Bude se dvije afričke sile

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Nigerija i Južna Afrika dvije su najveće ekonomije u subsaharskoj Africi i zajedno kreiraju gotovo trećinu BDP-a cijele regije. Tragično je što su u proteklom desetljeću obje nazadovale. U prosjeku, stanovnici Južne Afrike i Nigerije danas su siromašniji nego što su bili 2015. godine. Budući da bi svaka od tih zemalja trebala biti gospodarska lokomotiva svog dijela Afrike, njihov loš učinak usporio je napredak čitavog kontinenta.

Ako najveće afričke ekonomije, a to su prije svih Nigerija i Južna Afrika, uspiju ubrzati gospodarski rast, a istodobno snažna globalna potražnja za mineralima ostane na istoj razini kao danas, Afrika bi mogla ući u dulje prosperitetno razdoblje. Visoka potražnja za mineralima potaknula bi veću proizvodnju i izvoz u zemljama bogatim rudama, poput Demokratske Republike Kongo, Gvineje i Zambije, čime bi se dodatno povećao ukupni gospodarski učinak kontinenta. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, već 2026. godine afrički BDP mogao bi rasti bržim tempom od azijskog.

Prerano za slavlje

Ipak, prerano je za slavlje. Bolje raspoloženje još se nije pretočilo u znatno veće stope ekonomskog rasta. Da bi se to dogodilo, Nigerija i Južna Afrika morat će dodatno ubrzati reforme.

Operacija Vulindlela, reformska radna skupina koju je osnovao južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa, a kojeg se često opisuje kao reformista sporog tempa, ima zadatak uklanjati ključne prepreke gospodarskom rastu. Nakon što je postigla značajan uspjeh u elektroenergetici, otvaranjem tog sektora tržištu i privatnim ulaganjima te smanjenjem učestalih nestanaka struje, sada mora ponoviti isti model reformi i u drugim dijelovima gospodarstva. Posebno se to odnosi na teretnu logistiku, poput željeznica i luka koje su prespore i neučinkovite, te na vodoopskrbu, gdje loša infrastruktura i upravljanje ugrožavaju i poslovanje i svakodnevni život građana.

Ovo je država koja više nema mjesta za svoje ljude

Poduzetnici su zadovoljni što više ne trpe česte nestanke struje, ali imaju i druge brige. Prije svega, potrebni su veći napori u borbi protiv organiziranog kriminala. Zakoni koji slabe vlasnička prava ili zahtijevaju ispunjavanje rasnih kvota odvraćaju ulaganja. Neodgovorna vanjska politika, koja pokazuje blagonaklonost prema problematičnim režimima u Iranu i Rusiji, prijeti narušavanju ugleda zemlje.

Nigerija ima još više posla. Mora smanjiti rasipnu državnu potrošnju kako bi više sredstava bilo dostupno za obrazovanje i infrastrukturu. Novi porezni režim, osmišljen radi povećanja prijeko potrebnih prihoda, koče neujednačena provedba i predsjednička upletanja. Nadalje, premalo se razmišljalo o diversifikaciji gospodarstva izvan ugljikovodika, a oligarsi povezani s političarima lako guše tržišno natjecanje.

Ostali problemi

Brži rast olakšao bi rješavanje ostalih problema. Stopa nezaposlenosti u Južnoj Africi, od 32 %, jedna je od najviših u svijetu. Nigerija ima više ljudi koji žive s manje od tri dolara dnevno nego bilo koja druga zemlja, prestigavši na toj neslavnoj ljestvici čak i Indiju.

Povoljna politička klima možda neće potrajati. U Nigeriji će se 2027. godine održati izbori, što bi vladu moglo navesti na kratkoročne ustupke biračima. Koalicijska vlada u Južnoj Africi također će biti na kušnji iste godine, jer će Ramaphosa vjerojatno biti zamijenjen na čelu Afričkog nacionalnog kongresa, moguće osobom kojoj se može manje vjerovati i koja ima manje reformskog žara. Ako se vladajuća koalicija raspadne, korumpirani populisti koji su ranije uništili Južnu Afriku vrlo lako bi se mogli vratiti na vlast.

Afrički uspavani divovi počeli su se uistinu buditi, no Nigerija i Južna Afrika nemaju niti zericu vremena za opuštanje.