Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Ulica Gabriel Péri u Saint-Denisu tipična je za sjeverna predgrađa Pariza. U izlogu mesnice vise oguljene janjeće glave, majice se u diskontnoj trgovini prodaju za dva eura, a na pločnicima preprodavači nude prokrijumčarene cigarete. Upravo je u tom osmerokatnom stambenom naselju, u najgušće naseljenom pariškom predgrađu, odrastao Jordan Bardella.
Put ovog 30-godišnjaka, od povučenog i sramežljivog tinejdžera do predsjednika desno-populističkog Nacionalnog okupljanja (RN), iznimno je neobičan. A sedmog srpnja priča bi mogla dobiti novo poglavlje. Toga će dana Marine Le Pen, njegova politička mentorica, doznati hoće li žalbeni sud potvrditi zabranu da se kandidira za javne dužnosti zbog zlouporabe sredstava Europskog parlamenta. Ako zabrana za Le Pen ostane na snazi, Bardella će u travnju iduće godine biti kandidat Nacionalnog okupljanja na predsjedničkim izborima u Francuskoj.
„Nimalo nije bilo izgledno da ću završiti ovdje gdje sam danas“, kaže Bardella uz kavu u Europskom parlamentu, gdje je zastupnik Nacionalnog okupljanja. Prisjeća se da mu kao tinejdžeru takva ideja nije ni pala na pamet. „To je bilo nezamislivo“, kaže.
Za sebe priznaje da je tada bio vrlo sramežljiv. Dane je uglavnom provodio u svojoj sobi igrajući videoigre poput Call of Dutyja ili Fife. Nije pohađao nijednu od elitnih škola gdje se tradicionalno obrazuju francuska politička i društvena elita, a studij je naposljetku napustio. Kaže da su ga u pariškim društvenim krugovima, među vršnjacima koji su se zvali Charles ili Arthur, često ismijavali zbog njegova radničkog podrijetla i prezimena. „Možda sam odrastao samo deset minuta od mjesta gdje službeno počinje Pariz, ali to je bio sasvim drugi svijet“, kaže.
Brzi uspon do vrha
Bardellin uspon u Nacionalnom okupljanju bio je iznimno brz. Stranci se pridružio sa 16 godina, s 18 je već bio lokalni stranački aktivist, s 23 je predvodio listu na izborima za Europski parlament. Sa samo 27 godina izabran je za predsjednika stranke. Ključnu ulogu u njegovoj političkoj karijeri imala je Marine Le Pen, kći suosnivača stranke Jean-Marieja Le Pena. Upravo ga je ona odabrala za svog političkog nasljednika i pružila mu priliku u neuobičajeno mladoj dobi.
Danas je Bardella jedna od najpoznatijih osoba u Francuskoj. Pozornost javnosti privlači i njegov privatni život, jer je u vezi s talijanskom princezom iz nekadašnje kraljevske dinastije Bourbon-Dviju Sicilija, mlađe linije španjolske kraljevske dinastije Burbon.
Prema anketama, ako Bardella bude kandidat Nacionalnog okupljanja, što su on i Marine Le Pen dogovorili u slučaju da sud potvrdi njezinu zabranu kandidiranja, uvjerljivo bi pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora, a imao bi i realne izglede za pobjedu u završnom, drugom krugu.
Bardellina privlačnost pristašama i članovima Nacionalnog okupljanja lako je razumljiva. On predstavlja novo, uglađenije lice stranke, nekoć politički izolirane zbog antisemitizma i radikalnih stavova, a koja danas nastoji steći ugled i postati prihvatljiva široj javnosti. Važno je i to što ne nosi prezime Le Pen, ali i što dolazi iz pariškog predgrađa Seine-Saint-Denis, poznatog pod poštanskim brojem 93, najsiromašnijeg departmana u Francuskoj.
Sukob s Njemačkom?
Vješt je govornik koji nastupe gradi smireno i samouvjereno, a gotovo svaku javnu pojavu priprema iznimno temeljito, kaže Alexandre Loubet, zastupnik Nacionalnog okupljanja i njegov bliski suradnik. S više od dva milijuna pratitelja na TikToku, Bardella je jednako popularan među tinejdžerima kao i među umirovljenicima.
Otkako je preuzeo vodstvo stranke, postupno oblikuje vlastitu političku viziju. Riječ je o nacionalizmu po uzoru na Trumpov slogan „Učinimo Ameriku ponovno velikom“, s naglaskom na strogu kontrolu imigracije, skepticizam prema zelenim politikama i protivljenje tzv. woke ideologiji, uz načelo da francuski interesi moraju biti na prvome mjestu.
Europski diplomati koji su s njim razgovarali ističu da ih donekle umiruje njegova ocjena kako Rusija predstavlja „višedimenzionalnu prijetnju“ te da bi Francuska zadržala svoje sudjelovanje u NATO-ovim operacijama. No istodobno se protivi ulasku Ukrajine u Europsku uniju i dugoročno zagovara izlazak Francuske iz integriranog vojnog zapovjedništva NATO-a.
