Vlada je propisala obustavu provedbe ovrhe nad svim fizičkim osobama, uključujući obrtnike i sve one koji obavljaju registriranu djelatnost, “za vrijeme trajanja posebnih okolnosti”, do 17. srpnja ove godine, uz mogućnost produljenja za dodatna tri mjeseca.
Oko 230.000 blokiranih građana trenutno je odahnulo, no prema procjenama dijela ekonomista, nakon prekida obustave ovrhe broj blokiranih mogao bi eksplodirati jer će dio ljudi ostati bez posla, dio građana nije plaćao račune u vrijeme deblokade i time je povećao svoje dugove. Neke su procjene da bi broj blokiranih mogao odmah porasti na 300.000.
Realna je ponovna eksplozija dugova i blokiranih, a na snazi je Ovršni zakon s kojim nitko nije zadovoljan. Vlada Andreja Plenkovića pripremila je novi zakon, ali je on ostao zarobljen u trećem čitanju. Po tom bi se prijedlogu ovrhe na temelju vjerodostojne isprave vratio na sud, ali u postupku zadržalo i javne bilježnike. Ni jedna zainteresirana strana s tim prijedlogom nije bila zadovoljna.
Treba li mijenjati Ovršni zakon?
Peđa Grbin (SDP): Oko toga nema nikakve dvojbe, Ovršni zakon mora se mijenjati!
Dražen Bošnjaković (HDZ): Postojeći Ovršni zakon u bitnome smo poboljšali, unijeli smo socijalne klauzule. Poduzeli smo puno mjera kako bi zaštitili dostojanstvo ovršenika i donijeli snažne mjere za blokirane. Izmjenama Ovršnog zakona 2017. godine uvedeno je pravilo da se ne može ovršiti jedina nekretnina, da nema ovrha na nekretnini za iznos glavnice do 20 tisuća kuna, osigurano je stambeno zbrinjavanje ovršenika (plaćanje najma) za 18 mjeseci ako budu iseljeni iz nekretnine u ovršnom postupku te su propisani dodatni zaštitni mehanizmi kod izravne naplate na FINA-i i Poslodavcu. U kratko vrijeme uspjeli smo deblokirati gotovo 100 tisuća građana. Dug blokiranih koji je bio 43 milijarde kuna sada je 18,3 milijardi kuna. Izmjenama Zakona o osobnom stečaju uveli smo novi oblik stečaja za one koji su dužni do 20 tisuća kuna i blokirani dulje od 3 godine.
Bosiljko Mišetić (Domovinski pokret): Apsolutno da.
Božo Petrov (Most): U Mostu se zalažemo za donošenje potpuno novog Ovršnog zakona. Važeći zakon je, prema riječima struke, nepregledan, nerazumljiv i kompliciran, a više ga ne razumiju ni oni koji su ga pisali. Ovršni sustav, pa i zakon na kojem se temelji, mora biti jednostavan i svakome lako razumljiv. A i potrebno je razviti potpuno novi model ovršnog sustava koji će biti istovremeno učinkovit, ali i najmanje tegoban za dužnika. Ovrha nije i ne smije biti ekonomska djelatnost koja se provodi više radi naplate troškova ovrhe, nego radi naplate potraživanja vjerovnika što bi trebao biti glavni cilj ovrhe.
Sandra Benčić i Danijela Dolenec (Možemo!): Da, potrebna je novela Ovršnog zakona jer se zadnjim izmjenama i dopunama nije postigao osnovni cilj a to je zaštita dostojanstva dužnika i onemogućavanje dugotrajnog ekonomskog isključivanja tzv. vječitih dužnika koji su u blokadi računa. Na to je jasno upozorila i Pučka pravobraniteljica. Osobe koje nemaju sredstava da jednokratno otplate dugove završavaju u dugotrajnim blokadama: krajem prošle godine 78% blokiranih bilo je blokirano dulje od godine. Prema iznosu, i dalje je najviše građana bilo blokirano zbog duga do 10.000 kuna. Naš izborni program prepoznaje navedene probleme i usmjeren je na jačanje mehanizama socijalne države što je ujedno i ustavna kategorija: iz tog razloga novi Ovršni mora naći odgovarajuća i dugoročno učinkovita rješenja za insolventne građane.
