Kako lopovi provaljuju u vaše automobile?

Zamislite da ste 2013. sreli iskusnog kradljivca automobila. Vjerojatno bi izgledao jadno. Svake godine njegove karijere posao je bivao sve teži. Stari alati, od vješalice za kapute i metalne trake za brave do kliješta za žice paljenja, više nisu prolazili jer je nova sigurnosna tehnologija postala znatno naprednija. Posao mu je presušio.

No stvari su se posljednjih godina promijenile. U Velikoj Britaniji broj krađa automobila je u porastu. Bojište je dinamično. S jedne strane su proizvođači, koji izrađuju i prodaju proizvode. S druge strane su lopovi, koji ih pokušavaju ukrasti. Kako su sigurnosne zaštite, ali i alati za provalu postali bolji i jeftiniji, bitka je sve intenzivnija.

Moderna se vozila ponekad nazivaju "računalima na kotačima". To je donijelo mnoge koristi, ali i ranjivosti koje su proizvođači automobila sporo shvaćali.

Prva velika ranjivost bila je takozvani relay napad, koji je u Britaniji postao popularan 2016., nakon što su proizvođači uveli paljenje bez ključa. Lopovi bi se koristili uređajem koji hvata i pojačava signal s ključa dok on miruje u kući. Taj bi se signal zatim prenosio do automobila parkiranog ispred, koji bi pomislio da je ključ u neposrednoj blizini. Tako bi se otključao i pokrenuo, iako je ključ zapravo ostao u kući.

Proizvođači su u novijim modelima otklonili tu slabost. No lopovi su se brzo prilagodili. Danas češće koriste uređaje koje priključuju izravno na elektroničke komponente automobila. Na taj način "glume" da automobil kontaktira originalni pametni ključ i varaju sustav da se sam otključa. Policajac Adam Gibson iz luke Felixstowe navodi primjere automobila ukradenih upravo ovom metodom: jedan je bio obijen preko stražnjeg svjetla, a drugi spajanjem uređaja na dio elektronike pored zasuna poklopca motora.

Ovu opremu lako je kupiti putem interneta. Na YouTubeu postoje čak i videozapisi koji objašnjavaju kako se koristi. Većinu krađa provode organizirane kriminalne skupine, koje će uložiti i do 20.000 funti (23.500 eura) u samo jedan komad opreme. Iz jedne policijske postaje kažu da su krađe automobila, nakon što su zaplijenili takav uređaj, prestale tek na nekoliko tjedana.

Jedan od izazova za proizvođače je brzina kriminalnih inovacija. Vremenski okvir za dizajn i proizvodnju automobila je dug, a jednom kada kriminalne skupine pronađu ulaznu točku, mogu godinama nesmetano poslovati.

Lorado/Getty Images

Drugi izazov je trošak. Tvrtke koje proizvode luksuzne automobile ulažu mnogo u otklanjanje ranjivosti, dijelom jer se boje da bi val krađa mogao naštetiti njihovu brendu. Kod automobila srednje klase cjenovna je konkurencija oštrija, a vozači su manje skloni kriviti proizvođača ako im automobil bude ukraden.

Slično tome, kriminalci su morali promijeniti svoje tehnike kada je riječ o telefonima. Uvođenje biometrijskog zaključavanja i prepoznavanja lica otežalo je lopovima provaljivanje u zaključane telefone, čime su oni postali manje vrijedni. Odgovor je bio val "otimanja iz ruke": lopovi istrgnu otključan telefon iz nečije ruke, a zatim isključe opciju praćenja prije nego što ga žrtva prijavi.

Proizvođači su, zauzvrat, razvili mjere zaštite od krađe temeljene na pokretu (telefon će se zaključati kao odgovor na nagli trzaj) i zaštitu ukradenog uređaja (traži lozinku kada se premjesti na nepoznato mjesto).

Ipak, sigurnost bilo kojeg sustava najviše ovisi o ljudima. Mnogi korisnici telefona ne uključuju opisane sigurnosne značajke. Kriminalci su postali vješti u "phishingu" osobnih podataka potrebnih za otključavanje telefona. Ako pak sve drugo propadne, zaključani se telefon uvijek može rastaviti i prodati dijelove.

Proizvođače se često optužuje da odugovlače. Zastupnici britanskog parlamenta su, primjerice, tvrdili da bi Apple mogao vrlo lako uništiti poslovni model kradljivaca telefona uvođenjem "prekidača za gašenje" (kill switch). No, prema njihovim riječima, to ne čini zbog "snažnih komercijalnih poticaja". Takvo tumačenje, međutim, pojednostavljuje stvari. Proizvođači sigurnost temelje na lozinkama i bravama te već sada korisnicima omogućuju da na daljinu "ugase" svoj telefon kada je zaključan. Uvođenje univerzalnog prekidača za gašenje telefona koji se, naizgled, legitimno prenio na novog vlasnika stvorilo bi cijeli niz problema. Prodavač rabljenog uređaja mogao bi, primjerice, ucjenjivati kupca prijetnjom da će mu naknadno ugasiti telefon. Proizvođačima bi bilo iznimno teško osmisliti nepogrešiv sustav koji bi jasno razlikovao krađu od zakonite prodaje.

Budući da trošak krađe ne snosi direktno proizvođač, niti uvijek sam vlasnik, nego se raspoređuje na cijelo društvo preko premija osiguranja, pošteniji zaključak bio bi kako nitko nema dovoljno snažan interes da problem sustavno riješi.