Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Nakon što je izgubila Sovjetski Savez kao svojeg glavnog pokrovitelja, kubanska vladajuća Komunistička partija 90-ih godina 20. stoljeća otvorila je vrata privatnom poduzetništvu. Potaknuto najprije globalnom financijskom krizom, a zatim i pandemijom bolesti COVID-19, posljednjih se godina otvaranje nastavilo. Hoće li Donald Trump, čije su mjere zemlju gurnule u dosad nezabilježene gospodarske teškoće, potaknuti sljedeću i najradikalniju ekonomsku promjenu?
Na izvanrednoj sjednici 18. lipnja kubanska Nacionalna skupština usvojila je paket od 176 reformi. Riječ je o najradikalnijem pokušaju preoblikovanja kubanskog gospodarstva još od revolucije 1959. godine. Na papiru, reforme usmjeravaju zemlju prema tržišnom gospodarstvu, ali uz zadržavanje državne kontrole. Kuba će provoditi „tržišni socijalizam u kubanskom stilu“, kaže Juan Triana Barros sa Sveučilišta u Havani. No nisu svi uvjereni da će to doista biti tako.
Ako budu u potpunosti provedene, reformama će se smanjiti broj gospodarskih djelatnosti u kojima je privatno poduzetništvo zabranjeno, omogućit će se privatnim tvrtkama slobodniji uvoz i izvoz te im dopustiti privlačenje stranih ulaganja. Poduzetnicima će prvi put biti dopušteno zapošljavati više od 100 radnika i posjedovati više poduzeća.
Konačno tržišna ekonomija?
Reforme će također temeljito promijeniti položaj državnih poduzeća. Ona će se moći prodavati ili pretvarati u trgovačka društva s dionicama i vlasničkim udjelima, uz mogućnost stečaja. Također će moći samostalno određivati cijene. U teoriji, i privatnim i državnim poduzećima bit će olakšan pristup financiranju. Bit će dopušteno osnivanje privatnih banaka, a devizno tržište otvorit će se većem broju sudionika.
Neke usluge koje su nekoć bile ponos države, poput domova za starije osobe i pučkih kuhinja, prema ovom planu bit će privatizirane. Opće subvencije koje su se dodjeljivale putem kubanskog sustava racionalizirane opskrbe (tzv. bonova za hranu) zamijenit će se izravnom pomoći „ranjivim skupinama stanovništva“. Predsjednik Miguel Díaz-Canel izjavio je da gomilanje bogatstva u privatnim rukama više neće biti zabranjeno. „Ako nema bogatstva, nema ni ničega što bi se moglo raspodijeliti“, rekao je.
Navedene promjene Kubi su prijeko potrebne. Desetljeća lošeg upravljanja gospodarstvom, uz dugogodišnji američki embargo, teško su pogodila otok. Situaciju su dodatno pogoršale mjere koje su od siječnja uveli američki predsjednik Trump i državni tajnik Marco Rubio, američki političar kubanskog podrijetla, a koje su dovele Kubu na korak od potpune propasti. Sjedinjene Države uvele su tako sankcije ne samo vojnom konglomeratu Gaesa nego i svim kubanskim i stranim tvrtkama koje s njim posluju. Istodobno su ograničile i opskrbu Kube gorivom.
Kubansko gospodarstvo od 2020. godine smanjilo se za više od 20 posto. Na neslužbenom tržištu za jedan američki dolar danas se može dobiti više od 600 kubanskih pezosa, pa minimalna mjesečna plaća vrijedi tek oko pet američkih dolara. Službena godišnja stopa inflacije u svibnju iznosila je gotovo 16 posto, no stvarna je, smatraju ekonomisti, znatno viša. Turistički promet u prvih pet mjeseci ove godine pao je za 58 posto. Nestanci električne energije u središtu Havane traju i do 22 sata dnevno, pa stanovnici, čim struja dođe, nastoje u kratkom vremenu obaviti sve što mogu. Voda u mnogim dijelovima grada dolazi tek svaki drugi dan. „To je potpuno iscrpljujuće“, kaže otac dvoje djece.
