Poljica - skupina sela iznimno bogate povijesti smještenih na padinama planine Mosor - danas su dio omiškog zaleđa. Ovo ruralno područje danas se često opisuje oazom mira, ali povijest ovoga područja bila je sve samo ne mirna. Upravo ovdje, između Cetine i Žrnovnice u jednome smjeru, a od mora do zaleđa Mosora u drugome, protezala se Poljička Republika ili Poljička Kneževina - jedinstvena samoupravna zajednica koja je, unatoč raznim osvajačima, stoljećima uspjela zadržati svoju autonomiju.
"Poljička Republika na povijesnoj je pozornici bila od 13. do početka 19. stoljeća, iskazujući se svojevrsnim upravno-političkim fenomenom u Europi. Poljičani su priznavali vlast hrvatsko-ugarskih vladara, zatim Turaka i Mlečana, ali uvijek zadržavajući visok stupanj autonomije, što je trajalo sve do 1807. godine kada je francuski providur za Dalmaciju proglasom ukinuo višestoljetnu Poljičku Republiku. Zanimljivo je spomenuti da je ruski znanstvenik Mihail Pavlovič Aleksejev godine 1960. iznio tezu da je Thomas More svoje glasovito djelo Utopija (1516.), gdje opisuje idealnu državnu zajednicu koja služi afirmaciji pravde i pune slobode pojedinca, pisao nadahnut poljičkom političkom autonomijom i Statutom koji uređuje svekolike društvene odnose, o čemu je More doznao iz nekih djela talijanskih autora.
Šezdesetih godina 20. stoljeća, nakon što je priobaljem Poljica prošla Jadranska magistrala (1958.), počela je u Omišu znatnija izgradnja izvan stare gradske jezgre. Najprije su to bile kuće za stanovanje, a već 1968. bilježi se rast turističke djelatnosti. Sedamdesetih godina prevladavao je smještaj gostiju u kućama zajedno s obiteljima domaćina, dok se osamdesetih godina turistički iznajmljivači sve više okreću izgradnji apartmanskih individualnih objekata, od kojih većina svojim predimenzioniranim volumenima i neartikuliranim oblikovanjem negativno utječu na sliku grada i ukupne Omiške rivijere. Vrijeme je to masovne izgradnje koja se nije ravnala prostornim planovima kao ni arhitektonskim projektima, a sve uz prešutno odobravanje onodobnih institucija, što je umnogome rezultiralo trajno uništenim prostornim resursima Omiške rivijere. Nekadašnji uzorni red u povijesnoj Poljičkoj Republici izokrenuo se u socijalistički nered".
Cijene nekretnina po splitskim kvartovima
Slikoviti povijesni opis ovog kraja, uz pokoju zanimljivu digresiju, iznosi nam arhitekt Hrvoje Marinović, koji je u takvom prostornom ambijentu iz 80-ih godina 20. stoljeća, dobio projektni zadatak - ukloniti jednu od ondašnjih nedovršenih kuća te na očišćenoj parceli planirati kuću koja će se, i dizajnom i mjerilom, suprotstaviti stihijskom urbanizmu koji je u međuvremenu narušio vizuru omiške rivijere. Rezultat je dizajnom prepoznatljiva kuća za odmor - Villa Siete - totalno drukčija od okolnih objekata velikog volumena.
- Zadatka se prihvaćam 2023. kada su kuće za odmor s bazenom kao već gotovo obveznim sadržajem bile normalna i očekivana pojavnost u prostoru - dijelom zahvaljujući poticajima Ministarstva turizma za izgradnju bazena i podizanja kvalitete turističke ponude. Međutim, pokazalo se osobitim urbanističkim izazovom smjestiti takav objekt usred otprije izgrađenog i definiranog prostora - prepričava arhitekt Marinović.
Investitor mu je povjerio potpunu autorsku slobodu, koju je podijelio s uredom u kojem radi kao art-direktor. Tako su autori Ville Siete - diplomirani arhitekti Hrvoje Marinović, Ana Tomšić i Stjepan Miketek - imali odriješene ruke oblikovati nešto iznimno i pri tome, razumije se, ispoštovati prostorno-planska ograničenja i uvjete izgradnje.
