Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Prije deset godina Rue de Rivoli, avenija koja presijeca središte povijesnog Pariza, bila je zakrčena automobilima i parkiranim dostavnim kombijima. Danas su dvije trećine avenije pretvorene u zaštićene biciklističke staze. Nekad je tu bila prljava prometna arterija, a sada radnim jutrom njome tiho prolaze biciklisti – građani koji idu na posao, dostavljači i turisti. S više od 1 500 kilometara biciklističkih staza Pariz danas ima veću mrežu nego Amsterdam, europska prijestolnica bicikliranja. Zrak u gradu je čišći, a razina buke niža. Ipak, mnogi nisu zadovoljni. Parižani se pripremaju izaći na birališta 15. i 22. ožujka kako bi izabrali novog gradonačelnika.
Promet automobilima i biciklima nova je fronta sukoba u gradskoj politici. Ako je Pariz na putu da postane grad bez automobila, to je ponajviše zasluga upornosti Anne Hidalgo, odlazeće socijalističke gradonačelnice, te Zelenih s kojima vlada otkako je prvi put izabrana 2014. godine. Biciklistička mreža koju je naslijedila već je tada imala oko 700 kilometara. Hidalgo ju je više nego udvostručila: zatvarala je ulice za promet, smanjivala parkiranje na ulicama i vraćala ceste – uključujući nekadašnju brzu cestu uz Seinu – pješacima i biciklistima. Danas se u Parizu više svakodnevnih putovanja obavlja biciklom nego automobilom.
No vozači nikada nisu prestali negodovati. Samo trećina Parižana posjeduje automobil, ali u bogatijim zapadnim četvrtima taj udio doseže polovicu. Njihovo nezadovoljstvo dijelom objašnjava zašto većina Parižana nije zadovoljna Hidalgom. Među kritičarima je i Sarah Knafo, kandidatkinja populističke desnice (iako ne iz redova stranke Marine Le Pen, koja ima vlastitog kandidata). U anketama za prvi krug izbora izbila je na treće mjesto, prestigavši Pierrea-Yvesa Bournazela, kandidata kojeg podržava centristička stranka predsjednika Emmanuela Macrona. Knafin slogan glasi „Sretan grad“, a njezina zaštitna boja je narcis-žuta. Sretan Pariz, sugerira ona, znači dopustiti povratak automobila na ceste s kojih su sada protjerani.
Za Rachidu Dati, kandidatkinju desnog centra i gradonačelnicu jednog otmjenog kvarta na lijevoj obali Seine, kampanja protiv automobila simbol je pogrešno postavljenih prioriteta. U načelu prihvaća biciklističku kulturu, iako žali zbog „kaosa“ koji je, po njezinu mišljenju, donijela najezda biciklista. No besprijekorno dotjerana Dati, koja je donedavno bila Macronova ministrica kulture, želi se usredotočiti na druge stvari; primjerice, na čišćenje grada i borbu protiv štakora. Snimka na kojoj zajedno s komunalnim radnicima prazni kante za smeće postala je viralna. Ako pobijedi, Dati bi okončala 25 godina socijalističke vlasti u Parizu. Kao jedno od jedanaestero djece imigrantskih roditelja iz sjeverne Afrike, postala bi i prva gradonačelnica Pariza iz etničke manjine.
Francuzi svima idu na živce. Ali su u pravu
Njezin glavni suparnik je Emmanuel Grégoire, socijalistički kandidat i trenutačno vodeći u anketama za prvi krug. Dostava na kućnu adresu, kaže, potkopava ideju „15-minutnog grada“ – koncept prema kojemu bi se trgovine, restorani, škole i druge svakodnevne potrebe trebale moći dosegnuti pješice ili biciklom u kratkom vremenu. Kao bivši zamjenik Anne Hidalgo, Grégoire dobro poznaje gradske projekte i stoji iza mnogih mjera kojima se ograničava korištenje automobila. Obećava dovršiti započeto i stvoriti „100 posto biciklistički“ grad, ali uz manje centraliziran i autoritaran način upravljanja gradom.
Kandidate dijele i druga pitanja. Jedno od njih je stambena kriza. Grégoire želi ograničiti turistički najam i povećati udio javnih stanova; Dati bi to prepustila privatnom sektoru i istodobno smanjila gradski dug. Druga tema je kriminal. Svi se slažu da je potrebno više lokalne policije, ali Dati želi da policajci budu i naoružani. Takvi problemi zaslužuju ozbiljne odgovore.
No da je nezadovoljstvo politikama koje su grad učinile vidljivo manje zakrčenim i bučnim (barem u centru Pariza) pomalo je iznenađujuće. Jedan od razloga, kaže Jean-Louis Missika, bivši šef urbanističkog planiranja u vrijeme gradonačelnice Hidalgo, jest kaos koji nastaje tijekom izgradnje zaštićenih biciklističkih staza. Gužve i prometni zastoji često se prvo pogoršaju prije nego što se ljudi osjete dovoljno sigurnima da prijeđu na bicikl. Drugi razlog, tvrde kritičari, jest to što Hidalgo uz velike projekte urbanog preuređenja nije posvetila dovoljno pažnje svakodnevnim problemima poput čistoće grada, sigurnosti i popravljanja rupa na cestama. Pariz se u inozemstvu često hvali kao grad koji prednjači u promicanju biciklizma. O tome će sada mišljenje dati sami Parižani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....