Josip Budimir (Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus): Postojeći Ovršni zakon mora se mijenjati kako bi se smanjili troškovi ovršnog postupka i postigao pravedniji odnos u procesnom položaju ovrhovoditelja i ovršenika. Pojednostavljenje procedure u provedbi ovrha i unaprjeđenje načina komunikacije korištenjem elektroničke infrastrukture postupak će učiniti bržim i transparentnijim.
Da li bi vratili ovrhe na sudove ili ih ostavili javnim bilježnicima?
Peđa Grbin (SDP): Niti jedno niti drugo: potrebno je preći na sustav e-ovrha, pod nadzorom sudova. Pravedno, transparentno i bez muljanja, uz jamstvo vjerovnicima da će doći do onoga na što imaju pravo, ali ne više od toga i ne tako da se dužnika svede na prosjački štap.
Dražen Bošnjaković (HDZ): Prijedlogom novog zakona, radi presude suda Europske unije, jedna od glavnih promjena je da se ovršni postupak vraća u nadležnost suda. Sud će biti opće i redovno nadležno tijelo, ali zbog rasterećenja sudova u određenom obujmu ostaju i javni bilježnici. Dakle, kako ne bi opteretili sudove, javni bilježnici bi ostali u postupku, ali samo kao pomoćno tijelo sudu u postupku. Time bi osigurali da sudovi nisu opterećeni velikim brojem novih predmeta, ali i omogućili da rješenja koja se donesu u ovršnom postupku budu u skladu s pravom Europske unije.
Bosiljko Mišetić (Domovinski pokret): Nije problem hoće li ovrhe biti na sudu ili kod javnog bilježnika, već u tome što se u ovršnom postupku primjenjuje zakonska zatezna kamata. Protiv smo te kamate jer je zakonska zatezna kamata svojevremeno bila kompenzacija urednom vjerovniku protiv neurednog dužnika da mu od vremena dospijeća duga do postupka ovrhe naplate, odnosno da inflacijom kompenzira ono što je izgubio. Danas imamo stabilnu kunu i stabilan euro. Ukinuli bismo zakonsku zateznu kamatu, stavili bismo limit da potraživanje s troškovima postupka i kamatom ne može prijeći 50 posto glavnice duga. Uveli bismo da se dug naplaćuje prije troškova postupka i kamata jer su mnogi ovršenici u poziciji da im stalno uzimaju, a još nisu otplatili glavnicu. Uveli bismo zastaru ili prekidanje ovršnog postupka, a da se građaninu omogući da prodiše.
Božo Petrov (Most): Most se definitivno zalaže za vraćanje svih ovrha na sudove i protivimo se privatizaciji ovršnog sustava, to je dio našeg programa. Tu prije svega govorimo o ovrhama na temelju vjerodostojne isprave o kojima trenutno odlučuju javni bilježnici. Zalažemo se da te ovrhe provode sudovi po uzoru na model kakav se uspješno primjenjuje već duži niz godina u Sloveniji. Riječ je o centralnom digitaliziranom sustavu ovrha na kojemu je angažirano svega nekoliko desetaka sudskih službenika i tek nekolicina sudaca (zato unaprijed ne pristajemo na protuargument da bi ovrhe opteretile sudove). Smatramo da je važno da sudovi odlučuju u ovršnim postupcima, jer postoje slučajevi kada treba odlučiti o razmjernosti provođenja ovrhe. Sjetimo se da smo prije zadnjih Mostovih izmjena Ovršnog zakona u Hrvatskoj je čovjek mogao ostati bez kuće ili stana za dug od nekoliko stotina kuna što očigledno narušava načelo razmjernosti.
Sandra Benčić i Danijela Dolenec (Možemo!): Prebacivanje ovrha sa sudova na javne bilježnike često se predstavlja kao primjer kako je reforma pravosuđa postigla uspjeh zbog radikalnog smanjenja broja neriješenih predmeta, u stvarnosti je smanjenje broja predmeta rezultat problematičnih trendova. Kako i prof. Uzelac navodi u svojoj analizi to je dijelom uzrokovano mjerama privatizacije pravosudnih aktivnosti koje pravosuđe udaljavaju od građana, a pravnu zaštitu poskupljuju. Iako su ovi potezi doveli do prividnog poboljšanja stanja moramo ponovno uspostaviti granice privatizacije pravosudnih funkcija, koje rezultiraju povećanim troškovima za državu, neracionalnom poskupljenju za krajnje korisnike, artificijelnom porastu broja predmeta zbog većeg profita privatnih struktura, socijalnoj neosjetljivosti te stvaranju interesnih elita koje mogu sprječavati daljnje reforme. Zato, jedno od centralnih pitanja reforme pravosuđa trebaju biti posljedice takvih privatizacija sudskih funkcija, te mogućnost vraćanja ovrha na sudove. To pitanje mora se riješiti u dijalogu sa predstavnicima sudova, predstavnicima ureda pučke pravobraniteljice, te udruga građana pogođenima ovrhama.
