Nakon što je premijer Andrej Plenković rekao svoje mišljenje o novom Dinamovu stadionu i prvi put otvorio mogućnost poništavanja provedenog natječaja te raspisivanja novog, potencijalno pozivnog natječaja, upitali smo neke od hrvatskih arhitekata za mišljenje.
Davor Mateković smatra da je to jedino moguće ispravno rješenje.
"Bilo je situacija u kojima se poništio natječaj ako se ne dobije zadovoljavajuće rješenje za investitora i korisnike. Ovdje je stvar u tome da se treba pitati za koga mi to projektiramo. To je osnovno. Da je od toga krenuo žiri, nikad se ne bi dogodilo ovo što se dogodilo. Mislim da je sve ovo jedna velika pljuska hrvatskoj arhitekturi i da će se za tim još dugo povlačiti repovi."
Kad je riječ o prvonagrađenom radu, nije se, kako tumači, gledalo za koga se to radi, nego izgled, hommage nekome u modernističkoj povijesti. Ono što treba biti bezuvjetno, smatra, jest atmosfera stadiona, kako je to slučaj sa suvremenim stadionima i u svijetu.
"To je osnovno, što nije postignuto. Sve drugo je u drugom planu. Osnovna funkcionalna stvar nije napravljena, a onda nakon toga treba gledati da to bude budući landmark grada. Treba zadovoljiti ono bitno, ono ultimativno bez čega nema smisla sve to raditi, a to je atmosfera arene, stadiona, zatvorenoga, to je povijesno naslijeđe od Grka i Rimljana. Modernistički pristup koji je svojedobno bio iskorak, poslije se pokazao kao posve promašen jer nije zadovoljavao osnovnu funkciju koju je trebao, a to je sportskog borilišta. Sada se želi opet na isti način da Dinamo nema i sljedećih desetljeća onu pravu, domaću atmosferu kakvu bi trebao imati."
Mateković je također sudjelovao na natječaju.
"Prije nego što je bilo proglašenje pobjednika rekao sam samo jednu stvar: Nebitno tko će biti, bitno je da Dinamo konačno dobije pravu sportsku nogometnu arenu. To je za sve nas - ne govorim sada kao arhitekt - koji smo navijači Dinama, najvažnije."
A ako dođe do novog natječaja, ovaj arhitekt ne bi imao ništa protiv da bude pozivni. Jer, "zna se tko u Hrvatskoj to može raditi". Također, smatra da to treba biti novi i neovisan žiri, nikako ovaj isti.
I arhitekt Vedran Ivanković, profesor na Katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, smatra da bi natječaj trebalo ponoviti. Međutim, ne zbog izgleda stadiona, nego zbog pozicije. To je, kako ističe, ključna stvar o kojoj nitko ne govori.
"Ni prvi Turinin stadion, ni ovaj koji se planira nije na dobrom mjestu. Današnja Zvonimirova ulica planirana je u Regulatornoj osnovi Milana Lenucija za predjel između Draškovićeve i Maksimira iz 1905. godine. Zvonimirova je planirana kao Prachtstrasse, odnosno ‘sjajna ulica‘, ‘veličanstvena ulica‘, bulevar ili avenija.
Nakon Prvoga svjetskog rata izvedena je u smanjenom opsegu, ali je zadržala izvornu trasu iz 1905. kada je planirana kao povijena rezidencijalna ulica koja od ishodišta na današnjem Trgu žrtava fašizma vodi do ulaznog portala u park Maksimir. Trebala je završiti na portalu u glavnoj osi Maksimira koja vodi do vidikovca i koja je izvorno nastala krajem 18. stoljeća kao kasnobarokna os perivoja francuskog tipa.
Lokacijom originalnog stadiona Vladimira Turine na sadašnjem mjestu prekinuta je ta prostorna os, odnosno zauvijek je onemogućena realizacija ključne promenade istočnog produžetka Donjeg grada prema jednom od najkreativnijih urbanističkih planova u povijesti razvoja Zagreba. Zato stadion treba biti na drugom mjestu, odnosno treba ponoviti natječaj za stadion na drugom mjestu. I Turinin stadion je trebao biti južnije upravo zato da ne presijeca Lenucijevu prostornu os. Zbog vlasničkih problema sa zemljištem sagrađen je na toj poziciji gdje se sada planira novi stadion."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....