Davorko Vidović, bivši ministar i gradonačelnik Siska, a sada politički tajnik SDP-a, bit će nositelj liste Restart koalicije u VI. izbornoj jedinici. Potpuno je siguran ne samo u pobjedu SDP-a na ovim izborima nego i u to da će doći do temeljite promjene vlasti i da će Davor Bernardić sastavljati novu hrvatsku Vladu.
Vjerujete li vi u SDP-u da na ovim izborima doista možete osvojiti vlast?
- Bit ćemo sasvim sigurno prva lista. HDZ je u silaznom trendu i u ovom trenutku, naša istraživanja pokazuju, prednost Restart koalicije, bez IDS-a je između 7 i 10 mandata. Mislim da će to biti dovoljno da, uz još poneki postizborni mandat, dosegnemo potrebnu većinu za sastavljanje Vlade
Pa Andrej Plenković će, ako bude trebalo, koalirati i sa Zlatkom Hasanbegovićem...
- Ali Hasanbegović vjerojatno neće s njim. No, HDZ će odmah krenuti u razbijanje Škorine liste i pridobivanje pojedinih zastupnika. Vjerujem da ih ne može prikupiti dovoljno. Procjenjujem da će se Škorin pokret raspasti čim prođu izbori. To je vrlo heterogena struktura ljudi koji baš ne vole dijeliti pozicije. Restart koalicija će puno lakše sastaviti vladu nego što to sada izgleda. Neće to biti neka spektakularna većina ali bit će dovoljna.
Još je puno do izbora. Past će u zaborav i vjetroelektrane i Josipa Rimac. A novac ili barem obećanja dolazit će iz EU. Mogu li Plenkovićevi prijatelji iz Bruxellesa pomoći HDZ-u?
- Nisam primijetio da Plenković ima previše prijatelja. On voli prikazati kao svoje prijatelje ljude iz kruga europskih pučana. To je politički kurtoazna potpora kakvu imamo i mi od europskih socijalista. A financijska će potpora doći ili ne doći neovisno o Plenkoviću. Građani Hrvatske nisu poput Plenkovića impresionirani europskim političarima.
Vi se na svojevrstan način vraćate u visoku politiku u kojoj ste bili desetljećima. A riječ je o godinama u kojima je vaš Sisak postao i grad slučaj i upropašteni grad. Osjećate li i vi i SDP krivicu zbog sudbine Siska?
- Nitko tko se bavio politikom nije i ne može biti sasvim amnestiran od odgovornosti, ali je ona izrazito na strani onih koji su obnašali vlast. Ja osobno za samo četiri godine ministarskog i šest mjeseci gradonačelničkog mandata, što je manje od jedne sedmine u ovih trideset godina. Od osamdesete godine, kad sam se zaposlio, hrvatski BDP je rastao nula posto. Četrdeset godina, a rast nula. A kad je tako, ne možeš ne zaključiti da smo mi kao generacija podbacili, bez obzira na rat i brojne krize od socijalizma do danas. Kad se osvrnem unatrag, ono što sam činio za Sisak i nije tako malo. Ono malo dizalica što je bilo po Sisku na neki je način povezano sa mnom. Primjerice, 2000. pojavila se mogućnost da Hrvatska dijelom naplati svoj dio klirinškog duga od Rusije. Osobno sam puno radio na tome da se dio toga novca usmjeri prema Sisku. S današnjim ruskim ministrom obrane Šojguom, tada ministrom za izvanredna stanja, dogovorio sam da 186 milijuna dolara ide u izgradnju trećeg bloka sisačke TE, u kojemu se proizvodi više struje nego u našoj polovini NE Krško. Osigurao sam više od 100 milijuna kuna za obnovu i opremanje zgrade sisačke kirurgije, izgradnju novog Centra za socijalnu skrb, Centra za rehabilitaciju Komarevo, zgrade Arhiva. Kao gradonačelnik sam u šest mjeseci uspio osnovati prvo hrvatsko riječno brodogradilište, dovršiti sisačku šetnicu, osigurao zgradu za Hrvatski centar za razminiranje kao jedine državne institucije koja nema sjedište u Zagrebu. Sjedište je u Sisku. Osnovao sam razvojnu agenciju i poduzeće za upravljanje poslovnim zonama i projektima.
