Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
U drevnu luku Ain Sokhna na Sueskom zaljevu nekoć je stizao tirkiz namijenjen ukrasima i obilježjima faraonske vlasti. Danas ondje robu zvor bogatstva kineski proizvođači. U samo nekoliko godina njihova su ulaganja potpuno preobrazila to područje.
Godine 2018. Jushi, najveći svjetski proizvođač staklenih vlakana, dovršio je gradnju tvornice. U samo dvije godine pridružili su mu se deseci drugih kineskih proizvođača, među njima i tvrtke koje proizvode papir, optičke kabele i rasklopnu opremu. Luka Ain Sokhna zbog toga je udvostručila svoje kapacitete.
Kako je pristizalo sve više proizvođača, tako je počela i gradnja novog terminala, financiranog od strane dvaju kineskih logističkih divova, COSCO-a i CK Hutchisona. Danas je industrijska zona Sokhna dom stotinama tvornica raspoređenih u 12 industrijskih parkova. Ta zona danas je dio šire Gospodarske zone Sueskog kanala, mreže industrijskih parkova i luka koja se proteže prema sjeveru sve do Sredozemlja. Otprilike polovica svih novijih ulaganja u toj zoni stigla je iz Kine.
No kineska ekspanzija u gradnji tvornica ne završava na tom području. Od Saudijske Arabije i Mađarske do Brazila i Indonezije, niču kineski industrijski parkovi, luke i zračne luke. Kineske kompanije velikom brzinom šire svoje opskrbne lance u inozemstvu, a to znači da globalna trgovina prolazi kroz duboku preobrazbu.
Kako se mijenjaju opskrbni lanci
U samo posljednje tri godine kineske kompanije potrošile su više od 200 milijardi dolara na izgradnju tvornica u inozemstvu. Pritom se mijenja i sama struktura njihovih opskrbnih lanaca, i to na tri načina.
Prvo, proizvodnja je geografski sve raširenija, s velikim kineskim proizvodnim čvorištima u gotovo svim dijelovima svijeta. Drugo, opskrbni lanci postaju dublji i složeniji jer kineski dobavljači slijede velike proizvođače na nova tržišta i ondje ponovno stvaraju gusto povezane industrijske ekosustave kakvi postoje u Kini. Treće, sve veći dio tih ulaganja koncentriran je u strateške industrije, od električnih vozila i čiste energije do opreme za podatkovne centre.
Kineske kompanije sve više sele proizvodnju izvan Kine i grade tvornice u različitim dijelovima svijeta. Pritom često ne dolaze same: za velikim proizvođačima sele se i njihovi dobavljači, pa se u novim državama postupno stvaraju čitavi kineski industrijski lanci, slični onima koje imaju kod kuće. Sve veći dio tih ulaganja pritom ide u strateške sektore poput električnih vozila, obnovljive energije i opreme za podatkovne centre.
Manosfera se širi Kinom - i problem je puno dublji nego na Zapadu
Razloga za takvo širenje nekoliko je. Potrošnja u Kini je slaba, konkurencija među domaćim kompanijama žestoka, pa proizvođači traže nova tržišta i kupce u inozemstvu. Dodatni poticaj dale su američke carine uvedene za vrijeme druge Trumpove administracije. Kako bi ih izbjegle ili smanjile njihov učinak, kineske kompanije dio proizvodnje sele u zemlje prema kojima SAD primjenjuje niže carine nego prema Kini ili tradicionalnim kineskim proizvodnim bazama poput Vijetnama.
Brojne zemlje globalnog juga dodatno ih privlače posebnim pogodnostima. Egipat, primjerice, nudi takozvanu „zlatnu licencu“, koja velikim projektima znatno pojednostavljuje administrativne procedure. Mohamed Eldib, odvjetnik koji kineskim kompanijama pomaže pri pokretanju poslovanja u Egiptu, kaže da žele „doći i zaraditi“ prodajući na egipatskom tržištu od 120 milijuna ljudi, ali i koristeći zemlju kao bazu za izvoz.
Rezultat je sve raspršenija kineska proizvodna mreža. Primjerice, JA Solar, JinkoSolar i Trina Solar, tri velika kineska proizvođača solarnih panela, prije desetak godina počeli su proizvoditi u različitim zemljama jugoistočne Azije, a sada grade tvornice i u zemljama Zaljeva.
Nova kineska proizvodna čvorišta postupno se uključuju i u opskrbne lance zapadnih kompanija. Njemački proizvođač vjetroturbina Nordex, primjerice, danas kupuje lopatice za turbine iz tvornice u Maroku koju je njegov kineski dobavljač otvorio prošle godine. Prema podacima Rhodium Groupa i think tanka MERICS-a, kineska izravna ulaganja u potpuno nove, takozvane greenfield projekte u Europi porasla su 2025. za polovicu, na rekordnih 8,9 milijardi eura, odnosno oko 10,1 milijardu dolara.
