Marin Račić, nositelj liste za VIII. izbornu jedinicu koalicije Stranke s imenom i prezimenom, Pametnoga i Fokusa, jedan od pozadinskih osnivača stranke Start, novo je lice na riječkoj političkoj sceni na kojoj je naumio nakon desetljeća vladavine SDP-a stvoriti alternativu. U politiku donosi miraz iz arhitekture - vodeći je stručnjak za BIM (Building Information Modeling) tehnologiju u Hrvatskoj, radio je vile, zgrade, hotele i kampuse u velikim domaćim i svjetskim projektima, od Istre do Dubaija, imaginirao utočište za žene na vrhu Hartere... Uči se da je politika maraton.
Niste liječnik ni pravnik, što su popularna zanimanja iz kojih se regrutiraju političari. Što će arhitekt u politici?
- Puknuo mi je film; kad preslikam stanje iz svoje struke na ostatak društva, hvata me panika. U mojoj struci iz godine u godinu ide samo nagore; eskaliralo je s Ankom Mrak Taritaš i novim Zakonom o gradnji 2013. Stari nije bio savršen, ali moglo se normalno graditi i poslovati, a onda je nastao darmar. Uoči izrade zakona Ministarstvo je zvalo strukovne komore koje su bili jako nezadovoljne - to ih je toliko iritiralo da su ih prestali zvati i napravili zakon po svom. Ministarstvo se postavilo autoritativno, zatuklo je svaku mogućnost suradnje sa strukom i donijelo zakon unatoč našem neslaganju te postalo mjesto gdje možemo samo lupati glavom o zid. I ovaj neuspjeli Zakon o obnovi totalno je krivo postavljen. Moja je ambicija boriti se kroz sustav za izmjene zakona o gradnji i prostornom uređenju s ciljem da se ishodovanje dozvola ubrza za 70 posto u korist građana. Apsurdno je da vam građevinska dozvola više ništa ne znači ako tijekom gradnje odlučite promijeniti, primjerice, samo način grijanja - u tom slučaju morate napraviti izmjenu dozvole i opet ste u raljama birokracije. U struci caruju 'tumačenja' i korupcija, kriminalni postupci javne nabave i, posljedično, dampingiranje cijena. Propast struke sa sobom povlači i propast društva - nesigurnost investiranja, nebrigu za malog čovjeka, ireverzibilno uništavanje prostora neplanskom gradnjom.
Ankete pokazuju da koalicijama na ljevici, svaka sa svojih 4,5 posto, prijeti opasnost raspršivanja glasova u korist duopola. Dalija Orešković je pokušala inicirati okrupnjavanje. Zašto niste u tome uspjeli?
- Trebalo je vremena da se glave na vrhu spoje, da se s Ivicom i Marijanom Puljak pronađe zajednički jezik, prevladaju otpori, a vjerojatno i ega. Mlada ekipa iz Fokusa također se pokazala kompatibilnom našim idejama i sad kao da je sve sjelo, i operativno i programski baš smo uhvatili sinergiju koja nije stvar puke predizborne nužde, nego zajedničke vjere. Naš avion je pojurio, sada nam fali još malo staze, ali sve sluti na ozbiljan zajednički rad koji će se nastaviti neovisno o izborima. Što se tiče koalicije okupljene oko Možemo!, mislimo da je ona zapravo heterogenija i raširena prema krajnjoj ljevici, ali neka birači biraju. Žao mi je jer u ekipi Možemo! ima dobrih i časnih ljudi.
Nekima je savez Dalije Orešković i Ivice Relkovića neprirodna kombinacija, smeta im ideologija koju je ugradio u Most. A vama?
- Prvi sam koji je bio oprezan prema Ivici Relkoviću - ali sve što sam o njemu pročitao nema veze s time kakav je uživo i ni sam još ne mogu spojiti sliku i ton. Relković je inteligentan, sposoban, širok. On nama pomaže u analitici, strategiji, a ne u nametanju stajališta o svjetonazorskim temama, uvjeren sam da nije taj koji je išta nametao ni Mostu, nego su to bili oni koji su tamo ostali nakon njega.
