GRAND THEFT GLOBAL

Nova era globalnog kriminala: Rizik je minimalan, a policija nemoćna

Trendovi iz Londona proširit će se cijelim svijetom, smatraju stručnjaci, a carine ukradenu robu čine samo konkurentnijom

Grand Theft Global Inc nije tek jedna organizacija, već sofisticirani opskrbni lanac

 John Thys/afp/profimedia/
Trendovi iz Londona proširit će se cijelim svijetom, smatraju stručnjaci, a carine ukradenu robu čine samo konkurentnijom

MSC Ruby spreman je isploviti iz luke Felixstowea. Sedam daljinski upravljanih dizalica upravo slažu kontejnere na brod. Kroz tu luku, na istočnoj obali Engleske, svakodnevno prođe oko 11.000 kontejnera, što je čini glavnim kanalom koji povezuje Veliku Britaniju s arterijama globalne trgovine.

image

Luka Felixstowe je najveća kontejnerska luka u Ujedinjenom Kraljevstvu i jedna od najvećih u Europi

Mark Fairhurst/avalon/profimedia/

Sljedeće odredište Rubyja je Gran Canaria, a potom slijedi duga vožnja duž obale Afrike. Promatrajući prizor, Adam Gibson, jedini policajac u luci, čiji je posao pronalaziti ukradene automobile, zvuči rezignirano: „Nema šanse da uspijem pregledati čak i mali dio njih. Mogli bismo upravo sad stajati ovdje, a u onim naslaganim kontejnerima mogle bi biti tri ili četiri pošiljke ukradenih auta koji su prijavljeni kao plišani medvjedići.“

Javnost toga nije svjesna, ali Britanija je postala vodeći svjetski izvoznik ukradene robe. U posljednjem desetljeću broj ukradenih vozila u zemlji porastao je za 75 posto. Većina završi na kontejnerskim brodovima; glavno odredište je zapadna Afrika. U novije vrijeme London je postao poznat i kao „europska prijestolnica krađa mobitela“. Ako žrtve uspiju pratiti svoje uređaje, oni se najčešće pojave u Kini. Bande napadaju i britanske farmere, a njihovi traktori i GPS oprema obično završe u Rusiji ili istočnoj Europi.

Stoljećima su kriminalci krali vrijednu robu i krijumčarili je preko granica, izvan dosega zakona. Današnja Britanija pokazuje kako se taj model razvio u nove i zabrinjavajuće oblike. Kriptirani kanali komunikacije omogućile su kriminalnim bandama da djeluju i surađuju slobodnije nego ikad prije, te da uspostave globalne opskrbne lance. Kako su zemlje Afrike i Azije postajale bogatije, raste i potražnja za proizvodima uobičajenima na ulicama bogatog svijeta. Ta kombinacija dovela je do ponovnog procvata kriminalne industrije. Mogli bi je nazvati Grand Theft Global Inc.

Britanija je „savršeno mjesto“ za ovaj posao, kaže Elijah Glantz iz RUSI-ja, think-tanka, a tako je zbog zasićenog potrošačkog tržišta i slabih izvoznih kontrola. U Britaniji ima mnogo skupih auta i mobitela koje se može ukrasti, a lako ih je iznijeti iz zemlje. Također, britanska policija riješi samo 5% kaznenih djela (i tek 2% krađa vozila). Na europskom kontinentu kao i u Americi takav kriminal također raste, premda SAD strože nadzire izvoz zbog straha od prijevara i utaje poreza. I Kanadu je pogodio val nestalih vozila. No zasad Britanija nosi sumnjivu titulu svjetskog lidera. „Ujedinjeno Kraljevstvo sebe vidi kao žrtvu kriminala, a ne kao njegova glavna izvoznika“, kaže Glantz.

Krađa automobila pokazuju kako se model promijenio. Kao i druge bogate zemlje, Britanija je 1990-ih doživjela nagli pad krađa vozila zahvaljujući naprednoj tehnologiji zaštite. Godine 2013. imala je samo 2,7 krađa na svakih 1.000 privatnih vozila, pokazuju podaci RUSI-ja. Danas je ta brojka 4,4. Krađe su porasle s 90.000 njih u 2020. na 130.000 prošle godine. To je dovelo do realnog rasta cijene osiguranja automobila od 45% (u EU su rasle samo u skladu s inflacijom).

Krađa vozila za mene je problem broj jedan“, kaže Dan Tomlinson, laburistički zastupnik Chipping Barneta, zelenog predgrađa sjevernog Londona.

Kako bi nadmudrili sofisticirane sigurnosne sustave, lopovi koriste specijaliziranu opremu. Kad jednom uđu u vozilo, maskiraju ga lažnim registracijskim pločicama i koriste ometače kako bi isključili GPS praćenje. Potom ga premještaju, najčešće preko granica regije (suradnja policijskih postaja često je slaba), gdje ga prodaju grupi koja se bavi logistikom. Ponekad se automobil sakrije u pošiljci druge robe, s lažnim papirima. Češće banda angažira treću skupinu da vozilu stvori „novi identitet“ – ne samo da krivotvori papire, nego i oznake poput broja šasije, jedinstvenog koda utisnutog u karoseriju automobila.