Tko onda snosi najveću krivicu za sudbinu Rafinerije, pa i Željezare u Sisku? Nije za sve kriv MOL.
- Našu je industriju planski i sustavno još od početka 90-ih uništavao, i to prilično uspješno, HDZ u kontinuitetu svih svojih vlada. Riječ je o konceptu. Bivši premijer Valentić kao jedan od najvećih uspjeha svoje Vlade istaknuo je zatvaranje vrlo moderne koksare u Bakru, što je koštalo 120 milijuna maraka. Razlozi su tobože bili ekološki, iako je koksara bila četvrti regionalni zagađivač po redu. Ista takva koksara i danas radi u Njemačkoj. Kad je zatvorena bakarska koksara koja je bila u sklopu Željezare Sisak, odmah je otvorena tršćanska sa znatno starijom tehnologijom. To je bio koncept deindustrijalizacije. Umjesto poticanja proizvodnje i izvoza, stimulirao se uvoz i stvoreno je okružje u kojem se ništa nije isplatilo proizvoditi jer je sve bilo jeftinije uvoziti. Uvozni lobiji su na tome dobro zarađivali. Istovremeno se pogodovalo razvoju rentijerske ekonomije. Uništena je sva velika industrija koja je bila generator gospodarskog rasta. Samo je ponešto preživjelo, kao npr. “Ericsson Nikola Tesla”. Ali to je izuzetak. Sisačka rafinerija najeklatantniji je primjer pogubnosti te politike s katastrofalnim posljedicama. Ina je bila najveća kompanija tadašnje Jugoslavije i ovog dijela Europe, a HDZ ju je ovih dana pretvorio u poduzeće za jeftini izvoz hrvatske nafte i skupi uvoz mađarskih naftnih derivata. To govori o elementarnoj neodgovornosti i nebrizi za budućnost zemlje. Time se ne samo gospodarski devastira Hrvatska nego se i ponižava sva ona naša inženjerska pamet koja je znala i izgraditi i proizvoditi visokotehnološki zahtjevne projekte. Zatvaranje Sisačke rafinerije nije pitanje samo Siska, jer je jasno da neće biti ništa ni od 17 godina odgođene modernizacije Riječke rafinerije. MOL se rukovodi svojim poslovnim interesima, a to nije rafinerijska proizvodnja u Hrvatskoj. SDP-ova je Vlada 2002. odlučila modernizirati obje rafinerije strateškim partnerstvom s MOL-om, ograničavajući njihovo vlasništvo na 25 posto plus jednu dionicu, i niti jednu više. Sastavni dio ugovora o partnerstvu bio je plan modernizacije rafinerijske proizvodnje u Sisku do 2005., a u Rijeci do 2006. To je bio ključni dio ugovora. Onda je došao Sanader, koji im je najprije odgađao rokove za izvršenje tih obaveza, a potom i prodao upravljačka prava, te omogućio stjecanje vlasništva od čak 49 posto otkupom braniteljskih dionica. MOL nije kupovao kompaniju i rafinerije nego tržište. A postojali su svi uvjeti za uspješan razvoj Ine da nije došlo do tog zločinačkog, koruptivnog načina vođenja ove zemlje na ovako silno grub i brutalan način.
Dakle, sva krivica pada na HDZ-ove vlade?
- Apsolutno. To građani ove zemlje moraju znati. Od Sanadera do Plenkovića postoji kontinuitet uništavanja te ključne industrije, ali i naše energetske samodovoljnosti, koja mora biti prvorazredni politički cilj jedne zemlje. Eutanazija Ine kojoj nazočimo petnaest godina odricanje je od energetske suverenosti Hrvatske.
Što u tom kontekstu predstavlja odluka o slanju hrvatske nafte na preradu u Mađarsku, a ne u Rijeku? Hoće li to štetiti HDZ-u na izborima u Sisku?