Nije vas obeshrabrilo što je Dalija Orešković zabljesnula na sceni, ali je opći dojam da nije dobro iskoristila svoju startnu poziciju?
- Nije, to je bio plod neiskustva, a ne sistemske greške, entuzijazam nije bio dovoljan, morali smo naučiti da je ključ za politiku operativa na terenu. Nismo mogli preskočiti početničke korake: kad sam preuzeo vođenje stranke u Rijeci, došla je gomila ljudi, dio ih je putem otpao, ali jezgra koja je ostala je prava.
Kako objašnjavate to što je Rijeka bila i ostala neosvojiva tvrđava SDP-a? S čime vi jurišate na nju?
- Grad Rijeka je zadnji na listi po izlaznosti na izbore, vrti se oko 32 do 36 posto izlaznosti. Rijeka ima status buntovnika; u osamdesetima su nam govorili da smo fašisti, u devedesetima da smo komunisti - ispada da smo uvijek kontra službene politike u Zagrebu. No, u Rijeci se svih ovih godina nije uspjela stvoriti prava alternativa, HDZ nikad nije imao pravog kandidata, a, realno, ni šanse. Nije postojao ni netko kao Ivica Puljak u Splitu. Glasači glasaju po inerciji samo da ne dođe HDZ na vlast. SDP je u Rijeci, kad je riječ o građanskim i ljudskim pravima te o antifašizmu, uspio sačuvati svoje divno lice, to je jedna stvar koju je Vojko Obersnel napravio dobro, ali sve drugo je obično životarenje. To se najbolje vidi po nizu projekata, primjerice autobusnog kolodvora, u koji su ulupani milijuni kuna našeg novca, a realizacije nigdje.
Kažete da je Rijeka grad koji više ne teče.
- Rijeka je najveća luka, tranzitno središte nacionalne važnosti, a posljednjih trideset godina nema stratešku poziciju u državi, ne dobiva ništa, ostaje po strani - to je suludo ako želimo da država funkcionira i da se naplaćuje PDV. Ako to želimo, onda svaka lokacija mora maksimalno koristiti svoje resurse. Rijeka je grad na moru koji nema more - jer je sve osim putničke luke pod državnom upravom. Rijeka je fenomenalna mikrolokacija; ima strahovito puno neiskorištenih potencijala jer se gradski projekti rade krivo. Da se samo taj dio politike zaokrene, da se radi na realnim i komercijalnim projektima, Rijeka bi profitirala.
Što bi konkretno značio preustroj koji zagovarate?
- Rijeka se, ako želi budućnost, mora ponovo početi razvijati. Prostorni planovi iz 80-ih godina predvidjeli su širenje luke na sjeverni dio Krka. U bivšem režimu Rijeka je bila industrijska lokomotiva; sada nam je industrija u cijeloj zemlji zamrla. Kad dajemo oglas za posao, ljudi dolaze iz Zagreba, Splita, Makedonije, Slovenije... U naš ured dolaze stranci, sviđa im se život, to da imaju ručak uz more, penjanje na Učku, da su za dva sata u Veneciji. Radili smo projekt za jednu australsku IT tvrtku koja tu ima sjedište s ultramodernim uredom, direktor je rekao da im je tu kao u Kaliforniji. Strategiju za razvoj Rijeke koja bi nam dala priliku da budemo motor na razini države zakočila je politika; puno salonskih rasprava, malo realnog. Evo, uzmite za primjer ministra Štromara, koji nije napravio nijedan projekt u svojem životu: ja bih ih sve doveo u ured da rade godinu dana, obiđu gradilišta i ishoduju pet građevinskih dozvola i tek ću ih nakon toga smatrati kvalificiranim i za Sabor.
Ovih je dana u modi pokazivanje srednjeg prsta. Kome biste ga vi pokazali?
- Ekipi koja je uskratila ruku pomoći Zagrebu nakon potresa: ministru, gradonačelniku i premijeru.