Josip Budimir (Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus): Sudska nadležnost nad ovrhama treba biti pravilo. To se posebno odnosi na ovrhe za naplatu potraživanja veće vrijednosti.
Bi li pojeftinili ovrhe i kako?
Peđa Grbin (SDP): Sam prelazak na elektronsku ovrhu, kako se ona provodi u susjednoj Sloveniji, nosi drastično smanjenje troškova. To je početak, ali nije dosta. Potrebno je smanjiti sve naknade u sustavu provođenja ovrhe, a pogotovo državnih tijela koja sudjeluju u postupku.
Dražen Bošnjaković (HDZ): Ovršni postupak prvenstveno treba osuvremeniti uvođenjem elektroničke komunikacije između tijela u postupku te korištenjem propisanih obrazaca. Time će se automatizmom i sam postupak pojeftiniti i pojednostavniti.
Osim uvođenja digitalizacije, i troškove postupka treba smanjiti. Naknadu za određivanje i provedbu ovrhe na temelju vjerodostojne isprave treba fiksirati, i osigurati izdavanje potvrde o ovršnosti automatizmom. To će sve utjecati na troškove ovršnog postupka. Najvažnije je da ovršenik, ako tijekom postupka podmiri tražbinu ili se s ovrhovoditeljem drugačije sporazumi, treba snositi samo minimalan iznos troška.
Bosiljko Mišetić (Domovinski pokret): Apsolutno, nedopustivo je da pristojba i trošak rješenja o ovrsi znatno prelaze iznos duga.
Božo Petrov (Most): Ovrhe će pojeftiniti njihovim vraćanjem u nadležnost sudova i uspostavom centralnog elektroničkog sustava ovrha. Time bi primjerice ovrha na temelju vjerodostojne isprave mogla imati samo marginalne troškove.
Sandra Benčić i Danijela Dolenec (Možemo!): Najlakši način da ovrhe pojeftine jest da se vrate na sudove, njihova privatizacija je izravni uzrok njihovog poskupljenja. Kod ovrha velik dio postupaka je sličan i kada bi digitalizirali naše pravosuđe i ojačali ulogu sudske administracije i sudaca savjetnika, tada bismo mogli imati efikasnost koja ne ide na štetu dužnika i koja dužnika ne baca u još veći dug.
Drugi način kako pojeftiniti ovrhe, odnosno napraviti sustav ovrha koji ne baca dužnika u još veći dug je da se Ovršnim zakonom propiše redoslijed naplate dugovanja drugačije od redoslijeda definiranog Zakonom o obveznim odnosim i time se omogući da se kod ovršnih postupaka prvo otplaćuje glavnica, a tek onda kamate. To bi spriječilo stvaranje začaranog kruga dugovanja u koje ovršenici upadaju.
Josip Budimir (Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus): Pojednostavljivanjem procedure u provedbi ovrha, eliminacijom troškova FINE i ograničavanjem naknada koje zaračunavaju javni bilježnici i odvjetnici ograničili bi se troškovi ovršnog postupka.
Treba li Ovršnim zakonom propisati najviši iznos kamate (koliki bi bio) i redosljed otplate duga?
Peđa Grbin (SDP): Već duže vrijeme ukazujemo da je Ovršni postupak potrebno tretirati na različite načine, ovisno o porijeklu duga. Naprosto, kao što u parničnom postupku različito tretiramo radne, obiteljske ili trgovačke sporove, takvu je distinkciju potrebno napraviti i u ovršnom postupku, jer nije isti položaj dužnika u potrošačkim odnosima i dužnika u, recimo, postupku naplate naknade štete ili uzdržavanja.