Bez ograničenja

Cijeli taj proces, od krađe do smještaja u kontejner, često traje manje od jednog dana. Razlog je taj što Grand Theft Global Inc nije jedna organizacija, već sofisticirani opskrbni lanac. Posao je i vrlo isplativ. Uzmimo za primjer Toyotu Hilux, čija je cijena oko 40.000 funti Skupina koja je ukrade može za noć zaraditi 1.500 funti. Ako druga skupina automobil prebaci do zapadne Afrike, gdje su Hiluxi traženi, ondje ga može prodati za više nego u Britaniji.

Gibson vodi novinara u obilazak velikog inspekcijskog šatora. Zaplijenjeni automobili su redom SUV-ovi. Uglavnom su oštećeni od remenja za pričvršćivanje, ali lopove to ne brine jer se lako popravi kad dođe na odredište. Police su zatrpane motorima, baterijama i raznim dijelovima iz automobila rastavljenih u „chop shopu“, radionicama gdje ih režu bez da pitaju za porijeklo vozila. Neka završe prepiljena na tri dijela. Bande također, koristeći krivotvorene dokumente, sve više ciljaju i tvrtke za iznajmljivanje vozila.

image

Ilustracija, ovaj SUV britanska policija je pronašla u Essexu kao dio velike zaplijene vrijedne 14 milijuna funti

Essex Police/swns/swns/profimedia/Essex Police/

Gibson nakon dojave otvara jedan sumnjiv kontejner. Unutra se nalazi Porsche 911 Carrera S. Iznajmljen u Njemačkoj prije dva tjedna, a već se nekako našao u kutiji u Britaniji, na putu za Afriku.

Između 2021. i 2024. gotovo četiri od deset ukradenih automobila presretnutih u britanskim lukama bilo je na putu za Demokratsku Republiku Kongo, pokazuju podaci Nacionalne obavještajne službe za kriminal povezan s vozilima (NaVCIS).

Čini se kako ta afrička država služi kao ulazna točka za šire afričko tržište. Svaki peti automobil bio je na putu prema Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Odatle pak bande dolaze do kupaca diljem Zaljeva. Većina krađa u Kanadi slijedi te iste dvije rute. Kupci uglavnom traže SUV-ove, jer mogu podnijeti loše ceste. Sve češće, međutim, elita želi sportske automobile, koji često upadaju u oči, primjerice, na ulicama Kinshase .Ponekad, kaže Gibson, čini se da lopovi rade prema „narudžbi“.

Grand Theft Global Inc slično funkcionira i kad je riječ o telefonima. Prošle godine u Londonu je ukradeno oko 70.000 mobitela, što je porast od više od trećine u odnosu na godinu ranije. Čak 40% ukradenih mobitela u Europi otuđeno je u Britaniji. Kao i s automobilima, sitni lopovi ih prodaju prekupcima (lopov za otključan telefon može dobiti 100–200 funti, a za zaključan 30–60 funti). Ponovno je porasla i ponuda usluge trećih strana, poput trgovina specijaliziranih za probijanje sigurnosnih zaštita. Velike pošiljke mobitela zamataju se u aluminijsku foliju kako bi se onemogućilo praćenje.

Zapanjujuće je da su istrage pokazale kako većina mobitela na kraju završi na istom mjestu: na tržnici Huaqiangbei u Shenzhenu. Potražnja za rabljenim mobitelima u Kini je golema.

Oni telefoni koji se ne mogu otključati rastavljaju se i ponovno sastavljaju. A nema boljeg mjesta za to nego Huaqiangbei, najveća elektronička tržnica na svijetu. Budući da je Shenzhen mjesto gdje su mnogi od tih telefona i proizvedeni, ondje postoji obilje vještih radnika. Prema istraživanju Zituoa Wanga sa Sveučilišta Južne Kalifornije, primarni izvor ukradenih mobitela pronađenih u Kini upravo je Britanija. U međuvremenu, i britanske farme postale su meta otkako je ruska invazija na Ukrajinu dovela do sankcija. U 2023. vrijednost odštetnih zahtjeva za ukradene GPS uređaje porasla je za 137 %.

Danas London, sutra svijet

Moguće je da Grand Theft Global Inc cvjeta u Britaniji zato što je zemlja sa specifičnim ranjivostima. A možda su tamošnji kriminalci jednostavno brže uočili te prilike. London je, uostalom, često grad u kojem se nove kriminalne metode pojave prve. Malo je razloga zato za vjerovati da se i ova posljednja neće proširiti drugdje.

Četiri su razloga zašto je tako.

