Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Je li najbolje mjesto za izgradnju podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju zapravo u svemiru, a ne na Zemlji?
Elon Musk smatra da će izgradnja takvog centra u svemiru biti izvediva „u roku od dvije godine, možda najkasnije tri“. Sam Altman iz OpenAI-ja kaže da je to „smiješno… daleko smo od toga“. Google planira testirati taj koncept već sljedeće godine. Eric Schmidt, bivši šef Googlea, kupio je čak i tvrtku za lansiranje raketa kako bi istražio takvu opciju.
Izgradnja podatkovnih centara na Zemlji postaje sve teža. Prema istraživačkoj organizaciji Sightline Climate, 30–50% globalnih kapaciteta podatkovnih centara koji bi trebali biti pušteni u rad ove godine kasnit će s početkom rada, što znači da je kašnjenje za 26% veće nego u 2025. godini. Razloga za to ima više: dobivanje građevinskih dozvola i priključaka na elektroenergetsku mrežu traje dugo; otpor javnosti je velik (u nekim američkim saveznim državama čak su predloženi moratoriji na nove projekte), a potražnja za električnom energijom naglo raste.
Solarna energija
Zbog tih problema sve se češće spominje ideja postavljanja velikog broja satelita u orbitu koji bi služili kao podatkovni centri za umjetnu inteligenciju, gdje je solarna energija stalno dostupna. S tom idejom na umu Musk je nedavno spojio svoju raketnu tvrtku SpaceX s AI startupom xAI te je podnio zahtjev za dozvolu za izgradnju orbitalnog podatkovnog centra koji bi se sastojao od čak milijun satelita. No ima li to smisla?
Najveća prepreka očito je trošak lansiranja. SpaceX trenutačno može poslati teret u orbitu za oko 1.500 dolara po kilogramu pomoću rakete Falcon Heavy, odnosno oko 3.400 dolara po kilogramu pomoću Falcona 9. (Stvarni trošak za SpaceX iznosi oko 25% tih iznosa.) No postoje još dvije ključne brojke: specifična snaga (koliko vata računalne snage može pružiti jedan kilogram satelita) i cijena satelita po vatu procesorske snage. Te vrijednosti uvelike ovise o težini i učinkovitosti solarnih panela te radijatora koji odvode toplinu. Još jedna nepoznanica je utjecaj zračenja na pouzdanost AI čipova koji rade u svemiru. Procjene svih tih parametara potrebne su kako bi se utvrdilo jesu li orbitalni podatkovni centri uopće izvedivi.
Ovo je država koja više nema mjesta za svoje ljude
Andrew McCalip, inženjer koji radi u svemirskom startupu Varda, izradio je internetski kalkulator koji omogućuje usporedbu troškova orbitalnog podatkovnog centra s onim na Zemlji. Procjena pokazuje da bi izgradnja podatkovnog centra snage 1 gigavata na Zemlji i njegovo petogodišnje korištenje koštalo oko 15,9 milijardi dolara. Orbitalni ekvivalent, uz pretpostavku troška lansiranja od 500 dolara po kilogramu, specifične snage od 37 W/kg, cijene satelita od 22 dolara po vatu i posebnih orbita koje omogućuju da sateliti budu na sunčevoj svjetlosti 98% vremena, koštao bi čak 51,1 milijardu dolara. (U te iznose nisu uključeni troškovi AI čipova, odnosno GPU-ova, koji bi iznosili između 15 i 30 milijardi dolara, jer su isti čipovi potrebni u oba slučaja.)
Dakle, Zemlja je svakako bolja opcija od svemira? Ne baš.
Starcloud, tvrtka osnovana 2024. godine s ciljem razvoja orbitalnih podatkovnih centara, već uistinu intenzivno analizira mogućnosti umjetne inteligencije u svemiru. U studenome je tvrtka u orbitu poslala Starcloud-1, satelit veličine manjeg hladnjaka koji sadrži standardni Nvidia H100 GPU, što je isti tip procesora kakav se koristi u podatkovnim centrima za umjetnu inteligenciju na Zemlji.
Starcloud je tim satelitom trenirao mali AI jezični model NanoGPT na djelima Williama Shakespearea te odgovarao na upite koristeći Gemma, veliki jezični open-source model koji je razvio Google. Time su prikupljeni vrijedni podaci o pouzdanosti AI čipova u uvjetima orbitalnog okruženja. Tvrtka, kako navode, ima i prilično precizne procjene drugih ključnih tehničkih parametara.
Trenutačno stanje
Prvo pitanje je specifična snaga, odnosno koliko se računalne snage može dobiti po kilogramu satelita. McCalip procjenjuje taj omjer na 37 W/kg, na temelju tisuća satelita u konstelaciji Starlink tvrtke SpaceX, koji se smatraju tehnološkim vrhuncem i omogućuju brzi internet korisnicima diljem svijeta.
No Starlink sateliti moraju obavljati stvari koje AI sateliti ne bi morali. Primjerice, imaju skupe fazne antene za komunikaciju sa Zemljom i moraju stalno održavati preciznu orijentaciju u prostoru. AI sateliti, s druge strane, ne bi morali komunicirati sa Zemljom, već samo međusobno i to putem laserskih veza. Zbog toga bi mogli veći dio svoje mase posvetiti računalnoj snazi.
