Istovremeno, u njihovoj državi četnici rehabilitirani, Šešelj na slobodi maltretira sve oko sebe, Pomfri nakon odlaska iz Zagreba postao četnik.
I upravo kao reakcija na modernu Srbiju, Hrvati ne smiju zaboraviti što se dogodilo 1990-tih. Neka kmeče.
Skoro sve navedene pjesme nastale su kao reakcija na 1990-te. Ona se ne sjeća, a ako se sjeća vjerojatno žali što nisu pobijedili njezini koji su htjeli liniju Vivovitica-Kavlovac-Kavlobag. Hitno nam je trebalo buđenje nacionalnog ponosa i identiteta koji je sustavno bio gažen od 1945 (kad su nam na Bleiburgu pobili hrpu nedužnih predaka) do 1990. Zahvaljujući našim dečkima koji su ostavili svoje kosti po bojištima Hrvatske srpski koljači nisu uspjeli u svojim namjerama. Tijekom rata ova nas je glazba držala i treba nas držati danas kad nam sudbinu kroje briselski štakori s Banskih dvora. Ustaše su bile debili, onaj kveten od Pavelića je bio veleizdajnik, ali drago mi je da Tompson pili po struni koja ždere leftarde.
U čiju se kuću Krleža uselio nakon rata? Židova, naravno. Čovjeka koji se ubio prije nego što su ga uspjeli odvesti u konclogor. Tko je posluživao Krležu? Služinčad. U bijelim rukavicama. Tko mu je to omogućio? Tito, kojem se Krleža revno ulizivao.
Bremeniti egotriper s bremenitim rečenicama. Da bi pisao o propasti aristokracije morao je postati aristokrat. Fuj.
Jednog je dana Diogen jeo tanjur leće sjedeći na pragu neke kuće. U čitavoj Ateni nije bilo jeftinije hrane od variva od leće. Drugim riječima, jesti varivo od leće značilo je da se nalaziš u najvećoj mogućoj oskudici.
Prolazio je jedan dan vladarev ministar i rekao mu: “Diogene! Da naučiš biti malo pokorniji i malo više laskati vladaru, ne bi morao toliko jesti leću.”
Diogen je prestao jesti, podigao pogled i gledajući netremice imućna sugovornika, odgovorio: “Jadan ti, brate. Da naučiš jesti malo leće, ne bi morao biti tako pokoran i toliko laskati vladaru.”
Pa ima takvih slučajeva, nekad su to zvali licemjerje, danas psiholozi (a tko drugi...) govore o mogućnosti da muž voli svoju suprugu, ali ipak održava redovne izlete u grmlje na Jarunu sa zagrebačkom geh populacijom.
Sijali smo vjetar, žanjemo oluju...
Ojoj, desničar sam, nemrem biti desnije. Al ovo je glupo do bola. Prvenstveno jer nam trebaju rješenja ekonomske prirode, treba nam upravljanje gradom, obnova grada koji se zdošel (zgrade, infrastruktura...). Kakve više priče o partizanima i ustašama, Jugoslavijama i čime sve ne.
Činilo mi se da bi bez obzira na oblik glave mogao biti dobar kandidat, no ovo je prejadno...
Komentari
Neš se ti leba najest od pevanja sinko...
- Ko to tamo peva, 1980
Kak takva vijest može imati toliko antiklimaktičan tijek?
Ovaj, ne znam kaj bi rekel...
Pa "oštećeni" su joj defacto zgurali te novce u džepove.
Treba ih pobiti bez milosti. Čovjek je gospodar životinja i moramo se moći šetati gdje god želimo.
Emigranata. Ne imigranata.
O ne, ode mural koji se zdošel tjedan dana nakon što je napravljen...
Stvari se rješavaju same od sebe
Istovremeno, u njihovoj državi četnici rehabilitirani, Šešelj na slobodi maltretira sve oko sebe, Pomfri nakon odlaska iz Zagreba postao četnik.
I upravo kao reakcija na modernu Srbiju, Hrvati ne smiju zaboraviti što se dogodilo 1990-tih. Neka kmeče.
Skoro sve navedene pjesme nastale su kao reakcija na 1990-te. Ona se ne sjeća, a ako se sjeća vjerojatno žali što nisu pobijedili njezini koji su htjeli liniju Vivovitica-Kavlovac-Kavlobag. Hitno nam je trebalo buđenje nacionalnog ponosa i identiteta koji je sustavno bio gažen od 1945 (kad su nam na Bleiburgu pobili hrpu nedužnih predaka) do 1990. Zahvaljujući našim dečkima koji su ostavili svoje kosti po bojištima Hrvatske srpski koljači nisu uspjeli u svojim namjerama. Tijekom rata ova nas je glazba držala i treba nas držati danas kad nam sudbinu kroje briselski štakori s Banskih dvora. Ustaše su bile debili, onaj kveten od Pavelića je bio veleizdajnik, ali drago mi je da Tompson pili po struni koja ždere leftarde.
I jedni i drugi žele državu od rijeke do mora. Dobit će je onaj tko ima sredstva za to ostvariti.
Na dan Tompasovog koncerta bit će Tompasov koncert.
U čiju se kuću Krleža uselio nakon rata? Židova, naravno. Čovjeka koji se ubio prije nego što su ga uspjeli odvesti u konclogor. Tko je posluživao Krležu? Služinčad. U bijelim rukavicama. Tko mu je to omogućio? Tito, kojem se Krleža revno ulizivao.
Bremeniti egotriper s bremenitim rečenicama. Da bi pisao o propasti aristokracije morao je postati aristokrat. Fuj.
Jednog je dana Diogen jeo tanjur leće sjedeći na pragu neke kuće. U čitavoj Ateni nije bilo jeftinije hrane od variva od leće. Drugim riječima, jesti varivo od leće značilo je da se nalaziš u najvećoj mogućoj oskudici.
Prolazio je jedan dan vladarev ministar i rekao mu: “Diogene! Da naučiš biti malo pokorniji i malo više laskati vladaru, ne bi morao toliko jesti leću.”
Diogen je prestao jesti, podigao pogled i gledajući netremice imućna sugovornika, odgovorio: “Jadan ti, brate. Da naučiš jesti malo leće, ne bi morao biti tako pokoran i toliko laskati vladaru.”
Nije baš tako. Probao sam ih i ne sviđaju mi se.
Pa ima takvih slučajeva, nekad su to zvali licemjerje, danas psiholozi (a tko drugi...) govore o mogućnosti da muž voli svoju suprugu, ali ipak održava redovne izlete u grmlje na Jarunu sa zagrebačkom geh populacijom.
Sijali smo vjetar, žanjemo oluju...
Znači, ljudi su ostali zakinuti za porciju listerije i E.coli?
Strašno.
Vlado, ako čitaš ovo ne popuštaj!!! Cijena će mu samo rasti.
Kolka kazna?!?!?
Pa ovo nije normalno!!! Umjetna inteligencija bi trebala preuzeti ulogu sudaca i pravedno presuditi. Teške okolnosti?!?! Krediti?!?!?
Ojoj, desničar sam, nemrem biti desnije. Al ovo je glupo do bola. Prvenstveno jer nam trebaju rješenja ekonomske prirode, treba nam upravljanje gradom, obnova grada koji se zdošel (zgrade, infrastruktura...). Kakve više priče o partizanima i ustašama, Jugoslavijama i čime sve ne.
Činilo mi se da bi bez obzira na oblik glave mogao biti dobar kandidat, no ovo je prejadno...
Hrvati guraju gay kandidata u godini kad woke prestaje biti in...
Glej crevo za pretakanje sam mogel kod Oršuša zet...