Stan kao privilegija, a ne potreba - tako danas mnogi opisuju stanje na tržištu nekretnina. U zemlji u kojoj cijene nekretnina nezaustavljivo rastu, pitanje "kako si priuštiti stan" zvuči gotovo retorički. No korisnici Reddita odlučili su ga uzeti doslovno te podijeliti svoja iskustva uz pokoji savjet kako do vlastite nekretnine.
"Koje poslove radite? Jesu li vas otac i majka pogurali (nasljedstvo) ili su vas hranili do dvadesete i onda rekli ‘idi i bori se‘?", upitao je forumaš koji je pokrenuo raspravu. Nanizalo se svakakvih odgovora, od sve češće sudbine mladih koji i dalje žive s roditeljima jer zbog niskih plaća nisu kreditno sposobni, do onih koji su krenuli "od nule", štedjeli ili paralelno radili nekoliko poslova.
"Druge godine punim 30 i, eto, još živim s mojima jer je nemoguće išta priuštiti s plaćama od 1000 eura, nekad i manje. Imam neku sigurnost jer nam je ostala starina u obližnjem manjem gradu, koju smo zajedno uspjeli donekle urediti i obnoviti pa ako me jednog dana pukne, uvijek mogu otići tamo. Ali da, jako je teško doći do nečeg svojeg ako nemaš dobru pomoć ili veću plaću. Jedan par kolega s posla probalo je dignuti kredit za stan pa ih je banka jednostavno odbila jer je plaća bila premala. Pa eto...", napisala je jedna korisnica Reddita.
Stigli najnoviji podaci, Zagreb na 3800 eura po kvadratu, ali ovaj ga grad ‘šiša‘ naveliko
Druga se također zahvalila roditeljima jer još živi s njima, ali je napisala da im plaća režije, a našalila se kako možda osvoji eurojackpot pa si i napokon kupi nešto.
"No sikiriki, budem došao po tebe na bijelom konju", ironično joj je odgovorio forumaš.
"Ja nemam niš‘, ali se cura s četiri stana zaljubila u mene pa, eto, kao da imam", našalio se drugi.
Neki su uspjeli riješiti stambeno pitanje zahvaljujući roditeljima ili uz njihovu pomoć.
"Znam da nije fer, ali tako su se podijelile karte i moram reći da je sve generacijski, moji su isto imali jako dobar start od svojih roditelja. Svaka generacija bi trebala bar jedan stan ili nešto novca ostaviti idućoj za bolji start", smatra korisnica foruma.
Druga je prepričala kako joj je mama od 18. godine, kad je krenula na studij, uzimala sve što bi zaradila i stavljala na štednju.
"Uz faks sam radila, vikende, noćne... Produžila sam studij koliko sam mogla samo da radim i ‘trpam‘ na štednju što više mogu. Poslije studija sam se zaposlila van struke, kod privatnika, opet ‘tukla‘ vikendom noćne na šanku i trošila većinom tu plaću i manču. Ostatak plaće od privatnika, što bi mi ostao na dan kad bi došla druga plaća, opet bih stavljala na štednju. Živjela sam sa svojima do 30. godine, onda su mi rekli da ‘odem ča vidjeti što znači raditi, plaćati račune i ratu podstanarstva i biti kompletno samostalna‘. I tako sam završila kao podstanar u derutnom stanu jer sam bila škrta i bojala se kako ću sad odjednom sve sama platiti, a s druge sam strane imala pozamašnu štednju...", napisala je i dodala kako ju je počela hvatati depresija zbog toga gdje živi pa je počela pretraživati oglase i pronašla super povoljno stan, a još je i "upala" u zadnji krug APN-a te ga kupila.
Jedan je 25-godišnjak napisao da je odustao od fakulteta i zaposlio se s 22 godine, a već za četiri mjeseca njegov bi stan u novogradnji trebao biti gotov.
"Naravno, sve ide na kredit na 30 godina, roditelji mi malo pomogli s kaparom (zahvalan do neba) u pravom trenutku, ostatak sam uštedio. Žena uskoro završava fakultet, radi povremeno koliko stigne, imamo sina koji će uskoro napuniti godinu dana. Malo je napeto jer smo podstanari, ali smo skromni, bitno nam je što prije opremiti stan pa ne trošimo na nikakve gluposti. Može se, ali treba dobro zasukati rukave...", napisao je.
