Vlasnik konobe Davor Grabovac, poznatiji kao Graba, bavio se svačim u životu - igrao je ragbi u splitskom klubu Nada i zabijao golove po cijelom svijetu, od naših, europskih krajeva pa do dalekog Novog Zelanda, pravio vino, sušio kobasice, a najpoznatiji je bio kad se bavio ribom.
Prema predaji, on je bio prvi i jedini pravi čovjek kojeg ste trebali znati ako vam je trebala riba - bilo za restoran, bilo za "pojist petkon doma". Sav taj posao je Davoru Grabovcu sve više zadavao obaveza te je prepustio riblji biznis mlađim generacijama i okrenuo se kuhanju - isključivo ribe, pa je otvorio konobu Otprilike Ovako.
Tu nije pogriješio jer je u samo godinu dana postao kultni splitski riblji restoran - kod njega možete probati prave gregade, ugora u tisno, ražu u mokro i pregršt drugih ribljih delicija. Kad ga pitate kako to radi, on će vam reći: "A otprilike ovako", naglašavajući da je svoju konobu nazvao prema legendarnom splitskom blues bandu (ujedno i njegovim velikim prijateljima) istoimenog naziva.
Pa kad zamislite Grabu, ribu, recepte i frazu "radimo to otprilike ovako", zasigurno nećete pogriješiti ako ih posjetite, posebice ako ste poklonik odličnih morskih jela - gregada, zezavaca i sličnih beštija iz mora - već kako se nađe na peškariji, ali i po otocima.
Kod Grabe zapravo nema mesnih jela, jedino "raskuhana govedina na toč", ali zima je posebno doba, i tu Davor Grabovac opet briljira. Ribu potiskuje meso, i to sušeno. On, kako kaže, njeguje kult "sušija" (suhog mesa), odnosno zimi imaju posebnu ponudu koju nazivaju Danima triglicerida i kolesterola.
Jednostavno, gazda konobe krati zimske dane pripremajući raznorazne kobasice, pečenice, tlačenice, pancete, potom divenice, špek i druge prvoklasne delicije. Tako smo se i mi odvažili i svratili na čuvene dane borbe protiv kardiologa - i, uf, krenuli uživati.
Dužica od bačve poslužila je kao tanjur - lijepo zaobljena, mirisna sama po sebi, bila je domaćin naših narezaka. Nema čega nije bilo: bokun pancete, bokun špeka, pa onda jedna kobasa malo paprenija, druga kuhana, sir ovčji, tlačenica i tako redom - otprilike porcija za dvije osobe najmanje oko 500 g čistog mesa. I ne možeš stati, nisi siguran što je bolje pa moraš stalno isprobavati. Kao i u svakoj pravoj ribljoj konobi, zimi moraš jesti suši. Pa čak i u ovoj varijanti.
Nakon privikavanja na ambijent, kogo Grabovac rekao je da će pripremiti maneštru (istarsko jelo) sa svojim kranjskim kobasicama u splitskoj varijanti pripreme. Dolazi veći bronzin predivna mirisa sa stupanim (potuckanim) kukuruzom, fažolom koji je namočen dan prije i lijepo se topi pod nepcima, ali kobase su nešto neponovljivo. Grabili smo iz teće kao da nam je zadnji dan u životu i svaki zalogaj pratili žmulom vina - imotske kujundžuše.
Siti i dobrog raspoloženja nestrpljivo smo čekali glavna jela - opet po njihovom. Stiže japrak punjen mljevenom govedinom i domaćom pancetom zamotan u male sarmice od raštike, potom sušena kuhana rebarca, oglavina - plemenita masnoća od kože, koja je bila podatna, zasitna, ali i tjerala da uzmemo još. I kao kraljica večeri - raštika sa slanutkom na žlicu uz divenice (dalmatinska verzija krvavica). Toliko toga je bilo da smo brojili sate dok nismo pristojno očistili predstavljene nam teće i tanjure. Za kraj stižu smokve i rakijica, da bi se naša priča još više zaokružila.
Ako ste u Splitu i želite jesti ribu ili u zimska doba suši varijante, recite sami sebi: "Idem u Varoš jer želim jesti 'otprilike ovako'".