Filozofi su danas traženiji od programera

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Prije deset godina, dok je revolucija umjetne inteligencije tek hvatala zamah, studentima humanističkih i umjetničkih studija govorili su: želite li biti konkurentni na tržištu rada, naučite se programirati. Čini se da to ipak nije bio najbolji savjet. Danas su upravo programeri ti koji strahuju da će im umjetna inteligencija preuzeti posao.

Možda bi programeri trebali bolje naučiti filozofirati. Početkom ove godine njujorška podružnica američke središnje banke objavila je podatke koji pokazuju da diplomanti filozofije u SAD-u imaju veću vjerojatnost da će biti zaposleni nego njihovi kolege koji su završili računarstvo. U 2024. godini, posljednjoj za koju postoje dostupni podaci, stopa nezaposlenosti među diplomantima računarstva iznosila je 7 posto, dok je među filozofima bila samo 5,1 posto.

Mnoge od njih zapošljavaju upravo tvrtke koje razvijaju umjetnu inteligenciju. Studenti često dobivaju ponude za posao prije nego što diplomiraju, kaže Luciano Floridi, profesor filozofije na Sveučilištu Yale. Ni akademska zajednica nije pošteđena tog trenda. Floridi razmjere odlaska profesora s filozofskih odjela u AI tvrtke opisuje kao egzodus.

Lekcije stare 2000 godina

Neke od lekcija koje filozofija može ponuditi istraživačima umjetne inteligencije stare su više od dvije tisuće godina. Sokratovska metoda, koju je opisao Platon, temelji se na prividnom neznanju i nizu pažljivo postavljenih pitanja kako bi se razjasnila značenja, otkrile proturječnosti i sagledale posljedice određenih tvrdnji. Mnogi današnji AI sustavi skloni su pretjeranom povlađivanju korisnicima. Modeli trenirani prema sokratovskoj metodi, kaže Jörg Noller, stručnjak za filozofiju i umjetnu inteligenciju Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu, manje su skloni ugađati ljudima, a više tragati za istinom.

Tu je i koncept "sokratovskog neznanja". U "Obrani Sokratovoj" Platon prikazuje Sokrata kako tvrdi da njegova mudrost ponajprije proizlazi iz svijesti o tome koliko malo zapravo zna. Ugradnja takve intelektualne poniznosti u modele umjetne inteligencije može pomoći da budu manje pretjerano sigurni u svoje odgovore, što je jedna od njihovih najvećih slabosti. Noller taj problem naziva "nezrelošću umjetne inteligencije". Iason Gabriel, viši filozof u Google DeepMindu, londonskom laboratoriju za razvoj umjetne inteligencije, smatra da je takav pristup pridonio tome da AI sustavi danas rjeđe "haluciniraju". Šire gledano, dodaje, filozofija je "iznimno moćan alat" za poboljšanje načina na koji umjetna inteligencija razmišlja tijekom složenih procesa zaključivanja, poznatih kao "lanci mišljenja" (chains of thought).

Filozofska naobrazba može utjecati i na konkretniji način razmišljanja AI modela. Ako pravnom AI asistentu "usadite" djela Johna Lockea, kaže Thomas Powers, filozof tehnologije sa Sveučilišta u Delawareu, model će biti skloniji snažnoj zaštiti privatnog vlasništva kao temelju političkih sloboda. A ako vam takav svjetonazor ne odgovara, proizvođači modela nude i druge mogućnosti. Serija AI modela Granite, koju razvija američki tehnološki div IBM, opremljena je postavkama koje poslovnim korisnicima omogućuju da odgovore modela bolje usklade s filozofijom vlastite tvrtke. Francesca Rossi, direktorica IBM-ova odjela za odgovornu umjetnu inteligenciju, kaže da korisnici tako mogu sami odrediti balans između različitih filozofskih vrijednosti, na primjer između individualne slobode i društvenog sklada.

Filozofija može pomoći i u poboljšanju zaštite od umjetne inteligencije. Istraživači su već zabilježili niz zabrinjavajućih ponašanja AI modela, uključujući pokušaje izbjegavanja nadzora pa čak i ucjenjivanja korisnika. Jedan od načina na koji razvojni timovi nastoje spriječiti takvo ponašanje naziva se AI konstitucionalizam (constitutional AI). Riječ je o pristupu u kojem se modeli grade na skupu pravila i načela preuzetih iz filozofskih tekstova koji imaju moralni ili pravni autoritet.

