Lovranac rodom, Hrvat podrijetlom, Talijan opredjeljenjem, “mitteleuropejac” profesionalnim odgojem - Giovanni Rubinich jedan je od prvaka riječke arhitekture s početka dvadesetog stoljeća.
Priča o njegovim znamenitim zgradama neizbježno se isprepliće s njegovom zanimljivom i tmurnom biografijom. Giovanni Rubinich je na početku svog profesionalnog vijeka bio mason, potom je desetak godina kasnije uvjereni fašist i jedan od najglasnijih zagovornika pripajanja Rijeke Italiji. U sjeni političke kontroverze donedavno je ostao skriven izuzetan arhitekt.
Studirao u Budimpešti
Presjek njegovih najznačajnijih arhitektonskih djela može se pogledati u Muzeju grada Rijeke, na izložbi “Rubinich”, koja je ovih dana trebala završiti, ali je zbog interesa produljena do 8. ožujka.
- Dosad je Rubinich bio poznatiji po političkom djelovanju. Namjera mi je bila skrenuti pozornost s Rubinicha kao političara i prikazati ga kao uvaženog projektanta jer on je uz Emilija Ambrosinija najznačajniji riječki secesijski arhitekt - objašnjava Deborah Pustišek, autorica izložbe.
O Rubinichevu se privatnom životu malo zna. Rođen je 1876. u Lovranu. Otac mu je bio samouki zidarski majstor.
- Giovanni je 1900. diplomirao na Politehničkom fakultetu u Budimpešti stekavši titulu inženjera arhitekture. Nakon završetka studija u Rijeci je osnovao projektni i građevinski ured - priča Pustišek.
Zagovornik novog stila
U desetak intenzivnih godina projektirao je i sagradio više desetaka raznovrsnih zgrada - javnih i stambenih, poslovnih i radničkih. Polifunkcionalna građevina Ženska osmogodišnja građanska škola/Sveučilišna knjižnica i Muzej moderne i suvremene umjetnosti prvi je Rubinichev angažman nakon studija. Objekt je 1887. godine sagradio arhitekt Giacomo Zammattio, a Rubinich je 1902. godine dobio zadatak proširiti istočno krilo.
- Nije samo osigurao dodatni prostor, nego je postignut i skladniji izgled građevine, te je dokazao stručnost unatoč neiskustvu - smatra Pustišek.
Kuća Braun-Bire, jedinstvena je kuća u Rijeci. Rubinich ju je projektira 1905. godine u duhu historicizma i secesije za poduzetnike Bernarda Brauna i Danielea Birea. Riječ je o tipičnoj kombinaciji spomenutih stilova koji se međusobno u ovom gradu isprepliću tijekom prve polovice 20. stoljeća. Rubinich se okreće modernom i originalnom koliko je to bilo moguće u vrijeme kada je, zbog političkih okolnosti, secesija bila dočekana s neodobravanjem. Egzotična secesija, po mišljenju mnogih, nikako nije odgovarala talijanskom karakteru Rijeke.
- Uporaba secesijske inačice naših sjeveroistočnih susjeda nastojala se prorijediti pozivanjem domaćih arhitekata na gradnju u duhu tzv. nacionalnog stila, odnosno neorenesanse. Rubinich je bio među najgorljivijim braniteljima uporabe novog stila - objašnjava autorica izložbe.
Njegova Vila Hauszner-Rosenthal jedinstvena je ne samo u gradu na Rječini nego i šire, zahvaljujući svom neoromaničko-secesijskom izgledu.
Rubinicheva je i stambena višekatnica koju je naručilo poduzeće Unione Cooperativa Fiumana, na čijem se pročelju pojavljuju keramičke pločice.
- Ta se zgrada razlikuje od ostalih s početka 20. stoljeća zbog primjene keramičkih pločica koje su se rijetko koristile kod nas. Crvene keramičke pločice podno strehe i geometrijski plošni ukras na ostatku fasade ovo pročelje uvrštavaju među malobrojne primjere pročišćene secesije u Rijeci - objašnjava Pustišek.
Smaknut pred kućom
Od značajnijih njegovih projekta je i radničko naselje Centocelle, kao i Kuća Sirus iz razdoblje Rubinicheve pripadnosti slobodnim zidarima, a koja je sva označena prigodnim simbolima. Rubinich potpisuje sedamdeset ostvarenih projekata i samo jedan nerealizirani. Nakon Prvog svjetskog rata, Giovanni Rubinich se više počeo zanimati za politiku, zanemarivši pritom djelomično struku.
- Politički angažman doveo ga je do položaja člana riječke vlade 1918. te do funkcije upravitelja trgovine i prometa - navodi Pustišek. Svoje je stavove iznio u tekstu “Memoriale” u ožujku 1944. u kojem je predložio ponovno osnivanje Riječke države sastavljene od tri kantona s pripadajućim podopćinama: talijanskog u Rijeci, hrvatskog za Sušak te slovenskog za Bistricu.
Smatra se da mu je politička karijera presudila. Naime, ustrijeljen je 1945. na kućnom pragu, a uz to se veže i priča o jedinom sačuvanom osobnom Rubinichevu predmetu, o ovratniku koji mu je navodno tada skinut s vrata.