Još od početka ovog stoljeća, a u posljednjih desetak godina mnogo intenzivnije, učestalo se događaju klimatski ekstremi. Generalni konsenzus je da se mogu pripisati globalnom zagrijavanju. Iako postoje sporenja oko uzroka globalnog zagrijavanja odnosno da li je to ljudskih ruku djelo ili pak redovan prirodni ciklus ostaje hladna činjenica da temperatura na Zemlji raste.
Ako upotrijebimo pjesničku slobodu i zemljinu atmosferu opišemo kao nekakav zagrijani ekspres-lonac možemo vidjeti da se ne radi samo o zagrijavanju zraka već se stalno nešto ekstremno događa. Primjerice, na jednom kraju Zemlje nastaju duga razdoblja suše, a u isto vrijeme na drugom bude mnogo hladnije od prosjeka. Na trećem dijelu imamo orkanske vjetrove, a na četvrtom neprestane kiše i poplave. Odlika ekstrema nije samo u nadprosječnim ili ispodprosječnim temperaturama nego u njihovim izrazito oštrim smjenama često popraćenim padalinama i vjetrovima.
Svega ovoga nije pošteđena niti regija u kojoj živimo. Posljednjih godina su česta vrlo duga sušna razdoblja naglo prekinuta s mnogo kiše ili udarima vjetra. Zime su najčešće vrlo blage i kratke, gotovo kao kasna jesen. Na kraju zime, kada već biljke dovoljno zbunjene i krenu u cvat, dođe do obilnog snijega ili kasnog mraza. Sve ovo ujedno pogoduje i većim najezdama štetnika ili širenju invazivnih biljaka.
Nakon ovako ‘pesimističnog‘ uvoda valjda naglasiti da cilj ovog članka nije izazvati paniku od budućnosti. Ovo je vrtna tema u kojoj ćemo dati pregled nekoliko načina kako vrtove prilagoditi ne samo klimatskim ekstremima nego ih učiniti i otpornijim i manje zahtjevnim u pogledu potrebe za održavanjem, vodom i dodatnim ulaganjima.
Magazin D&D dostupan je i putem Hanza Media webshopa: Naruči ga i preuzmi u odabranom paketomatu!
Uzmimo za primjer klasični vrt, neovisno u kojoj se klimi nalazio. Ovdje imamo pretežno ukrasne grmove i cvjetnice, stabla i visoko grmlje te travnjak. Izbor bilja je najčešće spontan ili baziran na estetici. U slučaju da imamo i povrtnjak tu su razne povrtne kulture na otvorenim gredicama, sitno bobičasto grmlje i pokoja voćka.
Sustav zalijevanja je najčešće vrtnim crijevom ili kantama, a tek ponekad ‘kap na kap‘ ili prskalicama. Najčešće se koristi voda iz vodovoda, a zalijevanje u sušnim mjesecima zahtijeva izuzetno mnogo vode s malo rezultata. Površinska odvodnja najčešće nije planirana pa se za vrijeme velikih oborina mogu stvoriti lokve koje ostaju dugo vremena na tlu ili vododerine koje uzrokuju daljnju eroziju. Prirodne ili umjetne zaštite od jakog sunca najčešće nema, a to je slučaj i s zaštitom od snažnog vjetra.
Kada dođe do klimatskih ekstrema, a to ste vjerojatno svi iskusili, vaš vrt postaje ranjiv i izložen. Bilje može uginuti, polomiti se ili oštetiti, a mogu ga i napasti bolest i štetnici. Sloj tla koji nije zaštićen izložen je ispiranju ili suši u tolikoj mjeri da u njemu odumre većina mikroorganizama i ostane samo skeletna struktura s pukotinama. Za održavanje stabilnog stanja tada vam je potrebno mnogo truda, vremena, resursa i novca. Posljedice toga ne moraju biti samo materijalna šteta i troškovi već i one koje bi se mogle nazvati kao gubitak ‘volje‘ za vrtom.