- Riječ je o podmuklom, od javnosti skrivenom, vrlo mračnom poslu koji se već dvije godine pripremao, uz puni blagoslov Plenkovićeve Vlade, u koji je umiješana i druga nacionalna kompanija JANAF, da se uz njezinu pomoć iz Sisačke rafinerije, koja je apsolutno i tehnološki i ljudski kapacitirana za preradu nafte, nafta s hrvatskih polja pogura prema Mađarskoj. Da je na djelu vrhunski hohštapleraj, dokaz je i neki dan održana sjednica tzv. Savjeta za Inu, režirana predstava u kojoj su članovi Vlade, navodno, gledali preko Skypea nekoga iz Lazard banke, kojima je plaćeno 70-ak milijuna naših kuna da procijene vrijednost Ine. Zaključeno je da ćemo istovjetnu predstavu pogledati još jednom do kraja mjeseca, tj. do izbora. Plenkovićeva press konferencija na Badnjak 2016., ovaj igrokaz 2020. nakon otkrića sramotne rasprodaje naše nafte, sva ta muljaža, upućuje na zlokobne radnje i mogući kriminal i pogodovanje interesima jednog partnera, a protiv interesa drugog, tj. hrvatske države. Ne volim grube i teške riječi, ali to je dio kontinuiteta veleizdajničke politike od Sanadera do Plenkovića.
Kao ministar proveli ste mirovinsku reformu, a umirovljenici su i danas nezadovoljni.
- Mirovinski sustav ne trpi tipove intervencija koje su radile HDZ-ove vlade. Kad bilo što promijenite, posljedice se osjećaju za 50 godina. Devedesetih je godina mirovinski sustav HDZ-ovim vladama služio kao tor za stotine tisuća onih koje su otpuštali s posla. Od 570.000 umirovljenika 1990. došli smo 2000., na početku mog mandata, na 1,022.000. Oni su gotovo pola milijuna ljudi u radno aktivnoj dobi poslali u mirovinu. Cijelo to vrijeme broj zaposlenih je padao i sada imamo jednog zaposlenog na jednog umirovljenika. Račanova je Vlada 2000. pokrenula, to priznaju svi, jedinu pravu i ozbiljnu reformu u ovih 30 godina. Odlučili smo se za privatizaciju dijela mirovinskog sustava jer je to bilo nužno. Meni kao socijaldemokratu nije bilo lako donijeti takvu odluku. Račan je to potpuno prepustio meni i Željki Antunović. Za godinu dana uveli smo drugi i treći mirovinski stup. I već sada, nakon samo 17 godina, imamo umirovljenike kojima se isplati ići u mirovinu iz dva stupa. Riječ je o onima koji su bili uključeni od početka i koji su imali veće plaće. Uplaćeno je oko 70 milijardi kuna, a fondovi su upravljanjem tim novcem zaradili još 35 milijardi.
Hoće li budući umirovljenici biti još nezadovoljniji?
- Svakako treba sačuvati višestupanjski sustav. Stalno dolaze ideje da se tih sto milijardi uzme i da to država rasprčka. Neke zemlje su to napravile, pa su zažalile. Nije problem financijska neodrživost mirovinskog sustava. Naš je problem njegova socijalna neodrživost, jer više od polovine umirovljenika prima mirovinu ispod crte siromaštva. Netočno je da su mirovine ekstremno visok trošak za hrvatsku državu. Hrvatska izdvaja oko 10 posto BDP-a za mirovine, europski prosjek je oko 11 posto, a Francuska, Portugal, Španjolska i Italija imaju od 13 do 17 posto. Dakle, mi imamo prostora da povećamo mirovine. To je u programu SDP-a jedan od prioriteta. Ne može se te ljude permanentno držati u bijedi. To nije pitanje može li se ili ne može, nego pitanje političke volje. U mojem mandatu mirovine su jednokratno, preko noći, za 780.000 ljudi porasle 20 posto, a u cijelom mandatu za 33 posto. Znači, ako se moglo onda, zašto se ne bi moglo sada. Ako ova naša Vlada, koja će doći nakon izbora, to ne napravi s obrazloženjem da nema novca, bit će to laž. Svaka milijarda koja se da umirovljenicima vraća se kroz potrošnju. Danas su mirovine na povijesno najnižoj razini u odnosu na plaće, na 37 posto. To moramo povećati. Mi predlažemo da se osigura mirovina od 70 posto plaće za one koji su radili 41 godinu. Želimo napraviti potpunu reformu obiteljskih mirovina. Kad jedan bračni drug umre, drugome ako nije radio pripada 70 posto mirovine preminulog. Zamislite koliko je to kad neko ima 2300 kuna mirovine. Mi predlažemo da se zadrži 100 posto. Kad oboje imaju mirovinu, nakon smrti supružnika predlažemo da dio mirovine umrloga, 30 do 50 posto, ide živom bračnom drugu uz njegovu mirovinu. Osim toga, predlažemo treće usklađivanje mirovina ako raste BDP.