U potrošačkim sporovima potrebno je, primarno, osigurati zaštitu dužnika jer je on već u startu u podređenom položaju prema korporacijama koje od njega utjeruju dug, a nama je, ipak, zaštita potrošača daleko važnija od zaštite interesa korporacija. Stoga je u potrošačkim odnosima nužno ograničiti ukupan iznos kamate na visinu dospjele glavnice duga, uz istovremenu promjenu redoslijeda uračunavanja, da glavnica dođe na prvo mjesto. Da bi se to uredilo nije dovoljno promijeniti samo Ovršni zakon, već i Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima.
Dražen Bošnjaković (HDZ): Materija tijeka i visine zakonskih zateznih kamata uređena je Zakonom o obveznim odnosima. Ne bi bilo dobro mijenjati odredbe o kamatama Ovršnim zakonom.
Bosiljko Mišetić (Domovinski pokret): Apsolutno, Hrvatska treba kamatu svesti najviše na razinu bankovne kamate, a kako u Hrvatskoj većinom djeluju banke u stranom vlasništvu, treba ih obvezati da nijedna banka ne može zaračunavati kamatu veću od kamate u domicilnoj državi banke.
Božo Petrov (Most): Promjena redoslijeda naplate duga, odnosno da se glavnica otplaćuje prije kamata i troškova, kao i prijedlog da se postavi limit nakon kojega zatezne kamate ne mogu teći bili su prijedlozi o kojima je Most podržao raspravu. Ali naš je cilj da do gomilanja kamata i troškova uopće i ne dolazi.
Sandra Benčić i Danijela Dolenec (Možemo!): I u ovom slučaju smatramo da bi Ovršni zakon trebao posebno regulirati zakonske zatezne kamate za slučaj ovrhe i da bi se te kamatne stope trebale vezati za stopu inflacije, odnosno da ne bi trebale biti više od nje. Tu polazimo od načela da nitko ne bi trebao zarađivati na nemogućnosti plaćanja dužnika, ali da ima pravo na naknadu smanjene vrijednosti novca uslijed inflacije. Kao što smo već naveli gore smatramo da se u ovršnom postupku prvo treba naplaćivati glavnica, a tek potom kamate.
Josip Budimir (Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus): Apsolutni iznos zateznih kamata mora se ograničiti u odnosu na visinu glavnice duga. U protivnom nije moguće izbjeći fenomen tzv. dužničkog ropstva. Naplatom potraživanja kroz provedbu ovrhe princip uračunavanja treba modificirati na način da se iz naplaćenog iznosa razmjerno namiruju glavnica i kamata.
Koji bi bili instrumenti zaštite dostojanstva dužnika?
Peđa Grbin (SDP): Postoji jedan segment zaštite dostojanstva dužnika koji je već godinama zanemaren, a Restart koalicija ga planira staviti u fokus. To je reguliranja rada tzv. agencija za utjerivanje dugova. Njihov rad se napokon mora jasno urediti, moraju im se postaviti ograničenja u radu. Konkretno: nema više zlostavljanja telefonskim pozivima, dolazaka na vrata i slično, uvodi se strog nadzor i kontrola postupanja. Držimo da su to u ovom trenutku primarni i minimalni koraci koje je potrebno poduzeti da zaštitimo položaj i dostojanstvo dužnika.
Dražen Bošnjaković (HDZ): Našim prijedlogom zakona zaštita razine dužnika se još više podiže. Prvenstveno je potrebno osigurati prethodno opominjanje dužnika i veću sigurnost dostave obavijesti. To znači da nakon dva bezuspješna pokušaja dostave obavijesti dužniku, dostava će ići putem oglasne ploče, ali uz obvezno slanje obavijesti dužniku u poštanski sandučić i osobni korisnički pretinac –e-Građani. Sada imamo sustav da se ovrha ne može pokrenuti radi naplate potraživanja do 20 tisuća kuna, taj prag ćemo podići na 40 tisuća kuna. Proširit ćemo i krug primanja izuzetih od ovrhe. Božićnica, uskrsnica, regres, jubilarna nagrada i novčane prigodne nagrade za rezultate rada do porezno priznatog odbitka; terenski dodatak, pomorski dodatak, sindikalne socijalne pomoći i pozajmice, dnevnice i naknade za službeni put u inozemstvo, naknade za korištenje privatnog auta u službene svrhe, naknade za odvojeni život – u cijelosti treba izuzeti od ovrhe. Uvest ćemo i pravilo da je od ovrhe izuzet određeni dio svakog primanja, bez obzira radi li se o primanju s naslova plaće ili nekom drugom primanju, čime se širi krug osoba kojima će dio primanja biti zaštićen od ovrhe (obrtnici, slobodna zanimanja).
