoljno slatkast da osvježi. I jedno i drugo hladno predjelo bilo je odlično.
Toplo predjelo, raviole punjene kupusom na kremi od graška (11 €), uzeli smo iz znatiželje. Spoj zvuči zanimljivo, ali u izvedbi je ostao prosječan. Kupus nije došao do izražaja, a tjestenina je bila malo previše al dente za naš ukus. Krema od graška bila je fina, no ukupni dojam nije bio dovoljno snažan da bi se jelo ponovno naručilo.
Amos Novak i Melkior Bašić prikazali su tradicionalnu međimursku kuhinju u modernom izdanju
Zato su oba glavna jela bila znatno uvjerljivija. Pačja prsa (28 €), pečena kako treba, s hrskavom kožicom i ružičastom sredinom, došla su uz knedle punjene povrtnim raguom, crumble od bučinih sjemenki i gusti tamni umak. Med od maslačka bio je najavljen i nalazio se u umaku, ali nije bio jasno izražen, što ne umanjuje ukupnu dubinu i sklad jela, samo bismo voljeli da smo ga mogli razaznati. Ovo je bio najsnažniji trenutak ručka. Drugo glavno jelo koje smo naručili bila je klasična teleća pečenka (23 €), poslužena s krumpirom i dinstanim povrćem. Bez pretenzija, ali izvrsno izvedeno. Meso meko i sočno, krumpiri hrskavi, umak pun okusa. Točno ono što očekujete kada naručite ovakav klasik - i dobijete ga baš kako treba. Uz glavna jela, salata od krastavaca s vrhnjem i češnjakom bila je pun pogodak, jednostavna i osvježavajuća. Ljetni klasik koji u ovom kontekstu nije samo prilog nego odmor za nepce od blage "težine" glavnih jela.
Za kraj, bučin sladoled (8,5 €). Sladoled s bučinim uljem i tostiranim karameliziranim bučinim golicama - hladno, hrskavo, slatkasto-slano i s karakterom, odličan desert za one koji vole nešto drugačije.
Uz sva smo jela pili kućnu graševinu vinarije Jakopić, koja se pokazala kao jako dobar izbor za gemišt. Lagana, svježa, nije se sukobljavala s hranom. Ako pak niste za gemišt, s njihove vinske karte ćete moći odabrati lagane i svježe butelje po izrazito povoljnim cijenama koje će sada, za ove ljetne dane, doći kao melem na ranu. Eh da, još jedna bitna stvar: terasa ovog restorana će vas oduševiti. Pruža pogled na vinograde, a povjetarac koji na njoj redovito puše čini boravak ugodnim i po vrućem danu. Također, osoblje je izrazito profesionalno i diskretno, a ambijent opuštajući - taman za ručak ili večeru bez žurbe.
Račun za dvije osobe iznosio je 123 eura, s predjelima, glavnim jelima, salatom, desertom i vinom. S obzirom na količinu i kvalitetu, smatramo da je to zaista fer vrijednost za novac. Terbotz je mjesto koje nudi ozbiljno pripremljenu i ukusnu hranu s lokalnim karakterom, na malko drugačiji način. Ako ste u Međimurju i tražite restoran koji zna što radi, ovo je adresa koju vrijedi zapamtiti.
Komentari
4