Njegova je objava izazvala poveći interes, a ostale je forumaše zanimalo kako je s 25 godina, sa samo trogodišnjim radnim stažem, bio kreditno sposoban za stan u novogradnji.
"Plaća mi je 1500 eura i vozim kombi", odgovorio im je.
Jedna je 35-godišnjakinja napisala kako je nakon studija radila u računovodstvu i revno štedjela, a kad je došao dečko, udružili su snage i od zajedničke štednje kaparili stan i digli kredit na 30 godina. S ostatkom štednje su ga uredili, a roditelji su im pomogli s kuhinjom, ormarima i nekim sitnim troškovima.
"Jedina sreća što smo stan kaparili dvije godine prije, danas po ovim cijenama ga ne bi mogli kupiti... I onda ti prolaziš sve to, gledaš svaki euro, pa čuješ od kolega i prijatelja koji su stanove dobili/naslijedili/riješili ženidbom... Neki imaju po pet, šest nekretnina, a ti sa svojom jednom malom koju si jedva ostvario... Ali ima nešto posebno u tome kad sam sebi nešto stvoriš, cijeniš to što imaš. Ja stvarno ne znam kako će budući klinci, jer cijene nisu normalne. Da smo krenuli u to samo godinu kasnije i mi bismo vjerojatno živjeli kod staraca. I samo da se nadovežem, ti ljudi koji nadobivaju silne nekretnine, nikad nisu zadovoljni, nikad im nije dosta... Nekad slušam i ne vjerujem", napisala je.
Neki su uspjeli kupiti nekretninu bez ičije pomoći. Tako je 24-godišnjak napisao kako je sam kupio kuću.
"S 22 godine otvorio sam firmu za elektro radove (najbolja odluka u životu). Kroz dvije godine dio uštedio, a dio stambeni kredit. Od roditelja nisam imao nikakve koristi; otac je propalitet i psihopat, a majka radi za minimalac. U svemu sam bio sam bez ičije potpore; tko kaže da se ne može - laže, samo treba zasukati rukave i odreći se komfora i luksuza", napisao je.
Drugi je, pak, sam sagradio kuću, a kako je napisao, to mu je ispalo puno jeftinije nego kupnja stana. Iako nije znao reći točan iznos koji je uštedio, istaknuo je kako je oduvijek radio dva posla, a dosta je toga sam izveo na kući.
"Radio sam ju nekih desetak godina, kako bih prikupio novac i materijal. A kako radim nešto bauštele sa strane, otkupljivao sam viškove materijala, a nešto i dobio besplatno. Velika većina stvari koje posjedujem je stara, polovna i jeftina. Kad ne bacaš novac na statusne simbole, onda se može uštedjeti. Vjerojatno sam prošao duplo jeftinije od današnjih cijena, možda i više", ustvrdio je.
Neki su priznali da rade i po tri posla.
"S 25 godina sam u svojem stanu i imam kupljeno zemljište na kojem krećemo s izgradnjom. Radim tri posla. Primaran u kojem radim samo prvu smjenu, a puno puta nakon njega idem u fuš (građevina, rezanje drva ili održavanje dvorišta), s obzirom na to da se 90 posto dana na poslu ne strgam od posla pa mogu i bavim se servisiranjem računala. Da dam otkaz, mogu zarađivati takve tri plaće mjesečno s obzirom na to da me non-stop ljudi zovu, ali više od toga ne stignem. I još treba uzeti u obzir da uzimam samo one poslove koje mogu brzo odraditi i pokupiti lovu", napisao je.
Javili su se i oni koji su uspjeli stvoriti "mini carstvo".
"Krenuo sam iz nule (nemam imućne roditelje) s plaćom od 3500 kuna kao student 2015. godine i dogurao do 7+k eura neto (nije IT i nije inozemstvo). Ovakvu ‘veću plaću‘ (plaća + side poslovi) imam zadnje tri godine. Za prvi stan sam štedio šest godina kao manijak, kupio sam ga 2021. godine, odricao se, radio ‘side jobove‘, bio u skromnim smještajima, a sve što sam mogao sam stavljao na stranu. Danas imam još dva stana koja su u najmovima, najmovi otplaćuju rate kredita (+ amortizacija za oštećenja i trošenje), ciljam da ih oba otplatim u narednih pet godina. U trećem stanu živim. Imam solidan auto (CLA), godinu dana ‘cash buffera‘... Nisam bogat, ali sam zadovoljan s time što sam stvorio svojim rukama", napisao je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....