Klasični vrt je moguće djelomično ili potpuno zamijeniti s rješenjima koja su znatno otpornija na klimatske ekstreme. Ako krećemo od početka puno je racionalnije u startu projektirati i izvesti vrt prilagođen ekstremnim uvjetima, s rješenjima koja su već isprobana u praksi i imaju dobru tehničku podlogu. Ako već imamo formiran vrt postepeno možemo uvoditi bolja rješenja na lokacijama koje su se pokazale ranjive.
Posljedice ekstremnih suša mogu se ublažiti rješenjima koja uključuju propusno i otporno tlo, minimalno isparavanje i bilje koje dobro podnosi deficit vode. Jaki, kratki pljuskovi i vodene bujice zahtijevaju pojačanu infiltraciju, usporavanje otjecanja i zaštite od erozije vodom. Posljedice jakog vjetra se mogu ublažiti barijerama, čvrstim površinskim pokrovom i otpornim biljkama. Povećana prisutnost štetnika i bolesti većom bioraznoliškošću i otpornim biljnim vrstama, a biljna otpornost može pomoći i u slučaju zahlađenja, snijega i kasnih mrazova.
Vrt dizajniran na tim principima znatno bolje podnosi ekstremne situacije, smanjuje troškove održavanja, ekološki je prihvatljiviji u pogledu trošenja resursa poput vode, zaštitnih stredstava i struje a uvjerit ćete se i da dobro izgleda.
Sušni vrt
Iako se ovaj tip vrta odnosno stil uređenja naziva suhi vrt on nikako nije lišen života već je prilagođen dugotrajnim sušnim uvjetima. Nasuprot pristupa ‘zalijevat ću više‘ koji troši vodu, energiju, novac i vrijeme upotrebljava se pristup ‘prilagodit ću se‘ koji zahtijeva nešto više inicijalnog rada i sredstava ali je dugoročno puno održiviji. Osnova suhog vrta može se podijeliti u: kvalitetno tlo, kameni pokrov i adekvatno bilje.
Kao i kod svakog drugog vrta tlo je osnova za rast biljaka. Budući da se ovdje radi o ekstremnim uvjetima potrebno je dosta pažnje posvetiti pripremi tla. Ako je tlo zbijeno dobro ga dubinski prorahlite. U slučaju jako glinastog tla dodajte sitnog pijeska te u svakoj varijanti osigurajte dovoljno humusne tvari.
Na dobro pripremljeno tlo dolazi sloj kamenog pokrova koji služi kao zaštita od isparavanja vode iz tla. Debljina kamenog sloja ne bi trebala biti manja od 4 cm niti veća od 8 cm. Kroz manje debljine može prorasti korov, a i tanak sloj kamena ne jamči dobru zaštitu od isparavanja. Jako debeli sloj kamena s druge strane može nekim biljkama oslabiti vezu stabljike i korijena i time ih učiniti manje otpornima na vjetar.
Granulacija kamena ovisi o vašem ukusu, a neke standardne granulacije su: 4-8 mm, 8-16 mm i 16-32 mm. Manje granulacije i pijesak su pogodni za razvoj korova što morate imati na umu zbog kasnijeg održavanja. Vrsta kamena ovisi o vašem ukusu i o stilu vrta koji želite. Riječni oblutci odnosno batuda se češće koriste u kontinentalnom području i podsjećaju na riječne obale.
Drobljeni kamen odnosno tucanik se koristi na kontinentu i primorju, a izgledom se može uklopiti u stil primorskih kamenjara. Varijanta primjerenija vrlo malim vrtovima su razni tipovi ukrasnog kamena različitih boja i oblika koji se mogu kupiti na vreće. Imajte na umu da tamnije boje zadržavaju toplinu pa je u tom kontekstu optimalniji svjetliji kamen.