Jedan od glavnih zagovornika tog pristupa je Anthropic, tvrtka za razvoj umjetne inteligencije iz San Francisca. Ustav njihovih modela Claude temelji se na raznolikim izvorima - od djela Immanuela Kanta i Appleovih uvjeta korištenja do Opće deklaracije o ljudskim pravima. Najnoviju verziju, objavljenu 21. siječnja, predvodila je glavna filozofkinja tvrtke Amanda Askell. Neki zaposlenici Anthropica taj dokument od 78 stranica u šali nazivaju Claudeovim "dokumentom duše".

Dva drugačija pristupa

No, najveće je pitanje koja bi se pravila uopće trebala naći u takvim "ustavima". Filozofi pritom najviše raspravljaju o dva glavna etička pristupa. Prvi je deontologija. Taj pristup, koji je među ostalima zastupao Immanuel Kant, polazi od strogih moralnih pravila koja zabranjuju laganje, prisilu ili korištenje ljudi kao sredstva za ostvarenje nekog cilja, čak i kada bi to moglo dovesti do većeg općeg dobra. Mnoge od tih deontoloških normi ugrađene su i u Claudeov "ustav". Prema riječima Thomasa Powersa upravo takva pravila čine ponašanje umjetne inteligencije dosljednijim, što je osobito važno ako će roboti jednog dana biti u našim domovima ili na javnim mjestima.

Modeli koji se temelje na deontološkom pristupu imaju i druge prednosti. Jedna od njih je veća iskrenost, osobina po kojoj je Claude već stekao reputaciju. Nick Bostrom, filozof sa Sveučilišta Oxford, kaže da modeli koji su iskreniji rjeđe dovode korisnike u zabludu. Slična deontološka pravila primjenjuje i tvrtka Inflection AI iz Silicijske doline u svom chatbotu Pi, koji je razvijen za pružanje emocionalne podrške. Direktor tvrtke Sean White kaže da Pi uspješno prepoznaje korisnike koji bi mogli nauditi sebi ili drugima. Prema Lucianu Floridiju, deontološki utemeljeni "ustavi" pomažu i u usklađivanju umjetne inteligencije sa zakonskim propisima.

Drugi etički pristup koji posebno zanima filozofe umjetne inteligencije jest konzekvencijalizam. Za razliku od deontologije, on procjenjuje koristi i štete kako bi odredio što je u svakoj zasebnoj situaciji ispravno učiniti. Među modelima koji su bliži tom pristupu nalaze se OpenAI-jev ChatGPT i Googleov Gemini. Google navodi da su njegovi AI modeli osmišljeni tako da stvaraju "konačne koristi koje znatno nadmašuju predvidive rizike", što je klasično konzekvencijalističko načelo.

Konzekvencijalistički algoritmi ključni su i za softver autonomnih vozila. Ako je prometna nesreća neizbježna, sustav mora odlučiti koji će ishod izazvati najmanju moguću štetu. Chris Gerdes, vodeći inženjer u Waymu, tvrtki koja razvija samovozeće automobile, kaže da se razvoj kreće upravo u smjeru sve većeg oslanjanja na konzekvencijalistički pristup. Isto vrijedi i za sustave umjetne inteligencije u vojne svrhe. Jack Shanahan, bivši direktor Zajedničkog centra za umjetnu inteligenciju američkih oružanih snaga, kaže da takvi sustavi moraju moći odvagnuti vojnu korist neke akcije u odnosu na moguće civilne žrtve.

Pritom se otvara niz složenih pitanja, upravo onakvih kakva filozofi najviše vole. Postoje li situacije u kojima bi trebalo zanemariti deontološka pravila? Kako donositi odluke kada posljedice nisu jasne? Trebaju li sustavi umjetne inteligencije uzimati u obzir dobrobit životinja ili stanje okoliša? Je li, na primjer, moralno prihvatljivo dati prednost spašavanju mlađih pješaka u odnosu na starije, pita Stefan Heck, filozof i direktor tvrtke Nauto, koja razvija AI sustave za sigurnost kamiona i drugih gospodarskih vozila. On predviđa da će upravo takve etičke dileme dovesti do niza sudskih sporova jer konzekvencijalistički algoritmi izričito dopuštaju nanošenje manje štete ako se time sprječava veća.

Kritičari upozoravaju i na opasnost od takozvanog moralnog otupljivanja. Ako računala sve češće budu donosila moralne odluke umjesto ljudi, hoćemo li s vremenom izgubiti sposobnost vlastitog etičkog prosuđivanja? Roman Yampolskiy, teoretičar umjetne inteligencije iz Sveučilišta Louisville, upozorava da se moral "kroz povijest razlikuje od kulture do kulture, podložan je manipulaciji i često ga razumijemo tek naknadno". Jedno je, čini se, sigurno: filozofima koji se bave umjetnom inteligencijom posla neće nedostajati.