Ponašanje Hrvatske unutar Europske unije obilježit će kontinuitet i u sljedeće četiri godine nakon pobjede HDZ-a na izborima, i to HDZ-a koji je nakon stranačkih izbora konačno po volji Andreja Plenkovića.
Dakle HDZ-a koji je stranka desnog centra koja ima i elemente umjerene progresivne desnice kao većina u Europskoj pučkoj stranci, ali i neke manje konzervativnije elemente. Europska pučka stranka, koja je neprestano stajala uz HDZ, bit će sretna što je Plenković još jednom pobijedio bez populizma u kampanji.
S kim god Andrej Plenković sastavio novu Vladu, izazovi će biti isti. I domaći i europski. A oni su svakako povezani. Jer za državu članicu Europske unije čije javne investicije gotovo u cijelosti ovise o novcu iz EU i čiji je oporavak od krize koju je prouzročila pandemija moguć samo uz veliku pomoć Unije, nije svejedno kako će se nova Vlada odnositi prema Europskoj uniji.
Izazovi za EU su tako veliki da čak i oprezna njemačka kancelarka Angela Merkel govori da je ona u najtežem iskušenju do sada.
Privremeno će se prestati s ideološkim pitanjima na razini EU, poput ravnopravnosti spolova, načela vladavine prava i drugih, iako takva pitanja nikako neće biti zaboravljena.
Dvije hitne stvari
Ali kako ne možete u krizi imati previše prioriteta, dvije hitne stvari su pred Europskom unijom koje treba riješiti, a o njima ovisi i budućnost Hrvatske.
Hitni dogovor o višegodišnjem financijskom okviru od 1100 milijardi eura i fondu za oporavak nazvanom čudnim imenom “Europa nove generacije”, koji bi mogao ići do 750 milijardi eura, nešto je na što Hrvatska već računa, iako ni svota niti način korištenja nisu do kraja dogovoreni. Sve dok se konačni dogovor ne postigne, ostaje kao prijedlog. Zbog toga je angažman Hrvatske i nakon izbora nužan.
Uz Višegodišnji financijski okvir i fond za oporavak, Hrvatsku sljedećih mjeseci očekuje nastavak postupka, a time i nastavak ispunjavanja uvjeta za uvođenje eura i ulazak u Schengen. Ta dva prioriteta ne bi trebala ovisiti o tome s kim će HDZ biti u koaliciji, bez obzira na to što se svašta čulo o tome tijekom predizborne kampanje, puno toga netočnog.
Nesnalaženje
SDP, koji bez sumnje ima članove koji dobro poznaju EU, nije se snašao oko pitanja EU. Krivo a i nepošteno je bilo s njihove strane govoriti u kampanji da je Hrvatska “prespavala predsjedavanje EU”. Ispalo je kao da krive Hrvatsku zbog pojave koronavirusa.
Lutali su između potpore članstvu u Schengenu i euru i mamca da podrže ideje o referendumu o uvođenju eura. Sada, nakon ovakvog poraza, a i da je bolje prošao na izborima, SDP kao glavna oporbena stranka mora podržati ulazak u euro bez referenduma.
Ako ništa drugo, kriza koju je prouzročila pandemija pokazala je da će lakši oporavak biti državama EU koje su u eurozoni jer imaju pristup većem broju mehanizama od onih koje to nisu.
Hrvatska je članstvom u EU prihvatila ulazak u Schengen i uvođenje eura. Dovoditi to u pitanje, bilo od desnice ili ljevice, jeftin je populizam. Ali i postizanje cilja nije zajamčeno bez nastavka reformi koje nikako neće biti lake. Kriza je odgodila neke od njih, poput mirovinske reforme, ali će, nadajmo se, nakon stabiliziranje situacije i ona ponovno doći na dnevni red. Plenković je toga svjestan i sada će vjerojatno imati i bolju situaciju pa će to i provesti, a da mu o tome ne ovisi sudbina ni u Saboru niti unutar HDZ-a.
Što se tiče reakcija, Europska komisija ne komentira izbore, a čestitke Andreju Plenkoviću sigurno će brzo stići od članica EPP-a, a zatim i od svih čelnika zemalja članica EU.