U Njemačkoj su s odobravanjem, ali oprezno, primili njegove signale o mogućoj suradnji, osobito u području migracija. No njegova zamisao da se Europska unija preoblikuje u „zajednicu suverenih država“, uz znatno smanjenje francuskog doprinosa zajedničkom europskom proračunu, gotovo bi sigurno dovela do ozbiljnog sukoba s Berlinom. Francuska bi, prema toj viziji, mogla postati dio skupine država koje blokiraju pojedine europske projekte.
Protivnik imigracije
Bardella svoj odnos s Marine Le Pen opisuje kao „vrlo blizak“. Njoj se i dalje obraća s poštovanjem, koristeći formalni oblik obraćanja, dok se ona njemu obraća neformalno. Ipak, naglašava da njihov odnos nije mentorski te posljednjih mjeseci sve češće pokazuje vlastitu političku samostalnost.
Dok Marine Le Pen zagovara snižavanje dobi za odlazak u mirovinu, Bardella je prema toj ideji suzdržaniji. Za razliku od njezina naglaska na snažnoj ulozi države u gospodarstvu, što ima potporu birača u nekadašnjim industrijskim regijama na sjeveroistoku zemlje, on nastoji pridobiti i konzervativne građanske birače te šalje poruke naklonjene poduzetništvu i poslovnoj zajednici.
Ipak, tema koja ga najviše pokreće ostaje imigracija. „Naš kontinent više neće biti kontinent Europljana ako ne zaustavimo val migracija“, poručio je nedavno na skupu europskih nacionalističkih stranaka u Poljskoj. Bardella zagovara ukidanje automatskog stjecanja francuskog državljanstva rođenjem na francuskom teritoriju te smanjenje socijalnih prava za useljenike. U lipnju je izazvao oštre kritike kada je nasilje na ulicama nakon pobjede nogometnog kluba Paris Saint-Germain u finalu Lige prvaka povezao s, kako je rekao, „nesposobnošću Francuske da kontrolira imigraciju“.
VIP loža umjesto ulice
U temelju Bardellina protivljenja useljavanju nalazi se uvjerenje da se današnji doseljenici ne integriraju na način na koji su to učinili njegovi roditelji. Njegova majka Luisa rođena je u Torinu, dok je djed po ocu, Talijan koji se oženio Francuskinjom alžirskog podrijetla, u Francusku doselio šezdesetih godina prošlog stoljeća.
„To je bila generacija koja je učinila sve da postane francuska. Naučili su jezik i poštovali zemlju koja ju je primila“, kaže Bardella, žaleći što, prema njegovu mišljenju, danas takav trud više nije očekivan. Saint-Denis, gdje njegova majka i dalje živi, opisuje kao mjesto obilježeno trgovinom drogom, kriminalom, siromaštvom te gubitkom vrijednosti i nacionalnog identiteta.
Ipak, u njegovoj "službenoj životnoj priči", u kojoj ga se prikazuje kao dječaka iz skromnog radničkog naselja, prešućuju se neke pojedinosti. Otac, koji se razveo od njegove majke dok je Bardella još bio dijete, vodio je malu tvrtku za distribuciju pića i sinu je u tinejdžerskim godinama kupio automobil. Osim toga, Bardella je rano napustio državni obrazovni sustav i školovanje nastavio u katoličkoj školi u Saint-Denisu. No upravo takva priča dobro se uklapa u populistički politički narativ. Kako sam kaže, želi osigurati da „Francuska jednog dana ne nalikuje četvrti u kojoj sam odrastao“.
Danas Bardella mnogo više vremena provodi u pariškim poslovnim krugovima i veleposlanstvima nego na ulicama Saint-Denisa. Viđen je i u VIP loži Velike nagrade Monaka, u društvu svoje nove partnerice. No njegovo približavanje političkoj i poslovnoj eliti nosi i određeni rizik; mogao bi izgubiti vjerodostojnost među biračima koji se protive establišmentu.
Njegov prijatelj i stranački kolega Kévin Pfeffer tvrdi da Bardellina gotovo bajkovita ljubavna priča „potiče ljude da sanjaju“. Uostalom, ne bi bio prvi populistički političar koji živi ekstravagantnim životnim stilom. Ipak, francuski birači, poznati po revolucionarnom duhu, možda će prema tome biti manje popustljivi nego birači u drugim zemljama.
Bardella, koji pomno njeguje svoj javni imidž, ne prepušta ništa slučaju. Toliko pazi na detalje da čak i bijele košulje pažljivo pakira s papirnatim umecima kako se ne bi zgužvale.
Ključni trenutak za njegovu političku budućnost bit će odluka žalbenog suda oko slučaja Marine Le Pen. Ako sud ublaži njezinu kaznu i omogući joj kandidaturu na predsjedničkim izborima sljedeće godine, Bardella će ponovno pasti u njezinu sjenu. Ako pak zabrana kandidiranja ostane na snazi, Le Pen će političko vodstvo stranke, koju je njezina obitelj gradila kroz osam predsjedničkih kampanja oca i kćeri, prepustiti čovjeku koji nije član obitelji (premda ga je sama odabrala za nasljednika).
Upitan zabrinjava li ga takav rasplet, Bardella odgovara diplomatski: „Kad bih izbjegao odgovoriti na vaše pitanje, zaključili biste da ne govorim istinu. Kad bih rekao da sam zabrinut, mogao bih zabrinuti i vas. Istina je, vjerojatno, negdje između.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....