"Spomenik je zamišljen kao kompozicija šarenih olovaka koja zamrzava prošlu svakodnevicu u kojoj se djeca bezbrižno igraju. Prizor djeteta koje crta sam je život, a šarene olovke i radost crtanja draga su sjećanja iz svačijeg djetinjstva. Neposrednim i jednostavnim prikazom radosnog trenutka dječje svakodnevice, bez prekrcavanja simbolima i značenjima, izbjegava se doslovno suočavanje s dramatičnim događajem koji se želi memorirati. Napetost između dramatičnosti žrtve i radosti igre izražena je u opreci dinamizirane kompozicije slomljenih olovaka i vedrine njihova šarenila. Uklopljena u zelenilo parka skulptura konstruktivno funkcionira kao svojevrsna igračka kroz koju se djeca provlače, preskaču i igraju lovice. Spomenički prostor postaje mjesto...