Prije svega, predložene promjene daleko su skromnije od reformi koje su svojedobno temeljito preobrazile gospodarstva Kine i Vijetnama. Osim toga, malo tko vjeruje da će vlast doista provesti obećano ili barem dovoljno brzo da bi reforme imale učinka.
Dužnosnik američkog State Departmenta prijedloge je odbacio kao „površne dimne signale“, sugerirajući da je riječ više o političkoj predstavi nego o stvarnoj namjeri za promjenama. Kubanske vlasti i ranije su više puta obećavale reforme, ali su njihovu provedbu odgađale ili usporavale. „Sve je to cirkus“, kaže bivši prevoditelj iz Havane.
Brojne prepreke
No, čak i kad bi vlast bila potpuno odlučna provesti reforme, suočila bi se s brojnim preprekama. Kuba nema dovoljno deviznih rezervi, pravnu sigurnost ni institucionalne kapacitete potrebne za tako zahtjevan proces. Američke sankcije uvelike onemogućuju dolazak stranog kapitala.
Čak i kad bi Washington sutra dopustio stranim tvrtkama ulaganja na Kubi, one bi se i dalje mogle suočiti sa sudskim tužbama zbog poslovanja s imovinom koja je nekoć bila oduzeta privatnim vlasnicima, upozorava Yosbel Ibarra iz odvjetničkog društva Greenberg Traurig u Miamiju.
Mnogi Kubanci strahuju da će od mogućih reformi najviše koristi imati ljudi bliski režimu i oni koji su već bogati. Bez učinkovitog sustava socijalne zaštite, uključujući obnovu nekoć kvalitetnog obrazovnog i zdravstvenog sustava, velik dio stanovništva teško će podnijeti moguće posljedice tržišnih reformi, poput naglog rasta cijena. Razlike između bogatih i siromašnih na Kubi već su danas vrlo uočljive. Dok se većina građana bori za osnovne životne potrepštine, bazen luksuznog hotela Meliá Habana vikendom je pun gostiju koji ispijaju koktele dok im se djeca kupaju. Ulaznica od 15 dolara nedostižna je većini Kubanaca. Ispred luksuznih restorana parkirani su BMW-i, a odrezak na jelovniku stoji i do 100 dolara.
Za sada nema gotovo nikakvih naznaka da bi gospodarsko otvaranje moglo biti praćeno i političkim promjenama. Politički zatvorenici i dalje su iza rešetaka, unatoč zahtjevima Sjedinjenih Američkih Država. Dana 20. lipnja priveden je Manuel Cuesta Morúa, jedan od umjerenijih oporbenih političara. Nakon uhićenja bio je fizički zlostavljan i prijetilo mu se smrću jer je podržao prosvjede tijekom kojih građani svake večeri lupanjem u lonce i tave izražavaju nezadovoljstvo stanjem u zemlji.
Američki predsjednik Trump i državni tajnik Rubio od kubanskih vlasti također traže da smanje sigurnosnu i vojnu suradnju s Kinom, Rusijom i Iranom.
Trump procjenjuje da može dodatno pojačati pritisak na Havanu prije nego što pristane na bilo kakav dogovor. Tako je 23. lipnja američki State Department uveo nove sankcije tvrtkama povezanim s vojnim konglomeratom Gaesa, među kojima je bila i tvrtka AUSA, koja je upravljala kontejnerskim prometom u luci Mariel. Nekoliko dana poslije Gaesa je AUSA-u prodala drugoj državnoj tvrtki kako bi se omogućio nastavak opskrbe otoka.
Analitičari smatraju da bi najavljene reforme, ako ih vlast provede brzo, mogle Kubi osigurati prijeko potrebno vrijeme za oporavak. „Ovo jest velik korak, ali nije dovoljan“, ocjenjuje Paolo Spadoni sa Sveučilišta Augusta.
Trump vjeruje da će dodatni gospodarski pritisak prisiliti kubanske vlasti na dublje promjene, a režim ima dva izbora: ili će udovoljiti njegovim zahtjevima ili jednostavno dočekati kraj njegova političkog utjecaja. U međuvremenu, građani Kube žive u strahu jer osjećaju da će, bez obzira na ishod političkog nadmetanja, najveći teret ponovno pasti upravo na njihova leđa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....