Ako volite posjećivati gastronomske sajmove diljem Hrvatske, sigurno ste nekada naišli na soparnik. Ovo pučko, nekada i sirotinjsko, jelo dalmatinskog zaleđa, napravljenog od brašna, blitve i češnjaka spašeno je od zaborava. Mnogim tradicijskim jelima naše zemlje prijeti žalosna sudbina, no dok god postoje ljudi kojima je stalo da se ona prenose s generacije na generaciju, do tada ćemo ih moći i okusiti.
Osim soparnika, na hrvatskim stolovima se još uvijek može naći i prisnac, tradicijska pogača izvorno iz Benkovca. Puni se svježim sirom, jajima i začinskim biljem te potom peče pod pekom ili u krušnoj peći. Ono što je izdvaja od običnih pogača su jednostavnost sastojaka i bogatstvo okusa koji se stvara spajanjem krušnog tijesta i aromatičnog punjenja.
Benkovački prisnac jedno je od najpoznatijih i najoriginalnijih jela zadarskog zaleđa, kraja na koji se još uvijek nepravedno gleda kao na prolaznu točku na putu prema moru. No, svaki putnik koji se tamo zadrži može otkriti da se iza suhozida, vinograda i maslinika skriva pravo gastronomsko blago.
Miris i okus bure
Kada govorimo o simbolima zadarskog zaleđa, pršut je odmah nakon prisnaca na listi i uz njega čini savršen zalogaj. Bura, suhi zrak i posebna mikroklima čine ovaj pršut jedinstvenim. Dovoljno je slan, ali uvijek mekan, s aromom koja podsjeća na planine i more istovremeno. U mjestima Posedarje i Nadin pršut se reže tanko, gotovo “prozirno” i poslužuje uz tvrdi sir i masline. Nije rijetkost da domaćini rado pokazuju svoje sušionice, gdje se pršut dimi na grabovini i hrastovini, a zatim sazrijeva na buri.
Uz pršut obavezno ide i sir. Ovdje se ne proizvodi samo poznati paški sir s obližnjeg otoka jer zadarsko zaleđe ima svoje sireve od kravljeg i kozjeg mlijeka. U manjim gospodarstvima možete probati svježi sir s vrhnjem, izvanredno kremast i blag, kao i tvrde zrele sireve s dodatkom aromatičnog bilja. Poseban užitak je kada sir dođe na stol uz domaći kruh ispod peke, pečen u ognjištu na žaru.
U zadarskom zaleđu gotovo svaka kuća ima svoju peku, a svaka obitelj tvrdi da je njihova „ruka za vatru“ najbolja. Osim kruha, prava delicija je i janjetina pod pekom s okusom koji se teško opisuje: meso se topi, a sokovi se upijaju u krumpir i domaći kruh koji se uvijek ispeče zajedno s mesom.
Poseban je doživljaj stati na cesti kod zaseoka između Benkovca i Obrovca, gdje mali obiteljski restorani nude janjeće kotlete svježe skinute s vatre. Osim janjetine, u zaleđu se cijeni i svinjetina, posebice lungić i domaće kobasice, začinjene paprikom i češnjakom, sušene na buri i dimu.
Duša Ravnih kotara
Maslina je kraljica Mediterana, a zadarski kraj jedno je od najbogatijih područja maslinicima. Nije slučajno da se upravo ovdje proizvode neka od najboljih hrvatskih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Klima oštrih prijelaza između mora i krša, jutarnjih magli i poslije podnevnog sunca daje maslini posebnu snagu. Polača, Smilčić i Nadin ponose se maslinovim uljima koja redovito osvajaju nagrade.
Ulje se u ovim krajevima ne smatra samo dodatkom jelu, nego i osnovom kuhinje. Domaćini će reći da je najbolje probati ga jednostavno kapnuto na komad domaćeg kruha, uz malo soli i maslina. U modernijoj gastronomiji koristi se i za deserte, pa svakako nemojte propustiti kušati čokoladnu tortu s maslinovim uljem.
Međutim, maslina u zaleđu nije samo prehrambeni proizvod, nego dio identiteta. Obiteljski maslinici prenose se generacijama, a berba je i dalje društveni događaj. Cijele obitelji ulaze u maslinike, masline beru ručno, poslije pjevaju i zajedno objeduju.
Tiha snaga kuhinje
Iako meso i vino često nose glavnu ulogu u ovom kraju, povrće je također snažno zastupljeno na jelovniku. Povrtnjake u Ravnim kotarima obično krasi raštika, blitva, rajčice i tikvice. Raštika, kuhana i poslužena s komadićem suhog mesa, okus je djetinjstva za mnoge lokalce. Ljeti se na stolu najčešće nađe sočna „šalša“ od pomidora, koja se jede uz tjesteninu ili samo uz komad kruha.
Ne treba zaboraviti ni smokvu, svježu, sušenu ili pretvorenu u kolače. Od njih se i danas radi smokvenjak, jednostavni kolač od smokava, rakije i lišća lovora. Ta kombinacija slatkog, aromatičnog i blago gorkog okusa podsjeća da su deserti nekada nastajali od onoga što je bilo pri ruci u vrtu i na polju.
Vino s pričom
Ravni kotari i benkovačko područje dom su nekim od najpoznatijih dalmatinskih vina te posljednjih godina proživljavaju renesansu vinogradarstva. Tlo bogato kamenom, ali s dovoljno crvenice, idealno je za lozu. Selo Nadin postalo je sinonim za ekološka vina koja osvajaju medalje. To su, primjerice, robusni Crljenak (poznat i kao Zinfandel u Americi) i nježnije bijele sorte poput Maraštine i Pošipa.
No, ono što čini vinogradarstvo ovoga kraja posebnim nije samo kvaliteta, već način na koji ljudi piju vino. Gotovo svako selo ima neku feštu posvećenu vinu, a najpoznatija je „Degustacija mladih vina i maslinovih ulja“ koja se već više od 10 godina održava početkom prosinca u Nadinu. Jednako su posebne i spontane večeri, kada se u podrumu okupi dvadesetak ljudi, sjedne na drvene klupe i kuša ono što je priroda dala te godine. Uz vino tada neodoljivo pašu pršut, sir, masline i nezaboravni prisnac.
Zato, ako želite otkriti ljepote Dalmacije, ne tražite je samo na moru i otocima. Pođite u zaleđe, sjednite za stol, pustite domaćina da vam natoči čašu vina i ponudi kruh namočen u maslinovo ulje. U toj jednostavnosti skriva se najljepša kombinacija tradicije i ljepote prizora, mirisa i okusa koji ne blijede.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Hrvatske turističke zajednice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....