Na postavljeni sitni kameni pokrov uvijek možete postaviti i nekoliko skupina većih stijena ili gromada kako bi postigli više ‘divlji‘ izgled. Preporuka je razdvojiti površinu tla i kameni sloj folijom protiv korova ili barem geotekstilom. To će dodatno smanjiti isparavanje i spriječiti ukorjenjivanje biljaka koje se smatraju korovom, a ujedno neće predstavljati prepreku prolasku oborina u tlo.
Biljke se sade prije razastiranja kamenog pokrova. Ako je ispod položena folija ili geotekstil prorežu se rupe ili x prorezi u koje se posade biljke. Zatim se kameni pokrov razastire cijelom širinom vrta u punom sloju i do same stabljike biljaka.
U suhom vrtu primarno se koriste trajnice i visoke trave. Mjestimično se mogu saditi grmovi pa čak i manja stabla, a sve ovisi o veličini vrta. Ako formirate suhi vrt u mediteranskom području preferirajte autohtone i udomaćene biljke prilagođene sušnim uvjetima. Na kontinentalnom i gorskom predjelu će u pravilu funkcionirati gotovo sve mediteranske biljke, a cijelu paletu možete proširiti zaista velikim nizom biljaka adekvatnih za suhu kontinentalnu klimu.
Biljke se ne sade pojedinačno već u skupinama. Ovakve male zajednice stabiliziraju vlastitu mikroklimu, bolje drže vodu i potiču pojedine biljke na bujniji rast. Naravno, pri tome treba imati na umu veličinu biljke u odraslom stanju kako ne bi došlo do nezdrave konkurencije i nadrastanja agilnijih vrsta nad onima koje sporije rastu ili su manje rastom. Kao i kod klasičnih gredica vrijedi pravilo da se manje biljke sade na vanjske rubove, a one veće u središnji dio. Grmovi i stabla mogu rasti i kao soliteri što će pomoći atraktivnosti prostora.
Na mediteranskom odnosno području jadranske obale i zaleđa prirodno rastu brojne vrste koje zaista dobro podnose sušne uvjete, a čak im i vrlo malo tla i manjak hranjiva ne predstavlja gotovo nikakav problem. Žednjaci i čuvarkuće su vrlo niske trajnice prilagođene ekstremnoj toplini koje u sezoni cvjetanja naprave prekrasan šareni pokrov. Zatim slijede euforbija, smilje, santolin, lavanda, kadulja i ružmarin kao biljke koje uvijek možete pronaći u okolici. Od grmova mogu se izdvojiti velika žutilovka, pitospora u patuljastoj formi, bor krivulj, mirta, planika, tamariska, čempres i borovica. Tu su i razne alohtone vrste poput kaktusa opuncije, juke i agave.
Kontinentalna zona je u odnosu na obalno područje u prosjeku manje sušna pa izbor možete proširiti brojnim vrstama niskih i visokih ukrasnih trava te cvatućim trajnicama kao što su rudbekija, kotrljan, vrijesak, verbena, stolisnik, sikavica, lupin i afrički ljiljan. Kod grmova se ističe drijen koji dolazi u raznim kultivarima, ukrasni ruj i zečji trn odosno cistus te brojne konifere.
Visoko bolje za regulaciju i zaštitu
Uloga visoke vegetacije u reguliranju mikroklime i zaštite od nepovoljnih utjecaja vremenskih nepogoda je značajna koliko vrt toliko i za život u kući. Tema sadnje stabala za je obrađena u ranijim brojevima Dom i dizajna, a za ovu priliku se može ukratko utvrditi i proširiti na ulogu grmova. Stabla se sade na lokacijama gdje je potrebna zasjena od sunca, a to je najčešće od juga prema zapadu. Idealna su listopadna stabla koja u ljetnim mjesecima gustom krošnjom pružaju potpunu zasjenu.
U hladnijem razdoblju godine im otpada lišće čineći krošnju propusnom za sunčeve zrake nužne za zagrijavanje tla i objekata. U gusto naseljenim područjima, gdje je izrađen efekt toplinskih urbanih otoka, sadnja stabala i općenito zelene infrastrukture je esencijalna. U sjeni drveća temperatura može biti i do 20 stupnjeva niža nego na izravnom suncu, a to su sigurno osjetili svi koji su ured ljeta boravili ispod stabala.