Stan u zelenilu u fascinantnom Omišu
- Kuća je projektirana po principu "manje je više", a ta se krilatica običava vezivati uz ime znamenitog arhitekta Ludwiga Miesa van der Rohea, koji je njome izrazio želju za jednostavnim oblicima, tj. za postizanjem estetike ravnih linija i čistih geometrijskih formi, lišenih svega suvišnoga, koje jasno očituju svoju funkciju odnosno namjenu. Bile su mi na umu i riječi mojega profesora, akademika Borisa Magaša - vjerojatno najpoznatijeg po projektima stadiona na splitskome Poljudu i hotelskog kompleksa Solaris u Šibeniku - koji je govorio da forma treba interpretirati funkciju, čime su forma i funkcija postavljene u uzajamni, dvosmjerni i interaktivni odnos: ne samo da funkcija diktira formu, nego i forma utječe na funkciju. Time je profesor Magaš prikladnije preformulirao i kreativno revitalizirao slogan "forma slijedi funkciju", što ga je prije stotinjak godina skovao čuveni Louis Henry Sullivan - ističe.
Površina vile iznosi 330 četvornih metara, a posebno se ističe njezin suvremeno oblikovan eksterijer. Naime, u ovome je projektu, opisuje Marinović, od jednoga većeg volumena "odlomljen" manji volumen po sredini kubusa, uz koji je postavljen otvoreni bazen.
Divna vila u dalmatinskom zaleđu
- Volumeni koji se doimaju kao da lebde ili levitiraju, oslonjeni su na optimalno dimenzionirane i estetski dizajnirane kose nosače koji nalikuju slovu "V". Ti V-nosači nose volumen i s njegovom donjom plohom formiraju statički nedeformabilni trokut, koji ujedno simbolizira sklad i razmjer, povezanost s božanskim. Budući da su vrhom okrenuti dolje, ovi trokuti prema starogrčkoj simbologiji mogu biti shvaćeni kao simboli vode i ženskog elementa, pogotovo što u projektu Ville Siete takvi nosači stoje uz bazen - ističe.
U prizemlju je smještena spa-zona za relaksiranje i opuštanje uz tretmane vodom, dok je srednja etaža namijenjena za dnevni boravak, s time da je unutarnjim stubama povezana s gore organiziranim spavaćim traktom. Vila ima ukupno četiri spavaće sobe. Što se tiče boja, prevladava bijela monokromija koja naglašava igru svijetla i sjene, a time i čistoću geometrijskih oblika u njihovu međusobnom odnosu.
- Modernim arhitektonskim interpretacijama ambijentalnih vrijednosti željeli smo se odmaknuti od imitiranja onoga što se najšire i uvelike nejasno zove ‘dalmatinskom arhitekturom‘, a takvi se pristupi najčešće svode na nekritičko i neskladno oponašanje stanovitih po sebi vrijednih tradicionalnih primjera arhitekture u dalmatinskim gradovima i mjestima. Tako se suvremenim materijalima i konstruktivnim elementima imitiraju stare forme zadane konstrukcijskim ograničenjima nekadašnje gradnje, a ne estetikom i slobodom u oblikovanju, čime se u novijim zgradama narušavaju međuodnosi forme, funkcije i konstrukcije, pa to nije afirmacija, nego degradacija naše tradicionalne arhitekture. Otklanjajući se od takvih pristupa, nastojali smo da ovaj projekt bude obilježen ambijentalnim vlastitostima i da ujedno izgleda svjetski. Zato forma dosljedno interpretira funkciju, a konstrukcija zajedno s formom asocijativno priziva kanonske antičke uzore koji su svojstveni ne samo Mediteranu nego i cijelom svijetu - kaže arhitekt Marinović.
Ovako projektirana i izvedena kuća jednako dobro pristaje Omišu, ali i nekim lokacijama u Italiji, Francuskoj, Americi i drugdje.
Moderna kuća kao spomenik prijateljstvu
- Svojim pomno odmjerenim volumenom i monokromijom pročelja okupanih svjetlom, Villa Siete samosvjesno diše u prostoru iskazujući se oblikovnom posebnošću u odnosu na okolinu. Cijeli projekt uspješno je završen u svibnju 2025. godine - zaključuje Marinović.
Komentari
0