Kada je 2022. godine zalogajnicu Kod Šime preuzeo novi vlasnik, među stalnim gostima zavladala je blaga skepsa. No, ako je suditi prema broju ljudi koji su na jedan vrući zagrebački petak došli na ručak, čini se da je hrana Kod Šime i dalje dobra.
Zalogajnica i dalje zadržava sve karakteristike starog, dobro poznatog mjesta - onog u koje dolazite na klasični domaći ručak. Karirani stolnjaci, gospoda u bijelim košuljama, zagrebačke dame koje se same ili u društvu počaste obrokom, sve je na svom mjestu. Tu je i mlađa ekipa, a vanjski stolovi su bili popunjeni do zadnjeg mjesta. Ipak, uspjeli smo uhvatiti slobodan stol unutra, što se na kraju pokazalo kao sretnija opcija zbog ugodno klimatiziranog prostora.
Odmah po dolasku ponuđene su nam svježe srdele i gavuni, iako se nisu nalazili na tiskanom meniju, svakako plus za fleksibilnost i dnevnu svježinu.
Ponuda jela Kod Šime temelji se na dnevnom meniju s nekoliko jela, a petkom je, kako i tradicija nalaže, fokus uglavnom na ribi.
Za predjelo smo uzeli gavune (13 €) i riblju juhu (6 €). Tanjur gavuna bio je izdašan, kao i sam lokal "pun k’o čep". Riba je bila dobro posoljena, hrskava izvana, a mekana iznutra. Jedna bi porcija bez problema bila dovoljna za dvoje, kao lagani zalogaj uz čašu vina ili pivo.
Riblja juha bila je bistra, s većim komadima ribe i povrća, što nas je razveselilo. Ipak, okusno je imala blagu notu industrijskog začina, točnije "kik vegete", koji se osjetio više nego što bismo voljeli. Ipak, kao toplo predjelo za korektnu cijenu, juha je bila zadovoljavajuća.
Za glavno jelo naručili smo gulaš od lignji, dagnji i orade (14 €), pečenu oradu s blitvom i krumpirom (13 €) i pržene lignje s pomfritom (13 €).
Gulaš je poslužen u tanjuru zajedno s palentom. Riječ je o izdašnoj, gustoj, bogatoj kombinaciji koja je ugodno iznenadila dubinom okusa. Iako gulaši možda nisu tipičan ljetni izbor, ovaj je bio fino, odmjereno začinjen i dovoljno lagan i za toplije dane.
Orada s blitvom i krumpirom bila je vrlo dobro pečena, zadržala je sočnost, koža je bila lijepo zapečena, a meso mekano. Iako je sasvim jasno da je riječ o porcijašici iz uzgoja, u njezinu se mesu nije osjetilo baš ništa negativno, naprotiv - lako bismo je zamijenili za divlju. Blitva s krumpirom bila je korektna, bez iznenađenja, no pohvalno je što nije bila raskuhana, a porcija je bila više nego zadovoljavajuća.
Pržene lignje s pomfritom bile su solidno pripremljene, izvana hrskave, iznutra mekane i sočne. No pomfrit je imao okus i teksturu smrznutog krumpira, što je smanjilo dojam cijelog tanjura. Lignje su zaslužile bolju pratnju.
Na jelovniku su se kao deserti nudile palačinke i rožata. Nakon ribljih jela odlučili smo se za tradicionalniji izbor, rožatu (4,50 €).
Ipak, rožata nije bila posebno dojmljiva - teksturalno pomalo tupa, s okusom koji nije ostavio traga. Korektna, ali ništa više od toga.
Kod Šime je zalogajnica koja ostaje vjerna svojoj tradiciji: jednostavna, domaća kuhinja, solidne porcije, korektne cijene i atmosfera koja podsjeća na neka starija, opuštenija vremena. Nije sve savršeno, ali - što je najvažnije - riba je svježa, a jela su pošteno pripremljena.
Za one koji traže dobar ručak bez nepotrebnog kompliciranja, a takvih je bila puna sala i terasa, ovo mjesto još uvijek itekako ima smisla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....