Arheološki muzej Istre koji upravlja pulskom Arenom slavi 120. rođendan. Tom prigodom sutra navečer 20.30 sati organizira borbe gladijatora u Arenu. Ulaz će biti slobodan.
Arheološki muzej Istre osim što je jedna od najvažnijih kulturnih ustanova u Istri, spada i među najstarije institucije u Istri.
U gradu i regiji izrazito bogatima rimskim i prapovijesnim spomenicima, svijest o baštini i posebna briga za nju posebno se razvija nakon posjete austrijskih careva Franje I. i Ferdinanda I. Puli (1819.,1844.). Direktan povod za otvaranje muzeja bili su obilni nalazi s Nezakcija, čije je istraživanje 1900. potaknulo Istarsko društvo za arheologiju i zavičajnu povijest.
Muzej grada Pule (Museo Civico della Città di Pola) otvoren je 3. kolovoza 1902. godine. U neorenesansnoj prizemnici Pulskog radničkog društva (zgrada više ne postoji, na njezinom je mjestu 1937. godine otvorena Casa della Madre e del Bambino pulskog arhitekta Enrica Trolisa; danas je to Dječji vrtić - Scuola dell’infanzia Rin Tin Tin), na Usponu svetog Stjepana smjestila se muzejska zbirka.
Odmah do palače Scracin (u kojoj su donedavno bili uredi HZZO-a), u neposrednoj blizini Zlatnih vrata, a u isti se objekt potom doselila i Gradska knjižnica. Prvi je ravnatelj novoosnovanog muzeja Bernardo Schiavuzzi, okružni nadliječnik. Rođen je u Piranu, a studirao u Grazu. Medicinar i polihistor, značajno je doprinio istrebljenju malarije u regiji, a jedan je od začetnika istraživanja Nezakcija.
Osnova muzeja bio je lapidarij, to jest antički spomenici koje se u Augustovom hramu započelo prikupljati u doba francuskog prosvjetiteljstva i namjesnika Ilirskih pokrajina maršala Marmonta. Prva muzejska zbirka bila je predstavljena u nekoliko prostornih cjelina: prapovijesni i antički predmeti iz Nezakcija, pulske prapovijesne nekropole, numizmatička zbirka (velika dvorana); keramički predmeti s pečatima iz Vizača i Barbarige (galerija); srednjovjekovni predmeti sa zbirkom suvremenog novca (mala dvorana); kameni spomenici iz Nezakcija (aneks i dvorište). Postupno je lapidarij u Augustovu hramu postao prenapučen spomenicima te se od 1905. godine proširuje i u Amfiteatar.
Muzej grada Pule 1925. godine spajanjem s Državnom gradskom zbirkom (kameni spomenici) i porečkim Provincijalnim muzejom (Museo Provinciale), prerasta u Kraljevski muzej Istre.
Kako se muzejska zbirka neprekidno povećavala, prizemnica na Usponu svetog Stjepana postaje tijesna, i 6. listopada 1930. godine muzej se otvara na novoj lokaciji: u bivšoj zgradi njemačke gimnazije, iznad Dvojnih vrata.
Nakon odlaska Savezničke uprave, a po nalogu Ministarstva prosvjete NR Hrvatske, 1947. Boris Baćić dolazi u Pulu kako bi ponovno otvorio muzej; konačno pod nazivom Arheološki muzej Istre. Baćić dolazi iz Narodnog muzeja u Ljubljani, rođenjem je Pazinjanin, a po struci klasični filolog. Ostat će ravnatelj Muzeja puna dva desetljeća: od 1947. do 1967. godine. Posebno se bavio prapovijesnom arheologijom i istraživanjem gradinskih naselja; kadrovski proširuje ustanovu osnivajući tri osnovna kronološka odjela i prateću konzervatorsku potporu. Sljedećih godina zapošljavaju se Branko Marušić, utemeljitelj ranosrednjovjekovne, odnosno starohrvatske arheologije u Istri i Štefan Mlakar, koji djeluje u Odjelu za antičku arheologiju.
Valja napomenuti da nakon oba svjetska rata iz muzeja nestaje dokumentacija, arhivske i inventarne knjige, te foto-dokumentacija. Nakon Drugog svjetskog rata u muzeju su sačuvani tek kameni spomenici u lapidariju i namještaj. Mukotrpni državni pregovori o povratu arheoloških predmeta iz Italije završit će tek 15. rujna 1961., kada je u Rimu potpisan Sporazum o reguliranju restitucije kulturnih dobara, a naredne ga je godine potvrdila tadašnja vlada. Velik dio predmeta nikad nije vraćen, niti im se zna sudbina, jednako kao ni dokumentaciji.
Godine 1979. za ravnateljicu je imenovana Vesna Girardi-Jurkić. Muzej je sve značajnija ustanova u kulturi i društvenome životu grada i poluotoka. Započelo se s priređivanjem brojnih tematskih i kompleksnih izložbi kao što su: Antički mozaici Istre, Medicina Istre kroz vjekove, Carski portreti na rimskom novcu, Brodarstvo i pomorstvo Istre u antici, Slaveni na sjevernom Jadranu.
U teškim godinama Domovinskoga rata pulski su spomenici i podnožje muzejske zgrade bili oklopljeni daskama i vrećama pijeska (Augustov hram, Herkulova vrata, Slavoluk Sergijevaca, Dvojna vrata). Ipak se vrše istraživanja u Puli na jugoistočnome uglu Foruma, kod Slavoluka Sergijevaca, Novigradu, Brtonigli. Postupno se, nakon rata, građevinski obnavlja crkva sv. Srdaca u starogradskoj jezgri za potrebe muzejsko-galerijskog centra, nadograđuje se instalacijski sustav u matičnoj zgradi, a 1997. otvara se istoimena galerija u Amfiteatru za potrebe tematskih i gostujućih izložbi.
Početkom 90-ih godina je arheološki materijal koji je čuvan u crkvi Sveta Srca premješten u Fort Bourguignon, a na objektu je promijenjen krov. Tijekom 2007. godine započeta je obnova crkve, koja je po prvobitnom planu trebala biti preuređena u srednjovjekovni lapidarij, a po konačnoj ideji u Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca.
Danas Arheološki muzej Istre, kojemu je osnivač Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, djeluje na prostoru Istarske i Primorsko-goranske županije. Čuva više od 125 000 predmeta. U arheološkom odjelu ustanove nalaze se prapovijesna, antička, srednjovjekovna, novovjekovnu zbirka, te zbirka podvodne arheologije.
U osnivanju je numizmatička zbirka. Muzej sadrži i edukacijski, knjižnični, dokumentacijski i restauratorski odjel. U suradnji s Konzervatorskim odjelom Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, ustanova skrbi o Areni i arheološkom parku u Nezakciju, a također skrbi o Augustovom hramu, kapeli bazilike sv. Marije Formoze, antičkim gradskim vratima, bedemima, te upravo rekonstruiranom Malom rimskom kazalištu. Nedavno je dovršena obnova muzejske zgrade, i u tijeku je izrada novog stalnog postava Muzeja.