Autorica je popisala baš sve obitelji koje se bave ovom profesijom, njihove životne i profesionalne priče. Divna knjiga, puno je truda u nju uloženo

Iris Biškupić Bašić napisala je knjigu "Zbirka medičarstva i svjećarstva" na temelju ovih predmeta sakupljenih u zbirci Etnografskog muzeja u Zagrebu, a u kojemu radi kao muzejska savjetnica. Etnografski muzej je i izdavač knjige. Riječ je o temi kojom se bavi već dugi niz godina. Prethodno je, također, proučavajući ovu zbirku, napisala i knjigu "Zbirka tradicijskih dječjih igračaka", u kojoj je obradila povijest dječjih igračaka i njihovu proizvodnju u hrvatskim selima. U knjizi su obuhvaćena i njezina terenska istraživanja, razgovor s majstorima koji izrađuju igračke, fotografije tih majstora pri radu, kao i pregled svih 1134 igračaka iz fundusa muzeja.

I u ovoj knjizi autorica je obuhvatila i povijesni kontekst, i priče o pojedinim predmetima, i terenska istraživanja, i razgovore s kazivačima koji se ovom profesijom još bave, većinom je riječ o obiteljskom nasljeđu. Ne vjerujem da itko zna o ovoj temi u Hrvatskoj kao što to zna Iris Biškupić Bašić.

"Etnologinja sam po struci, uz to što sam povjesničarka umjetnosti, i takva su slična istraživanja bila jedan od razloga zašto sam se na taj studij odlučila."

U samom uvodu saznajemo gdje je zbirka danas: djela su preseljena u čuvaonicu u Kačićevoj ulici. Riječ je, naime, o obnovljenoj zgradi nekadašnje Zemaljske uzorite pivnice u vlasništvu Grada Zagreba, koja je dodijeljena muzeju, i što je važno napomenuti - otvorena je i omogućuje posjetiteljima uvid u dijelove muzeja koji im nikad nisu bili dostupni. Sve je suvremeno opremljeno, mikroklimatski idealno, s videonadzorom.

Naime, više smo puta pisali o golemom problemu čuvaonica umjetnina u Hrvatskoj, koje su posebno iskrsnule kao tema nakon zagrebačkog potresa. Vijest da je Etnografski muzej dobio nove čuvaonice bila je jedna od važnijih prošle godine. Nekako sad naknadno mislim da smo i mi mediji možda i više medijske pažnje trebali dati tom događaju.

Medičarka Renata Prstec iz Karlovca

Denis Stošić/

Drveni licitarski kalup iz Etnografskog muzeja

Denis Stošić/

Srce za ljubavnike

Uglavnom, da se vratimo na knjigu, Iris Biškupić Bašić piše i o vještini izrade medičarskih i svjećarskih proizvoda, o drvenim i metalnim kalupima za njihovu izradu, o samoj njihovoj izradi, a na kraju stoji katalog pojedinih predmeta. Riječ je o profesiji koja je aktualna i danas. Najviše je aktivnih majstora medičarsko-svjećarskog obrta u Hrvatskom zagorju.

Inače, ako vas zanima koliko je truda i godina uloženo u ovu knjigu, najbolje da odmah pogledate pred kraj, gdje je autorica popisala baš sve obitelji koje se bave ovom profesijom, njihove životne i profesionalne priče, obično je riječ o obiteljskom nasljeđu. I naravno, zadnji dio knjige gdje su popisani svi predmeti.

Zbirka o kojoj piše danas ima 1241 predmet, i u porastu je. Autorica citira i tekst "Šetnje kroz etnografski muzej u Zagrebu" autora Mirka Kus-Nikolajeva iz 1927. godine. Valja to ponoviti jer se u njemu doznaje da su već u prvom postavu muzeja, dakle prije skoro stotinu godina, bili izloženi i drveni licitarski kalupi. Autor opisuje dvoranu na sljedeći način, valja citirati jer dobro svjedoči simboliku tog doba: "Interesantna je bogata kolekcija kalupa od drveta za licitarenje. Nekoć su sami licitari rezali svoje kalupe i sami nosili svoje produkte na proštenja. Danas je to već obrt, nešto i industrijaliziran. Svaka od tih licitarija imala je i svoje simbolično značenje. Što npr. znači srce za ljubavnike lijepo vidite u Baranovićevom uspjelom baletu: licitarsko srce-zec znači plodnost i daje se nevjesti, lutka se daje nerotkinjama da rode..".

Medičarka Renata Prstec iz Karlovca

Licitar pijetao, izradio medičar Đuro Brlečić iz Marije Bistrice

Denis Stošić/

Fotografije iz povijesti

U knjizi je, dalje, i mnoštvo divnih fotografija iz povijesti. Također je tu povijesni kontekst, kako međunarodni, tako i s ovih prostora: od toga da se med u Zagrebu prodavao u 14. stoljeću na Trgu svetog Marka, seljaci su dovozili na tržište med u saću, a piljarice i kramari bi prodavali ocijeđeni med, važno je i da je to bio izvozni proizvod. Nadalje, u srednjem su vijeku svijeće izrađivale žene, u kućanstvima za vlastitu upotrebu, koristeći se goveđim lojem. Iris Biškupić Bašić je istražila i kako su se licitari udruživali najčešće u cehove s mlinarima, pekarima, slastičarima, a voskari sa sapunarima, brijačima, krznarima, sedlarima... Pronašla je i dokument iz 1880., pravila zadruge u kojoj je bilo uključeno mnoštvo srodnih profesija, u Križevcima. Vođenje se obrta nasljeđivalo po muškoj liniji, s oca na sina, no dogodilo bi se i da udovica nastavi raditi posao pokojnog supruga, pa se "pomoćnik koji je kod nje radio, njome i oženio". Težak posao medičara, koji je zahtijevao mnoge karakteristike, prije svega brzinu i spretnost, također je u pravilu ostajao u obitelji, učio se od malih nogu, i njime su se bavili pretežito muškarci. Posebno su u knjizi obrađeni i drveni licitarski kalupi. Prikupljeni predmeti u knjizi su izrađivani od 18. stoljeća do danas.

U knjizi ćete puno pronaći i o licitarskim srcima, koja su i danas popularna. Vjerojatno datiraju na početak 17. stoljeća, iz Njemačke dolaze, vezano uz religiju. No, kako objašnjava autorica knjige: "Srce je tijekom stoljeća bilo i ostalo najčešći motiv proizvoda medičara, raznih veličina i uvijek lijepo ukrašen. Stoga je razumljivo da se u drvenim kalupima, unutar oblika srca, uz biljne motive pojavljuju religiozne i svjetovne teme, primjerice ljubavni parovi, ptice koje simboliziraju dušu, drvo života kao simbol spoznaje dobra i zla...".

Česti motiv je bio i beba u povojima, darovao bi se mladenkama, na vjenčanju, kao želja za plodan brak, ili djevojčicama kao lutka za igru.

Istraživačka knjiga za svaku preporuku.