Jaki vjetrovi koji mogu doseći gotovo orkansku jačinu nastaju gotovo iznenada i uzrokuju lomove grana, čupanje stabala te uništavanja imovine. Pažljivom sadnjom vegetacije taj se utjecaj može barem djelomično umanjiti. Važno je naglasiti da pojas drveća i grmlja ne zaustavlja vjetar nego mu smanjuje brzinu i preusmjerava strujanje odnosno djelomično ‘raspršuje‘ njegovu snagu. Najviše efekta ima pojas paralelnih redova u kojem se niže grmlje sadi kao prednji i stražnji red, a stabla se sade u sredinu. Vjetrobran se sadi okomito na smjer vjetra, a naizmjenična sadnja ‘u trokut‘ prednjeg i stražnjeg reda popunjava ‘rupe‘ u vjetrobranu. Stabla i grmovi koji se koriste trebaju biti ‘žilaviji‘ odnosno otporni na lomove i čvršćeg korijena i treba izbjegavati brzorastuće krhke vrste kao što su lipa ili bijeli javor.
Za kontinentalni dio najučinkovitije je formirati vjetrobran od mješavine listopadnih stabala i grmova uz poneko zimzeleno stablo. U sloju stabala preporučuju se vrbe, grab, javor klen, hrastovi cer, kitnjak i lužnjak te crni bor kao zimzelena vrsta. U sloju grmlja idealni su glog, drijen, trnina, ljeska i kalina.
Za mediteransko područje i zaleđe upotrebljavaju se autohtone i udomaćene vrste. Na samoj obali, gdje su snažni udari bure prvi sloj stabala i grmova mora biti u nekoj mjeri otporan i na posolicu. Za razliku od kontinenta ovdje dominiraju zimzelene vrste. Od stabala preporučuje se česmina koja ima visinu i lisnu masu, alepski bor i pinija te čempres. U sloju grmlja tamariska pokazuje izvrsne rezultate kod otpornosti na vjetar i posolicu, a uz nju se preporučuju planika, mirta i pitospora.
‘Mokri‘ vrt
U kišovitim područjima ili kada se često javljaju jaki i kratki pljuskovi s velikim količinama vode rješenje je preusmjeriti oborinsku vodu s nepropusnih površina prema elementu koji je može privremeno prihvatiti i sigurno propustiti u tlo. Mokri ili kišni vrt je izgrađena struktura čija se funkcija temelji na dvije stvari: dovoljno brzom upijanju i jasno definiranom preljevu u okolni prostor. Smješta se na mjestima gdje je potrebno upiti ili višak površinske vode koja se slijeva terenom ili na lokacijama gdje se na površinu slijevaju krovni oluci. Izvedba mokrog vrta se u osnovi može opisati kao plitka i široka posuda ispunjena slojevima.
Površinski sloj s prikladnim kamenom veće granulacije 16-32 mm-ili 32-64 mm omogućuje infiltraciju bez zadržavanja vode. Dovoljan je sloj od 5 cm. Ispod njega je drenažni sloj šljunka debljine 10 do 30 cm i srednje frakcije 4-16 mm koji služi privremenom zadržavanju većeg volumena vode i polaganom propuštanju u niže slojeve tla. Ispod drenažnog sloja se nalazi sloj tla dobre propusnosti. Na jednom rubu se planira preljev ili drenažna cijev koji će višak vode odvesti dalje niz teren ili u neki kanal. Bilje se sadi po obodima vrta u direktnom kontaktu s vlažnijim tlom. Princip sadnje je kao i kod suhog vrta odnosno korijen treba biti prekriven s barem 5 cm kamenog agregata, a osim estetike uloga biljaka je i u djelomičnom upijanju vode i držanju tla stabilnim.
