Od klasično bijelih i elegantnih svadbenih torti ili pak šarenih i zaigranih torti s motivima životinja za dječja kršenja do predivnih torti sa cvjetnim uzorcima i onih koje nalikuju na suvremena, apstraktna umjetnička djela, slastice iz radinosti arhitektice i slastičarke Ive Erić dosad su izazvale popriličan interes na Instagram profilu "Šlag na kraju", a sada su zasjale i na izložbi torti u Kući arhitekture Oris. Zahvaljujući osjećaju za estetiku te vizualnoj atraktivnosti slatkih kreacija, torte, macaronsi i cupcakesi odlično su se uklopili u galerijski kontekst.
Ideja o organiziranju jedinstvene izložbe torti Ivi se već neko vrijeme "motala po glavi". "Zašto ne bi postojala izložba torti?", pomislila je s obzirom na to da na torte gleda kao na umjetnost (a većina umjetničkih produkata se izlaže na raznim izložbama).
"Malo sam istraživala i shvatila da tog još nije bilo kod nas, ali znala sam da mogu naći način da ju napravim. Mozgala sam, smislila koncept i pristupila tome kao kreativnom projektu. Predstavila sam ideju Andriji iz Orisa koji je bio jako otvorenog uma, vidio moju viziju i rekao – ajmo!", objašnjava Erić za koju je slastičarstvo spoj tradicije, gastronomije i umjetnosti.
"Mi u Hrvatskoj, za razliku od npr. Amerikanaca i njihovih torti, imamo dugu tradiciju izrade kolača i u tome smo vrhunski. Tako da te tehnike i okusi po meni moraju ostati i dodatno se nadograđivati. Ali vizualni dio je skroz neka druga priča i u tome još, rekla bih, kaskamo za svjetskom scenom. Slastice su vani umjetnost, ne možete ni zamisliti što se sve radi, a kod nas to tek kreće. Tako da moramo malo prodrmati slastičarsku scenu i otvoriti vidike. Nadam se da će ova izložba barem malo tome pridonijeti", priznaje kreativka koje je slastice počela raditi još kao djevojčica.
"U mojoj obitelji se uvijek dobro kuhalo i od malih sam se nogu mami i tati navirivala u kuhinju te gledala što to oni peku i kuhaju. A zbog urođene želje da sve sama probam, vrlo brzo sam počela inzistirati da mi daju da sama napravim neki kolač. Tako da sam samostalno počela peći još u osnovnoj školi. Prvo sjećanje me vraća na pomaganje mami sa Sacher tortom koju je ona radila za sve prigode", prisjetila se Erić svojih prvih slastičarskih koraka.
Danas je popularna u vrlo šarolikom društvu. Njene kolače kupuju kako stari, tako i mladi, poslovne žene, mame koje žele obradovati djecu, muževi koji žele razveseliti svoje žene, mladenci, tvrtke koje organiziraju korporativne proslave..., a zajednička im je, kaže Erić, samo jedna stvar; to što vole nešto drugačije i cijene estetiku.
Može se pohvaliti tortama inspiriranima Van Goghom i Fridom Kahlo, zatim neobičnim svijetom "Alise u zemlji čudesa", trokatnicom koja simbolizira neboder te Svemir-tortom. Iako su motivi vrlo raznorodni, neke ekstremne zahtjeve uglavnom nije primala jer bi se kosili s njenim stilom.
A kako izgleda njen kreativni proces koji rezultira primamljivim slasticama?
"Ja sam po pitanju procesa stvaranja dosta slobodna. Ne radim skice već odmah krenem u izradu torte bez straha. Nekad krenem raditi tortu ne znajući što točno radim i koje poteze povlačim. Nešto me inspirira – to može biti neka slika koju sam vidjela, kip, priroda, ulična scena, buket cvijeća, bilo što. I onda krenem izrađivati dijelove koji su mi potrebni za dekoraciju. Okvirno znam što mi treba. Na kraju sve to ‘sjedinim‘. Nekada se događaju greške, ali iz njih se mogu izroditi skroz druge dekoracije", otkriva Erić koja upravo u estetiku ulaže puno truda (iako joj je najveći kompliment kada netko njenu tortu okarakterizira kao onoliko finu koliko je i lijepa).
Torte koje izrađuje ponekad su, dodaje, jednostavne, ponekad elaborirane. Neke su monokromatske, a druge pršte od boja. Neke su romantične, neke snažne.
"Možda im je svima zajedničko to da su boje uravnotežene i pomno odabrane. Na tome je veliki naglasak. Sve imaju taj slobodan ‘touch‘ bilo u obliku prskanja bojom, elementa koji izviruje ili nečega što će joj dati fluidnost i ekspresivnost. Koristim dosta slikarskih tehnika, pa bi se moje torte mogle prepoznati vjerojatno i po tome", kaže Erić, na čiji rad svakako utječe i njena ljubav prema arhitekturi.
"Mislim da je ta ljubav očita gotovo svakome tko malo bolje prouči moje torte. Često mi znaju reći da se po njima vidi da sam arhitektica, iako možda ne mogu točno reći zašto. Vjerojatno jer me u izradi torti inspiriraju iste stvari kao i u arhitekturi – umjetnost, priroda, matematika, boje, oblici…", smatra.
Znanje o arhitekturi nikako joj nije bilo na odmet. Ono joj itekako služi.
"Kod izrade dvokatnica, trokatnica je neizostavno znanje statike. Arhitektura mi pomaže i pri kombinaciji boja te pri plesu između različitih stilova; minimalizma i "kiča". No možda najbitnije je znanje o kompoziciji koje sugerira kako složiti nešto skladno, uravnoteženo i smisleno", mišljenja je Erić kojoj najveću radost pričinjavaju pozitivan feedback te spoznaja da je nekoga razveselila i uljepšala mu neki događaj. Te su radosti, kaže, veće čak i od radosti isprobavanja novih dekoracija.
Ipak, kao što to uvijek biva, niti u njenom poslu nisu sve boje vedre. Kao najveće izazove ističe manjak slobodnog vremena i stres, koji more svakog privatnika.
"Puno je tu radnih sati i stresa jer svaki dan moraš nešto ‘finiširati‘. Nema odgađanja, klijent ti dolazi po tortu i ona mora biti gotova makar nemaš inspiraciju ili je nešto pošlo po krivu", iskrena je Erić.
No veselja ne nedostaje. Pogotovo sada nakon netom održane izložbe koja je prošla "iznad očekivanja".
"Jako sam zadovoljna organizacijom i odazivom. Na otvorenje je došlo više ljudi no što smo planirali pa je bilo malo gužvovito, ali atmosfera je bila odlična. Preostala dva dana izložbe moglo se sve pregledati i kušati u većem miru. Torte su preživjele i nije bilo neočekivanih katastrofa tako da se pokazalo da smo logistički sve dobro predvidjeli te je prva izložba torti bila uspješna. Sada čekamo drugu", zaključuje Erić.