Bosiljko Mišetić (Domovinski pokret): Prvo, zabrana prodaje duga utjerivačima. Drugo, ovrha se nikada ne bi smjela provoditi na dvije trećine mirovine i na pola plaće, i na nekretnini ako je to jedina nekretnina koju ovršenik ima.
Božo Petrov (Most): Most je tu napravio konkretne stvari kad je na našu inicijativu uvedena zakonska zabrana ovrhe na nekretnini za bagatelne dugove manje od 20.000,00 kuna. Svakako, ovrhu treba pojeftiniti, a posebno treba u zakon unijeti odredbe koje će garantirati da se ovrhe provode na najmanje tegoban način za ovršenika. Primjerice, da se ovrha ne može odrediti na nekretnini u kojoj ovršenik živi ako se može provesti na nekom drugom predmetu. Bilo bi jako korisno i da se npr. ovrhe za komunalne usluge koje su izražene na tzv. jedinstvenim računima tako i provode, tj. kao za jedan dug, a ne da svako komunalno poduzeće provodi zasebnu ovrhu za svoj dio potraživanja. Na kraju, sustav dugotrajnih blokada računa treba mijenjati jer ljude dugoročno gura na margine društva i onemogućuje ih u normalnom životu.
Sandra Benčić i Danijela Dolenec (Možemo!): Mi u svom programu predviđamo promjenu regulacije u području zastare propisivanjem obveze sudovima da su dužni paziti na zastaru dugovanja po službenoj dužnosti, a ne kao do sada na prijedlog stranaka u postupku. Naime, mnogi građani ne znaju u kojem roku im dug zastarijeva niti da su sami dužni dati prigovor zastare što dovodi do toga da se ovrhe vode i za postupke koji su u zastari. Nadalje, ograničiti ćemo vremenski period blokade računa privatnih i pravnih osoba za koje će FINA mora napraviti plan otplate dugovanja i reprogram duga s dužnikom i vjerovnikom kako bi se spriječile dugotrajne blokade računa. Ograničit ćemo mogućnost ovrhe nad nekretninama na one vrijednosti dugovanja koje koreliraju s vrijednošću nekretnine (princip razmjernosti). To će onemogućiti ovrhe nad nekretninama u slučajevima dugovanja koja su i do deset puta manja od vrijednosti nekretnine koja se zbog toga ovršuje - sad je taj iznos propisan u apsolutnom iznosu i vrlo je nizak. Potpuno ćemo ograničiti praksu prodaje duga: prodaja duga trećim osobama bit će moguća isključivo uz pristanak dužnika i to isključivo ako na istu cijenu za koju se dug prodaje dužnik nije pristao. To će pak onemogućiti krajnje nepravednu praksu u kojoj vjerovnici (vrlo često banke, telekomi i ostali) prodaju dug agencijama za naplatu potraživanja za neki mali dio iznosa duga, da bi onda te agencije naplaćivale čitav dug od dužnika i na tome stvarale ekstra profit. Naravno, zakon mora predvidjeti i instrumente za one koji mogu, a ne žele vratiti dug, što je često u slučajevima alimentacija. Također, tražiti ćemo da se osiguraju sredstva za besplatnu pravnu pomoć u ovršnom postupku, ali i tražiti vraćanje pravne pomoći neukoj stranci na sudove.
Josip Budimir (Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus): Zaštita dostojanstva dužnika ostvarit će se njegovim ravnopravnijim procesnim položajem, proširenjem liste primitaka izuzetih od ovrhe, smanjenjem troškova ovršnog postupka i zabranom ovrhe na nekretnini kad su u pitanju razmjerno mali iznosi potraživanja. Posebnu zaštitu u postupku ovrhe dužnici trebaju dobiti u slučajevima kad osnovu za ovrhu predstavljaju nepoštene odredbe kreditnih ugovora. Naknadno obeštećenje nije primjeren instrument zaštite ovršenika u tim slučajevima.