Za sadnju se preporučuju biljke koje dobro podnose privremeni suvišak vode. Na primjer, u prijelazu prema sušnoj zoni i u neposrednoj blizini mogu se posaditi stabla vrbe, grbave vrbe, grab ili jasen te grmovi poput bazge, sviba i drijena. Od nižeg bilja i trajnica preporučuje se šaševi odnosno rogoz, žuti iris, razne paprati, ljubičasta vrbica i močvarna metvica.
Prilagodite se uvjetima
Odlika ljudi kao vrste je prilagodljivost novonastalim situacijama. Gledano kroz ovu temu postoje dvije opcije. Prva je boriti se i uporno tjerati svoju viziju nauštrb potrošnje vremena, resursa i novaca. Druga varijanta bazira se na principu prilagodbe koji je u svakom slučaju povoljniji za okoliš, vaše zdravlje i vaš džep. Slijedi još nekoliko savjeta kako se možete prilagoditi klimatski ekstremnijim situacijama.
Klasični travnjak traži stalno navodnjavanje upravo kad je voda najskuplja, a u ljetnim mjesecima bez redovitog zalijevanja brzo posmeđi i prorijedi se. Da bi ostao „lijep kao tepih“, često se poseže za herbicidima protiv djeteline i širokolisnih korova te fungicidima, a što u uvjetima sve češćih ekstrema otvara pitanje održivosti, troška i opterećenja tla. Razumnija zamjena je livadni, „divlji“ travnjak od mješavina niskih autohtonih trava i cvjetnica uz rjeđu košnju ili da jednostavno travu prepustite biljkama koje nadolaze i prilagođenije su lokalnim uvjetima. I takav travnjak vas može iznenaditi svojom ljepotom, a mnogo je manje zahtjevan za održavanje. Ako baš želite čistu travu izaberite mješavine sjemena na sušne uvjete.
Autohtono bilje i vrste otporne na sušu, pljuskove i mraz rješavaju tri problema odjednom: traže manje vode, manje kemijskih sredstava pod uvjetom da ih koristite i zdravije su kroz sezonu. Kad vaš odabir slijedi uvjete lokalnog tla i mikroklimu korijen im je zdraviji i agilniji, biljke se mnogo rjeđe zalijevaju, a potreba za pesticidima i herbicidima pada jer su bolesti i štetnici slabije prisutni na dobro odabranim vrstama. U kontinentalnim vrtovima težnja je na autohtonim i udomaćenim vrstama, ali s obzirom na sve topliju klimu mogu se saditi i neke submediteranske vrste. Na obali je uvijek mudro izabrati najotpornije mediteranske vrste uz dodatak nekih stranih udomaćenih vrsta koje su prilagođene vrlo sušnim uvjetima i posolici.
Voda iz vodovoda je najčešće tretirana klorom i uz to što je skupa u ljetnim mjesecima se znaju dogoditi redukcije uz zabranu zalijevanja vrtova. Adekvatan izbor bilja i pametno pozicioniranje u vrtu smanjuje ili eliminira potrebu za zalijevanjem. Ako se pokaže da je navodnjavanje ipak potrebno idealno bi bilo navodnjavanje kap na kap ili strogo lokaliziranim prskalicama i to iz spremnika oborinske vode. Alternativa je i ručno zalijevanje koje ima smisla kada se radi o malim vrtovima.
Sadnja u zajednicama bolja je od pojedinačne sadnje razdvojenih biljaka. Biljke koje traže slične uvjete tla i svjetla najbolje rastu zajedno. Takav sklop brže zatvara tlo, smanjuje isparavanje i rast korova te ravnomjernije raspoređuje opterećenje sušom ili viškom vode. Korijenje različitih dubina koristi vlagu iz različitih slojeva, pa se zemlja sporije „umara“, a gust, stabilan pokrov nakon pljuskova ostaje čitav bez ispiranja finih čestica. Uz to, raznolikost cvatnje i listova podupire oprašivače i prirodne predatore štetnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....