"Djed se u piramide zaljubio još kao dijete, kada se iz Krasice preselio u Egipat. Otac mu je bio pomorac pa je obitelj krenula za Suez. Od malih nogu razvio je fascinaciju arheologijom, a strast prema sakupljanju nikad ga nije napustila", pripovijeda nam Mateju Pavletiću njegova unuka Iva Böhm, autorica izložbe "Nova antika", koja se u četvrtak, 2. srpnja, u 19 sati otvara u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Podijeljena na četiri prostorije na prvom katu Arheološkog muzeja, ova iznimno osobna, ali i povijesna, izložba polazi od Pavletićeve bogate zbirke antičkih predmeta (više od tisuću artefakata), danas pohranjene u spomenutom muzeju te, kako doznajemo, otvara dijalog između antičke i suvremene civilizacije kroz temu dekadencije vrijednosti u doba rapidnog tehnološkog napretka.
U prvoj prostoriji autorica inicira razgovor o antici, a posjetitelje upoznaje s djedom koji se o njoj brinuo u djetinjstvu, ali joj i udijelio dar znanja te jedinstveni pogled na svijet. Uz portret djeda i skulpturu sačinjenu od dnevničkih zapisa koji svjedoče o njegovoj ljubavi prema unuci, Böhm izlaže i krhotine vaza, fragmentiranih kao i sjećanja na voljenog djeda, te omiljenu zelenu, brončanu narukvicu iz 3. st. prije Krista koju je dobila od djeda na dar te je isti dan razbila.
Druga prostorija pripovijeda pak priču o jedinstvenoj posudi - o Suzicama, malenoj staklenoj bočici koju joj je djed ostavio u nasljeđe, a koja je kasnije postala predmetom znanstvenog istraživanja.
"Riječ je o lakrimatoriju, posudi u kojoj su žene skupljale suze. Takve bi posude arheolozi uvijek nalazili bez tekućine, no u djedovoj je ona sačuvana. Posebnost je i u tome da je riječ o manjoj posudi debljeg stakla. Ona je postala zadaćom koju mi je djed ostavio. Dugo radim na otkrivanju tajne te posude. Sudjelovala sam i u istraživanju njene priče, koje još traje", priča Böhm.
Treća soba posvećena je figurama 9 mitoloških bića, poput Kairosa, Posejdona, Ikara, Zeusa te Gee. Svaki od njih, objašnjava autorica, simbol je jednog osjećaja ili stanja. Tehnologija napreduje, no prati li njen konstantni napredak i ljudska narav?
Odgovor bi mogla dati i četvrta prostorija u kojoj se nalaze dugačka rampa s 24 crne ptice, nalik na dronove te razrušeni mural. Suvremeni alati su drugačiji, inzistira Böhm, no ljudski motivi i porivi i dalje su isti. Poruka nije optimistična, ali niti apokaliptična. Nada nije iščezla, na ovoj izložbi predstavlja je basket na jarbolu, simbol preživljavanja na moru, elaborira autorica izložbe temeljene na "eklektičnoj" materijalnoj zbirci, ali i emotivnom tragu koji je obilježio život umjetnice.
"Svatko od nas ima obiteljsku priču koja je dio neke veće priče i čini povijest", zaključuje Böhm prisjećajući se djeda koji je, osim u njenom, aktivno sudjelovao i u društvenom životu zajednice u kojoj je živio i djelovao.
"Nakon povratka iz Egipta, djed je maturirao u Senju i u Parizu, gdje je počeo i raditi. Kasnije se preselio u Sisak te postao ravnatelj pošte, koja se nalazila pored rimskog nalazišta. Bio je gradski zastupnik, predsjednik francuskog kluba, Jedan od osnivača Društva ‘Muzej i knjižnica grada Siska‘, Muzeja u Sisku. Naposljetku ga je život odveo u Zagreb, gdje je i ostario. Volio je pridonositi zajednici, a znatiželju nije izgubio niti u starijoj životnoj dobi. U osamdesetima je počeo učiti esperanto, a u 90. i engleski jezik", kazala je članica Hrvatskog društva samostalnih umjetnika (HZSU), Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) i ULUPUH-a.
Böhm je diplomirala francuski jezik i komparativnu književnost te se dodatno usavršavala u području produkt dizajna na École nationale supérieure des Arts Décoratifs (EnsAD) u Parizu.
Stekla je magisterij Europskih studija na Sveučilištu Panthéon-Assas u Parizu, a svoje obrazovanje nastavila je na postdiplomskom studiju na Sveučilištu Penn State u State Collegeu, a kasnije i na Sveučilištu u Oregonu u SAD-u.
Kao stipendistica programa Hubert Humphrey specijalizirala se za umjetničku terapiju, s posebnim naglaskom na rad sa žrtvama nasilja. Kako navodi Arheološki muzej u Zagrebu, "njezin rad s glinom, prisutan kroz različite aspekte profesionalnog djelovanja, ima višestruku funkciju — umjetničku i terapeutsku. Böhm glinu promatra kao materijal s iznimnim svojstvima: ono ne osjeća bol, zacjeljuje nakon prekida, mijenja se i ponovno rađa čak i nakon intenzivnog djelovanja, otvrdnjava nakon izlaganja vatri i uvijek pruža nova iznenađenja".
Kustosica izložbe "Nova antika" je povjesničarka umjetnosti Iva Körbler. Izložba je otvorena do 31. srpnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....