Ako Restart koalicija osvoji vlast, koji će biti vaši prvi potezi?
- Ključni je prioritet gospodarski oporavak i sanacija negativnih učinaka COVID-19. Procjene pada BDP-a su od 9 do 25 posto. To se ne može brzo nadoknaditi. Moramo osigurati rast puno veći od 2,5 posto, koliko je imala Plenkovićeva Vlada. Osigurat ćemo paket interventnih mjera za građane, od nezaposlenih do umirovljenika i ljudi koji se nalaze u stanju socijalne potrebe. Osigurat ćemo da HBOR i HAMAG malim i srednjim poduzećima, OPG-ovima i obrtima osiguravaju direktne kredite, da se uvede moratorij na otplatu kredita i leasinga 12 mjeseci i produlje mjere za očuvanje radnih mjesta. Naravno, tu je i donošenje Zakona o obnovi Zagreba nakon potresa. Paralelno ćemo u tri naredna mjeseca pripremiti sve ključne reformske pakete. Naš je apsolutni prioritet i borba protiv korupcije i donošenje zakona za njeno suzbijanja.
To je i HDZ-u prioritet, ali kad to govorite prije izbora i vi i oni, izgleda kao floskula.
- Mi smo predvidjeli konkretne mjere, najprije zakon o porijeklu imovine. Preko traga novca vrlo se lako može ustanoviti tko je nešto jamio, a tko pošteno zaradio. Poreznom Uskoku treba vratiti potpunu samostalnost. Zatim, reforma pravosuđa koji je rak-rana Hrvatske od devedesetih. Potom digitalizacija uprave koja donosi potpunu transparentnost. U zdravstvu ponovno imamo 9,5 milijardi kuna duga. Taj novac treba negdje pronaći jer je sve već potrošeno.
Koliko je za SDP bila skupa ova sada već jako velika koalicija? Jeste li napravili previše ustupaka i dali previše mandata partnerima?
- Bili smo korektan partner u pregovorima, ali nismo nikome dali nerazmjerno previše mandata. Siguran sam da će SDP sam osvojiti povijesno najveći broj mandata u Saboru.
Odlučuju li se doista ovi izbori u Slavoniji i Dalmaciji?
- Ne. Te dvije regije, posebno Slavonija, presudne su za HDZ-ov rezultat. U Slavoniji će se HDZ prepoloviti jer im Škoro uzima glasače. Kumulativno, imat će sličan broj mandata kao i prije. Za nas kao koaliciju presudni su Grad Zagreb sa svoje četiri izborne jedinice i, posebno, III. i VIII. U te dvije jedinice mi računamo na ukupno 20 mandata. Ostvarimo li u VI. i VII. izbornoj jedinici u Zagrebu po šest-sedam mandata, sve je riješeno.
Vi idete direktno protiv “heroja rata s koronom”, ministra Davora Božinovića. Kakva će u toj utakmici biti uloga uspjeha Hrvatske u borbi protiv zaraze?
- Nikakva. Neće imati utjecaja. Tko je zaslužan za uspješnu borbu s koronom, oni koji su stalno govorili: “Iduća dva tjedna su ključna” i “Ostanite kod kuće”? Mislim da su heroji bili građani koji su disciplinirano podnijeli te nenormalne okolnosti. Ne mislim da Božinovića povezuju s koronakrizom kao Beroša. Ali, Božinović je pristojan čovjek, u našem mandatu bio je veleposlanik u Beogradu i naš predstavnik pri NATO-u. On će svakako biti dobro pojačanje u HDZ-ovu oporbenom klubu.
Koliko su vam opasni protukandidati Marijana Petir i Nikola Grmoja?
- Mi se ne borimo za iste birače. Pretpostavljam da će biskup Košić i Crkva biti jednako neutralni kao i dosad. Naravno, podržat će Marijanu Petir. Grmoja nema nikakve izglede jer on nije dio života Sisačko-moslavačke županije i ovog, jugoistočnog dijela Zagreba i okolice. Mislim da Most nema puno izgleda na ovim izborima, osim pokojeg mandata u IX. i X. izbornoj jedinici.
