Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Nevis, uspavani otočić smješten u istočnom dijelu Kariba, digao se na noge. Sve je započelo kad je prošle godine Olivier Janssens, belgijski kriptomilijarder koji je stekao lokalno državljanstvo putem ulaganja, odlučio sagraditi ogromnu, futurističku enklavu. Malo je reći da je njegovih 13 tisuća suotočana ostalo iznenađeno tom idejom.
Ako bude odobren, Janssensov projekt nazvan "Destiny" prostirat će se na otprilike desetini ukupne površine otoka i postat će dom za 10 tisuća doseljenika, koji će imati vlastitu valutu i sudove. Bit će to nešto poput "Monako-Dubaija Kariba". Tim je riječima Janssens opisao svoju viziju. Mještani su ogorčeni. "Pa to je potpuna ludost", kaže Glendale Herbert iz neprofitne organizacije Zaklada zajednice Nevis.
Karibi su u posljednjem desetljeću postali prava meka za libertarijanske enklave. Oko cijelog karipskog bazena niže se niz takozvanih posebnih jurisdikcija, od čarter-gradova do zajednica temeljenih na blockchainu. "Na ovom se mjestu odvijaju najsmjeliji eksperimenti", kaže Vera Kichanova iz američkog think-tanka Zaklada slobodnih gradova. Promotori takvih posebnih jurisdikcija obično su zapadnjački ekscentrici i tehnološki stručnjaci koji bježe od birokracije i "woke" političara.
Problematična povijest
Takvi pothvati imaju problematičnu povijest. Krajem 20. stoljeća niz američkih poslovnjaka pokušao je osnovati vlastite države na Karibima. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, primjerice, njujorški magnat kozmetičke industrije pokrenuo je "Operaciju Atlantida", odvukavši cementno-željezni brod do Bahama i proglasivši neovisnost. Projekt je ubrzo potonuo - doslovno. Zatim je osamdesetih godina prošlog stoljeća odbjegli prevarant s Wall Streeta pomislio da bi mogao izbjeći pravdi kupnjom polovice Barbude i pretvaranjem tog dijela otoka u neovisnu kneževinu. Godine 1999. jedan prevarant iz Arizone proglasio je vlasništvo nad potopljenim atolom kod Kajmanskih otoka i nazvao ga "Nova utopija".
Projekti iz novije povijesti ipak nisu toliko maštoviti. Većina projekata su tzv. zone posebnog načina života, pojašnjava Kichanova. Poput CryptoCityja, privatnoga grada koji se trenutačno gradi na venezuelanskom otoku Margariti, a koji je prije svega stambeno naselje. Ili "Veritas Villages", turističkih odmarališta s pomalo neobičnim brendiranjem koje kanadski poduzetnik razvija u Nikaragvi, Panami i Kostariki. Nakon što nisu uspjeli stvoriti anti-etatističku zajednicu na kruzeru financiranom Bitcoinom, zagovornici stvaranja tzv. morskih država u međunarodnim vodama (engl. seasteading) sada u Panami planiraju graditi plutajuće kuće nazvane SeaPods.
Iznimka je projekt Próspera. Osnovali su ga američki poduzetnici 2017. na honduraškom otoku Roatánu, a zahvaljujući vrlo fleksibilnom poreznom i regulatornom okviru privukao je startupove iz područja financijskih tehnologija, biotehnologije i robotike. Prósperu podržavaju brojni investitori rizičnog kapitala, poput Petera Thiela i Marca Andreessena, kao i Sam Altman, šef OpenAI-a. Tamošnji laboratoriji provode istraživanja izvan dosega američkih regulatora, uključujući terapije za Alzheimerovu bolest i rak, lijekove za mršavljenje i neuronske implantate. Enklava također ima vlastiti pravni sustav, nazvan Ulex, koji tvrtkama omogućuje da same odaberu koje će se regulative na njih primjenjivati.
Neiskorišteno zemljište
Zagovornici tvrde da ovi projekti pomažu lokalnom stanovništvu povećavajući zapošljavanje i stvarajući konkurenciju neučinkovitim izabranim vladama. Većina se nalazi na neiskorištenom zemljištu i proizvodi vlastitu energiju iz obnovljivih izvora. Neki protivnici slabe vlastite argumente pretjerivanjem. Česta je tvrdnja da takve zone služe kao utočišta mrežama za trgovinu ljudima. Druge se pak proglašava nostalgičarima. "Ljudi se protive toj ideji jer su zaglavili u onome što smo prije radili", kaže Mark Brantley, premijer Nevisa i veliki pristaša projekta Destiny.
Ipak, neke od kritika su opravdane. Ove zone plaćaju malo poreza i rijetko u njima živi lokalno stanovništvo. Za one koji neprestano ističu važnost suvereniteta, iznenađujuće olako zadiru u suverenitet drugih. Nakon što je Vrhovni sud Hondurasa presudio da je zakon koji je omogućio razvoj projekta neustavan, Próspera je tužila Honduras za 11 milijardi dolara, što je čak dvije trećine njegovog godišnjeg državnog proračuna. U travnju su honduraški mediji objavili snimke na kojima bivši predsjednik Hondurasa Juan Orlando Hernández raspravlja o uvjetima sporazuma prema kojem ga je Donald Trump pomilovao nakon presude za trgovinu drogom. U snimci se čini da kaže da je u zamjenu za puštanje na slobodu njegova Nacionalna stranka trebala Prósperi dodijeliti više zemljišta i regulatornih olakšica. Hernández je rekao je da su snimke "lažne".
Stanovnici Nevisa strahuju da bi Destiny mogao otići i korak dalje. Nije jasno hoće li njegovih navodnih 10 tisuća novih stanovnika dobiti pravo glasa. Protivnici projekta boje se da bi im to omogućilo korištenje ustavnog puta za jednostrano odcjepljenje od Svetog Kristofora, federalnog partnera Nevisa. "Ovo predstavlja najveću prijetnju našem postojanju u povijesti Nevisa", kaže Kelvin Daly, aktivist iz Charlestowna, glavnog grada otoka.
Promjene politika
Ipak, oni poput Dalyja koji se protive libertarijanskim zonama zasad ne postižu puno uspjeha. Jedan od razloga su promjene političkih vjetrova, dok diljem Latinske Amerike na vlast dolazi nova generacija desno orijentiranih političara naklonjenih biznisu. Drugi razlog je novac. Próspera svojim radnicima isplaćuje plaće iznad honduraškog zakonskog minimuma. Veritas Villages tvrdi da financira dobrotvornu organizaciju za obrazovanje i zdravstvenu skrb pod nazivom "Help Them Help Themselves" ("Pomozimo im da pomognu sami sebi"). U travnju je Destiny ponudio svakom stanovniku Nevisa 100 dolara mjesečno ako projekt bude realiziran, uz udio u budućoj dobiti. Agencija za nekretnine koja vodi kupnju zemljišta za Destiny u vlasništvu je supruge Marka Brantleyja.
Potražnja raste. Ugodna klima i labavi zakoni očiti su mamci, pogotovo dok rat u Iranu tjera bogataše da preispitaju sigurnost Perzijskog zaljeva. Renesansa čarter-gradova započela je nakon financijske krize 2007. - 2009. Njihovo nedavno širenje vjerojatno je povezano s nezadovoljstvom tradicionalnim načinima upravljanja, smatra Paul Romer, bivši glavni ekonomist Svjetske banke i jedan od ranih zagovornika tog pokreta. Stanovnici Hondurasa i Nevisa s nelagodom iščekuju posljedice tog libertarijanskog pokreta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....