Budući da ne bi zahtijevali tako precizno usmjeravanje, mogli bi koristiti i donekle fleksibilne solarne panele, što bi dodatno smanjilo masu i povećalo specifičnu snagu. Musk je izjavio da smatra kako je za AI satelite izvediva specifična snaga od 100 W/kg, a neki stručnjaci vjeruju da bi uz učinkovitije solarne ćelije u budućnosti moglo biti moguće i 150 W/kg.
Philip Johnston, direktor Starclouda, kaže da njegova tvrtka za svoje buduće satelite cilja specifičnu snagu od 70 W/kg, temeljenu na, kako ističe, prilično konzervativnim pretpostavkama.
Sljedeći važan faktor je cijena satelita. Johnston navodi da Starcloud očekuje kako će njihov dizajn koštati manje od 5 dolara po vatu, ne računajući cijenu GPU-ova. Za usporedbu, McCalip procjenjuje da sadašnji Starlink sateliti koštaju oko 22 dolara po vatu, što je manje u odnosu na oko 32 dolara po vatu koliko je stajala prva generacija.
Jeftiniji za izradu
AI satelit bi, prema tim procjenama, mogao biti jeftiniji za izradu jer ne bi trebao skupe komunikacijske komponente. Kada se u McCalipovu kalkulatoru postave vrijednosti od 70 W/kg specifične snage i 5 dolara po vatu za cijenu satelita, rezultati izgledaju znatno drukčije: orbitalni podatkovni centar snage 1 gigavat tada bi koštao oko 16,7 milijardi dolara, odnosno samo oko 5% više od ekvivalentnog podatkovnog centra na Zemlji.
Da bi takav scenarij postao stvarnost, potrebno je nekoliko optimističnih pretpostavki. Prva je cijena lansiranja od 500 dolara po kilogramu, što je otprilike trećina današnje cijene. No ako nova raketa Starship tvrtke SpaceX bude funkcionalna, troškovi lansiranja mogli bi brzo pasti. Budući da je Starship zamišljen kao potpuno višekratno upotrebljiva raketa, cijena slanja jednog kilograma u orbitu mogla bi pasti na 100 do 200 dolara, kaže Johnston. Stvarni trošak za SpaceX bio bi još manji, možda čak oko 20 dolara po kilogramu.
Nova revolucija u Kini toliko je velika da ju je teško i shvatiti
Ako se u McCalipovu kalkulatoru kao cijena lansiranja postavi 200 dolara po kilogramu, ukupni trošak orbitalnog podatkovnog centra snage 1 gigavat pada na 12,1 milijardu dolara, što je manje od ekvivalentnog centra na Zemlji. Drugim riječima, ideja možda i nije toliko neostvariva koliko na prvi pogled izgleda.
Druga nepoznanica je hlađenje. Prvi Starcloudov satelit nije mogao stalno pokretati svoj GPU jer se, kako se i očekivalo, previše zagrijavao. Tvrtka ove godine planira lansirati drugi testni satelit, Starcloud-2, kako bi testirala dizajn radijatora koji se može rasklopiti u svemiru i služiti za hlađenje.
Johnston tvrdi da će to biti najveći komercijalni rasklopivi radijator u svemiru, veličinom manji jedino od radijatora na Međunarodnoj svemirskoj postaji, ali s deset puta većom sposobnošću raspršivanja topline po kilogramu mase. Procjene troškova koje koristi Starcloud pretpostavljaju da će taj sustav hlađenja funkcionirati prema planu.
Neke druge pretpostavke možda su čak i previše pesimistične. McCalipov kalkulator, primjerice, pretpostavlja da bi se čak 9% GPU-ova poslanih u orbitu pokvarilo svake godine. No jedno od iskustava s misije Starcloud-1, kaže Johnston, jest da GPU-ovi u svemiru rade bolje nego što se očekivalo. Točne brojke ne želi otkriti. Ako bi se, primjerice, svake godine kvarilo samo 5% GPU-ova, bilo bi potrebno manje satelita, a trošak orbitalnog podatkovnog centra pao bi na oko 11,1 milijardu dolara.
Naravno, i troškovi zemaljskih podatkovnih centara mogu se smanjivati, a takva bi smanjenja mogla biti lakše ostvariva nego gradnja centara u svemiru. McCalipov kalkulator pretpostavlja da zemaljski podatkovni centri koriste generatore na prirodni plin za proizvodnju električne energije, no solarna energija bila bi jeftinija, što bi ukupni trošak moglo smanjiti za 1 do 2 milijarde dolara. Gradnja bi također mogla biti znatno jeftinija izvan Sjedinjenih Država, osobito u zemljama s nižim troškovima rada i puno sunčeve energije, poput Indije.
Za sada je ključno pitanje može li Starship postati pouzdana i višekratno upotrebljiva raketa.
Dok se SpaceX priprema za izlazak na burzu, koji bi se mogao dogoditi tijekom sljedeće godine, Elon Musk sve više govori o potencijalima orbitalnih podatkovnih centara. Istovremeno, Starcloud razvija tehnologiju i očekuje da će se tržište u sljedećih nekoliko godina promijeniti, a sve pod pretpostavkom da će Starship omogućiti jeftinija lansiranja u orbitu. Sljedeći testni let Starshipa, dvanaesti po redu, očekuje se u ožujku. Industrija umjetne inteligencije pratit će testiranje s punom pozornošću.
