Željko Kovačić, arhitekt koji je u Zagrebu preminuo u sedamdeset prvoj godini života, bio je od onih ljudi koji nisu podnosili nepravdu i neprofesionalnost. Koliko mu je to smetalo, nije uspijevao, niti je pokušavao sakriti. Često bez dlake na jeziku, volio je polemizirati javno. Znao se i zamjeriti kolegama. No, on je imao svoj jasno iscrtan put. Po struci arhitekt, birao je češće one zadatke koje imaju veze s likovnom umjetnošću, s baštinom.
U postavljanje izložbi uveo je i svoju kćer, Lanu, često su zajedno znali raditi posljednjih godina. Zajedno sa Centrom za ženske studije autori su Stalnog postava Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke uz Dolac. I to je ono što mu je najbolje išlo, prepoznao je priču, i znao ju je dalje ispripovijedati kroz rječnik arhitekture. I to...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....