Ovih se dana umjetničkim svijetom širi novi manifest pokreta "Don‘t Delete Art". Skupini međunarodnih umjetnika svaki se dan pridružuje sve više autora. Jedan od osnivača je Spencer Tunick, umjetnik međunarodne reputacije kojeg često cenzuriraju. Tunick je svojevrsna američka verzija Šime Strikomana, ali za nage ljude. Ima međunarodnu reputaciju, a masovna snimanja golih ljudi organizira još od sredine devedesetih. Karijeru je počeo u New Yorku snimivši tridesetak ljudi ispred zgrade Ujedinjenih naroda. Do danas je snimao na sedamdeset lokacija. Na ljude na snimkama ne gleda kao na seksualni objekt, niti se na tim skupnim fotografijama seksualnost može iščitati, to je kao da je tražite na nudističkim plažama. Naravno, njegova je umjetnička forma puno ozbiljnija.
Malo-pomalo je broj sudionika u performansima Spencera Tunicka, rastao, pa mu je tako u Barceloni poziralo sedam tisuća nagih ljudi zajedno.
Jednom je prigodom rekao kako sam nije više mogao čekati, kao ni njegovi kolege, da platforme uhvate korak s umjetnosti. Ne žele živjeti u svijetu, poručuju među ostalim, u kojem kulturu cenzurira nekolicina moćnika s društvenih mreža. To ih i direktno košta, utječe na njihov životni standard. Naime, kako su pokazala istraživanja, društveni mediji preuzeli su treće mjesto kao platforma za zaradu u umjetničkom svijetu te tako prestigli i umjetničke sajmove. Nije im jasno zašto bi - s punim pravom poručili su u novom manifestu - vlasnici društvenih mreža odlučivali o kojoj se umjetnosti može slobodno pisati, a koja je gurnuta na margine. Odnosno, najjednostavnije rečeno, zašto su zakinuti oni koji se bave aktom, a ne oni koji slikaju mrtvu prirodu.
Nema jasnih definicija o tome koji je sadržaj uvredljiv, ide se od suda do suda ovisno o slučaju, a sve su prosudbe, navode dalje u manifestu, "arbitrarne i često agresivne. Umjetnici su nerijetko prisiljeni sami sebe suzdržavati".
Podsjetimo da umjetnici, ali i veći muzeji prelaze na platforme poput PornHuba i OnlyFansa jer je njihov rad zabranjen na mainstream društvenim platformama. Prije dvije godine, uprava bečke Turističke zajednice otvorila je profil na jedinoj platformi koja dopušta prikaze golog tijela nakon što je u srpnju blokiran profil muzeja Albertina jer je na njemu bio postavljen rad japanskog fotografa Nobuyoshija Arakija. Muzej Leopold je zbog cenzure naišao na probleme pri promociji kolekcije aktova ekspresionista Egona Schielea.
O svemu smo razgovarali s Vlastom Delimar, umjetnicom koja često u svojoj umjetnosti koristi tijelo kao medij. Njezine su ispovijesti uvijek osobne, u prvom licu, s kvalitetnom umjetničkom pričom. Uskoro će promovirati knjigu "Voćarska" u Muzeju suvremene umjetnosti. Na pozivnici knjige nazire se bradavica, no zamućena pa nije cenzurirana i mogla nas je pozvati preko društvenih mreža. No, u svojem radu susrela se s mnogim bizarnim situacijama. Ipak, uporna je.
"Pokušavam i ponovno pa mi isti rad ponekad drugi put prođe, iako prvi put nije. Ponekad imam i zabranu na 24 sata, na tjedan ili mjesec. I sama se znam cenzurirati pa stavim trakicu na bradavice ili bluram tako da bude neoštra. Ponekad je i snimka iz galerijskog prostora, pa se jedva vidi. Uostalom, i mi smo sami budale jer pristajemo na Facebook, na činjenicu što neki balavci koji nemaju pojma o umjetnosti procjenjuju moj rad, prema kriterijima koji su čudni i posve nejasni. Neko sam se vrijeme bila i udaljila, no danas je teško promovirati svoju umjetnost bez društvenih mreža", kaže Vlasta Delimar.
Podsjetimo da se svojedobno izvještavalo kako umjetnici, ali i veći muzeji prelaze na platforme poput PornHuba i OnlyFansa jer je njihov rad zabranjen na društvenim platformama. Peticija je, dakle, pokrenuta i svakodnevno prikupljaju potpise. Najzvučniji je slučaj bio kad su ocijenili "Porijeklo svijeta" Gustava Courbeta, jedno od najvažnijih umjetničkih djela na svijetu, kao neprikladno, što je izazvalo velike reakcije.
Ljudsko je tijelo oduvijek jedna od središnjih tema svih umjetnika i zabrane su posve besmislene.
