PRITZKEROVA NAGRADA 2026.

‘Naš‘ arhitekt Smiljan Radić osvojio ‘Nobela‘ arhitekture: ‘Moj djed je s Brača otišao 1919.‘

Čileanski arhitekt Smiljan Radić

 TINA REMIZ/AVALON/PROFIMEDIA/TINA, MARTIN EDWARDS/
Vizionar iz Santiaga s bračkim nasljeđem osvaja žiri suptilnom arhitekturom koja briše granice prirodnog i umjetnog
Vizionar iz Santiaga s bračkim nasljeđem osvaja žiri suptilnom arhitekturom koja briše granice prirodnog i umjetnog

Čileanski arhitekt s hrvatskim korijenima Smiljan Radić, čiji su često eksperimentalni projekti – od paviljona u obliku krafne u Londonu do restorana oslonjenog na golemo kamenje u Santiagu – početkom mjeseca proglašen je dobitnikom ovogodišnje Pritzkerove nagrade, najprestižnijeg priznanja u arhitekturi koje se često naziva njezinim “Nobelom”.

No, iza međunarodno priznatog imena krije se i jedna za domaću publiku posebno važna priča – ona o podrijetlu s otoka Brača.

Radić, koji danas ima 60 godina, jedan je od najzanimljivijih autora suvremene arhitektonske scene. Njegovi projekti često djeluju krhko, gotovo nedovršeno, no upravo u toj suzdržanosti leži njihova snaga. Žiri Pritzkerove nagrade njegov je rad opisao kao „optimističan i tiho radostan“, naglašavajući sposobnost da prostorima daje emotivnu dubinu i iskustvenu vrijednost.

Nagrađivani njemački arhitekt u Zagrebu: ‘Bio sam samo u zračnoj luci, a sada sam došao kod vas vidjeti tu slojevitu, privlačnu povijest grada‘

image

Arhitekt Smiljan Radic

MARTIN EDWARDS/

Radić postaje peti latinoamerički arhitekt koji je osvojio ovu nagradu u njezinoj 47-godišnjoj povijesti. Od njezina osnutka 1979. godine, kada je prvi laureat bio Philip Johnson, priznanje je dodijeljeno nekim od najutjecajnijih imena arhitekture, uključujući Zahu Hadid, Normana Fostera i Rema Koolhaasa. Posljednjih godina žiri sve više prepoznaje autore čiji rad nadilazi spektakl i fokusira se na suptilnije, društveno osviještene pristupe prostoru – upravo onakve kakve njeguje i Radić.

Svoj ured osnovao je 1995. godine, a od tada je realizirao više od 60 projekata – od obiteljskih kuća i kulturnih institucija do vinskih podruma i infrastrukturnih intervencija poput autobusnih nadstrešnica u Austriji. Iako je radio diljem Europe i Amerike, većina njegovih projekata smještena je u rodnom Čileu.

Među najpoznatijima je Teatro del Bíobío u Concepciónu, čija poluprozirna fasada noću svijetli poput papirnatog lampiona, kao i suptilno, ali suvremeno proširenje Muzeja predkolumbovske umjetnosti u Santiagu. Njegova arhitektura često briše granicu između prirodnog i umjetnog – strukture se ukopavaju u teren ili iz njega izranjaju, dok materijali poput kamena, betona i stakla stvaraju osjećaj istodobne težine i krhkosti.

image

Mestizo restoran - Santiago, Čile

/SHUTTERSTOCK/
image

Mestizo restoran - Santiago, Čile

/SHUTTERSTOCK/

Posebno se ističe restoran Mestizo, čiji je krov oslonjen na golemo kamenje iz lokalnog kamenoloma, kao i kuća u Papudu, smještena na litici koja je štiti od snažnih vjetrova.

image

Galerija Serpentine, London

TINA REMIZ/AVALON/PROFIMEDIA/TINA REMIZ/AVALON/PROFIMEDIA/

Međunarodni proboj dogodio se 2014. godine kada je, kao jedan od najmlađih arhitekata, pozvan da projektira Serpentine paviljon u londonskim Kensington Gardensima. Njegov neobičan, gotovo nadrealan projekt – bijela struktura nalik čahuri postavljena na nepravilno raspoređeno kamenje – izazvao je veliko zanimanje i dodatno učvrstio njegov status na globalnoj sceni.

image

Autobusna postaja u Austriji, dio projekta gdje su svjetski najpoznatiji arhitekti napravili autobusne stanice

VIEW PICTURES/UNIVERSAL IMAGES GROUP VIA GETTY/

U godinama koje su uslijedile realizirao je projekte u Hrvatskoj, Italiji i SAD-u, uključujući vodeću trgovinu modne kuće Alexander McQueen u Miamiju, dok trenutno radi na projektima u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Švicarskoj i Albaniji.

image

Instalacija Kapi na otoku Krku

PRIVATNI ARHIV/

No, ono što ga čini posebno bliskim domaćoj publici jest njegova obiteljska priča.

„Moj djed je s Brača otišao još 1919. godine i u Hrvatsku se vratio samo jednom. Zbog toga naša obitelj dugo nije imala jaču vezu s tim krajevima“, ispričao je Radić u razgovoru za Dom i dizajn. „Ipak, prije otprilike 25 godina stvari su se promijenile kada sam počeo dolaziti u Hrvatsku – i privatno i poslovno.“

Pogledajte montažnu kuću od 70 kvadrata kod Varaždina: Naš mladi arhitekt otkrio nam je cijenu i sve detalje projekta

Tu vezu opisuje s dozom humora, ali i topline.

„Ne znam imam li rodbinu u Hrvatskoj, ali jednom mi je na konferenciji u Dubrovniku prišla žena i rekla da mi je rodica. To mi je bilo jako simpatično“, prisjeća se.

Iako je rođen u Santiagu, gdje je proveo veći dio života – uz razdoblje studija u Veneciji i nekoliko godina putovanja – Radić rado ističe svoje hrvatsko podrijetlo i redovito se odaziva pozivima za gostovanja u Hrvatskoj.

Unatoč tome, hrvatski jezik nikada nije naučio.

„Djed s nama nije govorio hrvatski, osim kada bi igrao šah sa svojim bratom. Sjećam se da mi je taj jezik zvučao gotovo mitski – uvijek mi je bio izuzetno privlačan“, kaže. „Danas mi je, nažalost, teže učiti, pa zaboravljam i ono malo što sam uspio savladati.“

Dobitnik Pritzkerove nagrade primit će novčanu nagradu od 100.000 dolara, dok će mu brončana medalja biti uručena na svečanosti kasnije ove godine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. lipanj 2026 04:43