Bilo bi možda i danas zanimljivo vidjeti kako bi to izgledalo (ne zagovaramo nestanak građanskih sloboda, naravno), no u doba starog Rima, na području današnje Hrvatske, na one koji su poželjeli nositi previše nakita nije se gledalo blagonaklono, pokušalo ih se kontrolirati zakonima. Za to je sve postojao i takozvani Zakonik dvanaest ploča, koji datira 450. godinu pr. Krista. Količina nakita nije se određivala tek za života, već i za smrti. Naime, bilo je propisano i s koliko se nakita osoba može - pokopati. Prstenje se nosilo i na rukama i na nogama. Vjenčano se stavljalo na prstenjak jer se vjerovalo da do njega vodi vena izravno povezana sa srcem.
Na početku Rimskog Carstva zlatno je prstenje bilo oznaka patricija, iako su ga uz carsku dozvolu mogle nositi i osobe nižeg ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....