Što Mostu donose tzv. novi kapitalci?
- Raspudić i njegova supruga mnogo su interesantniji meni i intelektualcima lijeve provenijencije nego običnim desničarima. Oni što vole mahati barjacima i nacionalistički arlaukati ni ne razumiju o čemu Raspudić govori. Pokazat će se da između politologije i politike postoji velika razlika, kao i između filozofskog promišljanja i političkog djelovanja.
Koliko vam mogu uzeti glasova stranke nove ljevice koji su u Hrvatskoj prvi put u ozbiljnijem uzletu?
- Niti ih podcjenjujem niti precjenjujem. Oni su vježbali politiku u Zagrebu, i to je prostor u kojem možda mogu doći do mandata. Ali, politika nije topli debatni klub, nego teški rad na terenu među običnim ljudima. Ja sam se u karijeru nagledao tih političkih meteora, zvijezda padalica koje bljesnu, a poslije ih se više nitko ne sjeća.
Mnogi kažu da je predsjednik SDP-a Davor Bernardić vaša najslabija karika. Je li to točno? Može li on biti premijer?
- Kategorički odgovaram – može! I prilično sam siguran da će to i biti. On ima nekoliko vrlo važnih aduta koji ga kvalificiraju za to mjesto. Najvažnije je što nije tašt. Potpuno je fokusiran na cilj i ne uzima osobno napade i uvrede, ne doživljava politiku kao osobni rat. Tko se ne zna nositi s vlastitim egom, u politici je osuđen na propast. Drugo, on je pokazao da zna okupljati ljude, on ne glumi da je najpametniji, da sve zna. Ne predstavlja se kao nekakav karizmatski vođa, nego kao vođa tima.
Ankete trenutačno predviđaju relativnu pobjedu SDP-a. No, HDZ uvijek može postići dogovor sa strankom Miroslava Škore i tako vratiti “otete” glasove. Je li moguća takva desna koalicija?
- Moguća je, ali ne mislim da bi svi Škorini partneri prihvatili tu koaliciju. Nemoguće mi je zamisliti da bi Hasanbegović išao s HDZ-om. Njima je Plenković crvena krpa. Škorina koalicija će se raspasti i Plenković se može dogovoriti sa samim Škorom, ali to neće biti dovoljno.
Koliko će HDZ-u štetiti slučaj Rimac i vjetroelektrane?
- Njihovim vjernim glasačima to ništa ne znači. Oni će svojih 20 posto dobiti. Mogu krasti, mogu doći u stan i uzeti im televizor, a oni će reći - neka, to su naši Hrvati, domoljubi. Čuo sam izjave tipa: “Kradu me, ali znam da su naši.” Kod jednog drugog, pristojnijeg dijela birača, kojima se HDZ također obraća, jer bez njega ne može do vlasti, kod glasača centra, obrazovanijih ljudi koji nisu dio sekte i sljedbe, to će smetati. Ovaj slučaj dokaz je da je riječ o posebnoj vrsti političkog genotipa koji počiva na korupciji i nepotizmu.
Koliko će vama, barem u Slavoniji, štetiti slučaj Hajduković?
- Neće nam štetiti. Naše biračko tijelo nema nikakvih problema s nečijom seksualnom orijentacijom. Oni kojima to smeta ionako nisu naši glasači. Nama je problem nasilje, ali stranka se postavila vrlo dobro, reagirala za tri sata i nasilnika isključila iz SDP-a.
Gdje će na listama biti dosadašnji Bernardićevi oponenti poput Hajdaša Dončića i Peđe Grbina?
- Bit će na listi. S njima smo razgovarali bez obzira na njihovo svojevremeno otvoreno nanošenje štete stranci.
Iza HDZ-a je jedan, realno, težak mandat: Agrokor, brodogradnja, koronavirus... Jesu li to bili uspjesi Plenkovićeve Vlade?
- Agrokor je priča o kojoj će pravorijek doći nešto kasnije. Agrokor nije restrukturiran. To je mogao napraviti i Todorić. Pola milijarde kuna podijeljeno je konzultantima. Veliki su prijepori oko toga kako će sve završiti. Ja ne mislim da bi se hrvatsko gospodarstvo urušilo da nije bilo lex Agrokora.