Prvi je način na koji funkcionira kontejnerski prijevoz. Granične službe diljem svijeta usredotočene su gotovo isključivo na uvoz, tragaju za ljudima i drogom. U mnogim se zemljama izvoz jedva provjerava. Kontejner može rezervirati bilo tko. Uz to, sustav funkcionira tako da veliki špediteri unaprijed kupe veći broj kontejnera, a zatim ih dijele i preprodaju manjim špediterima ili trgovcima. Budući da roba prolazi kroz više razina posrednika, teško je uopće pratiti tko ju je poslao i što se u kontejneru doista nalazi, pa je revizija izrazito otežana. Samo će se mali dio kontejnera ikad otvoriti, a kamoli proći rendgensku provjeru; i to uglavnom samo kada vlasti dobiju dojavu. Za svaki kontejner koji Gibson zadrži i pregleda, policija luci mora platiti naknadu od 200 funti.

Drugi razlog je mogućnost tajne komunikacije, prodaje robe i prijenosa novca putem interneta. Sve to je nagnulo vagu u korist kriminalnih skupina. Donedavno je čak i visoko profesionalnim bandama komunikacija bila teška (spisi obiluju pričama o narkobosovima koji su se mučili dogovarati preko nespretnih satelitskih telefona). Danas netko tko želi Porsche u Kinshasi može se besprijekorno povezati, preko nekoliko posrednika, s nekim tko je spreman ukrasti ga u britanskom Kentu.

„Te grupe jednostavno posluju na vrlo moderan način“, kaže Ruggero Scaturro iz Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, think-tanka. U Britaniji se Grand Theft Global Inc smatra tako niskorizičnim da se mnoge narko-bande prebacuju upravo na njega.

Treći čimbenik je ponuda i potražnja. Kako su automobili i telefoni postajali sofisticiraniji, postajali su i skuplji u odnosu na prihode. To samo po sebi čini njihovu krađu privlačnijom. Ali potaknulo je i posebnu vrstu potražnje: većina pripadnika srednje klase u Kini ne može si priuštiti novi iPhone. Mnogi Afrikanci žele bolja vozila, ali tržištem i dalje dominiraju rabljeni automobili, legalnih salona ima malo, a premium vozila još nisu dosegnula ekonomiju razmjera koja bi im spustila cijenu. Ako tržište ukradene robe postaje učinkovitije, cijene će padati. Kad se neki model jednom proda, pojavit će se i potražnja za njegovim dijelovima.

Četvrti razlog je činjenica da policija uvelike zaostaje. Britanski NaVCIS je imao ponešto uspjeha, presrevši 550 ukradenih automobila u protekloj godini. No to je tek mali dio onoga što prođe neotkriveno. Gibson je jedan od samo trojice policajaca u lukama na jugu zemlje. Britanska policija još nije uhvatila nijednog „krupnog igrača“ u tom poslu. Europske snage čak ni nemaju specijalizirane istražne timove. U bogatim se zemljama policijski resursi uglavnom usmjeravaju prema „težim kaznenim djelima“.

Na neki način, uspjeh Grand Theft Global Inca priča je o globalizaciji. Ona koristi infrastrukturu svjetske trgovine, osmišljenu za slobodan tok robe. Identificirati ukradenu robu među tolikim kontejnerima je „kao da tražite iglu u plastu sijena“, kaže Tim Morris iz Udruge britanskih luka. Globalizacija je stvorila opskrbni lanac koji omogućuje da svaki iPhone, sastavljen od gotovo 3.000 komponenti, stigne do potrošača. Iste sile, samo u drugom pravcu, omogućuju da vam i taj telefon netko istrgne iz ruke, ponovno izveze iz zemlje i rastavi.

No stvar je u tome da Grand Theft Global Inc može cvjetati i u svijetu koji je sve fragmentiraniji. Carine ukradenu robu čine samo konkurentnijom. Sankcije, poput onih uvedenih Rusiji, povećavaju potražnju za kriminalnim aktivnostima. Kada zemlje slabije surađuju, lakše je robu poslati na mjesta odakle će je biti gotovo nemoguće vratiti.

I dok Grand Theft Global Inc doista šteti potrošačima bogatog svijeta, zemlje koje imaju korist od te trgovine imaju malo razloga da je obuzdaju. Za razliku od Europe, vlastima u Kini nije teško prodati ukradene telefone. Kina nije dio Central Equipment Identity Registera, globalne baze podataka koju mreže koriste za blokiranje ukradenih uređaja.

„Kinu ovaj problem uopće ne zanima“, kaže Wang. Čak i kad bi afričke zemlje htjele suzbiti takvu trgovinu, kaže Glantz, to bi bilo teško izvedivo. „Kapacitet za provođenje zakona u Kamerunu ili Kongu praktički je nikakav.“

Teoretski, slanje robe preko pola svijeta znači dodatni trošak. No način na koji brodarski sektor funkcionira jest da se kontejner plaća tek kad stigne na odredište. Ako ga policija presretne, trošak snosi špediter. Dodatna udaljenost također smanjuje volju osiguravatelja da se upuste u povrat. Jedna službenica kaže da su joj francuski policajci pokazali snimke hrpe ukradenih automobila otkrivenih u Senegalu koje je nemoguće vratiti.

Jednom kad MSC Ruby napusti luku, roba koju prevozi praktički je zauvijek izgubljena.

image
Mark Fairhurst/avalon/profimedia

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2025 09:55