Kineska ulaganja u Europi posebno su vidljiva u Mađarskoj, ali snažno rastu i u Srbiji. Jedan od primjera je kineski proizvođač guma i automobilskih dijelova Linglong Tire, koji ima tvornicu u Zrenjaninu. Kompanija sada širi kapacitete tog uglavnom automatiziranog pogona, iz kojeg opskrbljuje velike zapadne proizvođače automobila poput Volkswagena i Forda.
Proizvodnja po cijelom svijetu
Istodobno, kineske kompanije, osim završne proizvodnje, izvan Kine sele i proizvodnju dijelova i materijala koji su potrebni tim tvornicama. Tako uz velike kineske tvornice u inozemstvu sve češće niču i pogoni njihovih dobavljača. Kineski proizvođač baterija Gotion, primjerice, gradi gigatvornicu u industrijskoj zoni oko 70 kilometara sjeveroistočno od marokanske prijestolnice Rabata. U blizini tvornice pogone podižu i njegovi kineski dobavljači, među njima BTR, koji proizvodi anode i katode, te Hailiang Group, proizvođač bakrene folije.
Sličan obrazac vidi se i u Egiptu. U industrijskoj zoni na rubu Kaira kineski proizvođač kućanskih aparata izgradio je tvornicu, a pritom je potaknuo i dio svojih dobavljača da otvore pogone u blizini.
Ipak, velik dio opreme i komponenti još se uvozi iz Kine. To vrijedi, primjerice, za alatne strojeve kineskih dobavljača poput Yangli Groupa, kao i za dijelove i materijale koji lokalno nisu dostupni ili su znatno skuplji. Kineski izvoz kapitalnih dobara porastao je u prvoj polovici 2026. za 14 posto na godišnjoj razini, dok je izvoz intermedijarnih proizvoda porastao za 27 posto. S vremenom bi se, međutim, sve veći dio tih komponenti mogao nabavljati bliže novim proizvodnim lokacijama.
Paralelno s tim, kineske logističke kompanije pomažu proizvođačima povezati sve širu mrežu tvornica i dobavljača. Danas upravljaju ili imaju ulaganja u najmanje 132 luke izvan Kine, od Grčke do Šri Lanke, kao i u zračne luke i željezničke pravce. Među njima je i pruga Budimpešta–Beograd, dovršena početkom ove godine.
Strateške industrije
Kineski val ulaganja u inozemstvu snažno je usmjeren na nekoliko strateških industrija. Kako bi zadovoljile rastuću potražnju za električnom energijom, osobito zemlje globalnog juga sve više kupuju kinesku tehnologiju za čistu energiju. Velike solarne elektrane koje se grade u egipatskoj pustinji uglavnom ovise o kineskoj opremi, a sve veći dio te opreme proizvodi se lokalno. Kineski električni automobili, koji su danas uobičajen prizor od Rio de Janeira do Londona, također se sve češće proizvode u regionalnim centrima bliže kupcima.
Drugo važno područje ulaganja je oprema potrebna za podatkovne centre za umjetnu inteligenciju. Tajland je, primjerice, postao proizvodno središte za kineske proizvođače brzih optičkih komponenti, poput Zhongji InnoLighta, čije proizvode koriste veliki američki pružatelji cloud usluga diljem svijeta.
Je li Kina od Europljana nabavila najvažniji stroj na svijetu?
Kineske kompanije koje žele ulagati u inozemstvu pritom često imaju manje konkurencije, jer su se mnogi zapadni rivali usredotočili na gradnju tvornica u SAD-u kako bi se prilagodili protekcionističkoj politici američke vlade. Jedan egipatski dužnosnik dodaje da kineske kompanije, kada odluče graditi, to čine vrlo brzo.
No njihovo širenje u inozemstvu nije bez prepreka. Promjenjive američke carine dovele su do otkazivanja ili smanjivanja nekih projekata. Bijela kuća je 13. kolovoza objavila izvješće pod naslovom „The Great Transshipment Scam“, u kojem poziva na široka ograničenja uvoza proizvoda koji imaju i najmanju povezanost s Kinom. Istodobno, vlade zemalja poput Brazila i Turske uvode zahtjeve za većim udjelom domaćih komponenti i lokalne proizvodnje. To znači da veći dio vrijednosti mora biti stvoren u tim zemljama, ali takva pravila istodobno kineskim kompanijama čine proizvodnju manje privlačnom. Dodatne poteškoće stvaraju oscilacije valuta i visoki troškovi zaduživanja na tržištima u razvoju.
Lančana reakcija
Ni kineska vlada ne olakšava uvijek poslovanje vlastitim kompanijama koje se šire po svijetu. Prošlog je mjeseca stupio na snagu novi paket pravila za ulaganja u inozemstvu koji, među ostalim, ograničava prijenos tehnologije i podataka izvan Kine te uvodi provjere takvih ulaganja iz perspektive nacionalne sigurnosti.
Za sada nema znakova da se udio Kine u globalnoj industrijskoj proizvodnji zbog tih pravila smanjuje. No kako sve više kineskih kompanija gradi tvornice izvan zemlje, to bi se uskoro moglo početi mijenjati. I pod tim uvjetima svijet će, međutim, i dalje ostati snažno ovisan o kineskoj robi, bez obzira na to proizvodi li se ona u Kini ili negdje drugdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....